Search
Close this search box.

Tko se boji statuta još? (1)

Od medija sklonih Dinamovoj upravi često možemo čuti panegirike maksimirskoj pravnoj službi. Uglavnom se sipaju hvale na račun njihove punktualnosti, dosljednosti i poštivanju pravnih stečevina, i na europskoj i na nacionalnoj razini. Statut kluba poprimio je mitske razmjere jer već se javlja kao jeka ili Pavlovljev refleks pri spominjanju svake možebitne nezakonitosti – odgovor je isti i uvijek isti: “Statut kluba usklađen je s pozitivnim zakonima RH i provodi se apsolutno jednako na svakoga na koga se odnosi.” Netko maliciozan bi se možda zapitao zašto se neprestano hvale Statutom kluba koji “poštuje sve zakone RH”, budući da su ga sada dužni mijenjati po treći put. Ali ostavimo taj aktualni postupak po strani i zavirimo skupa u Statut udruge građana GNK Dinamo, svetog pisma za sve ljude iz Dinamove uprave, i provjerimo kako se i koliko taj Statut provodi.

Navodit ću samo najzanimljivije članke i njihovu korelaciju sa zakonima pa prepustiti čitateljima na ocjenu koliko se u klubu drži do “svetog pisma”. Kako biste lakše razumjeli teatar apsurda, podijelit ću tekst u nekoliko cjelina s obzirom na kontekst nepravilnosti u kojem se odvijaju. Za sam početak odlično će poslužiti inspekcijski nalaz koji je nedavno utvrdio bitne nepravilnosti u radu kluba, čiji Statut ne provodi adekvatno Zakon o udrugama.

Prva “zamjerka” bila je da Statut “ne propisuje načine i mehanizme obavješćivanja javnosti o radu Kluba.

I doista, osim što se na samom početku (članak 4.) navodi kako je “rad Kluba javan, a javnost rada se propisuje Statutom“, članak 13. kao izričito pravo članova navodi: “biti pravodobno izvješteni o radu kluba i njegovih tijela, te o materijalnom – financijskom poslovanju“.

Međutim, o javnosti rada udruge dovoljno govori podatak kako se do samog Statuta nije moglo doći bez konkretnijeg pritiska od strane navijača, a najnovije izmjene i danas su misterij za članove.

Iduće je pitanje gdje članovi mogu vidjeti financijske revizije, sportske planove i ostale misaone jedinice koje propisuje Zakon o udrugama/Statut kluba. Kao član kluba, još nigdje nisam vidio izvješća o prihodima i rashodima kluba, niti sam ga pronašao u ijednom službenom klupskom glasilu, niti mi je odgovoreno sa službenog klupskog maila na isti upit. Da se ne radi o slučajnosti niti izoliranom slučaju, najbolje svjedoči slučaj “stolica”, prilikom obnove gradskog stadiona, kada je jedan djelatnik na vrlo živopisan način rekao pred svekolikom javnošću da se Statut kluba na njega ne odnosi.

Uvidom u cjelokupni tekst Statut vidno je da je sasvim onemogućeno pravo članova (Zakon o udrugama, čl.26, st.1) da nadziru rad udruge, što poprilično dobiva na snazi kada znamo da se Dinamo najvećim dijelom financira javnim novcem. Kako je “Statut koji poštuje zakone” i “najbolji pravnički tim u zemlji” napravio tako kardinalnu grešku i mehanizmima unutar tijela kluba onemogućio svojim članovima da izvrše svoje zakonom navedene obveze i prava?

Druga zamjerka, ona u najvećem fokusu javnosti navodi da Statut “ne osigurava jednako pravo SVIM članovima GNK Dinamo da sudjeluju u radu kluba, biraju i budu birani u tijela Kluba.

Da se u Dinamu ne provode demokratska načela koja propisuje Zakon o udrugama, znaju danas već svi. Dovoljan dokaz je upitati bilo kojeg Dinamova člana na koji je način očitovao svoju demokratsku volju pri imenovanju dužnosnika u Klupska tijela.

Pravo svim članovima da budu birani u klupska tijela onemogućeno je jer Statut u članku 29. jasno navodi da “Skupštinu čini 80 članova koje na prijedlog Izvršnog odbora biraju članovi Skupštine starog saziva.

Mislim da ćete se složiti da jednom “običnom” članu kluba nije omogućeno demokratsko pravo da bude biran u tijela Kluba, budući da imenovanje u Skupštinu ovisi isključivo o volji i želji Izvršnog odbora, što je poprilično diskriminirajuće prema onim članovima koji nisu iz starijeg saziva Skupštine. Dakle, takvi skupštinari na prijedlog Izvršnog odbora – biraju sami sebe.

Udavio sam člancima, stavcima i pravnom terminologijom? Dobro, pokušajmo to objasniti na primjeru kojima je svima blizak – izborima u RH, koji se temelje na načelima demokracije koja propisuje Ustav kao sveto pravno pismo jedne zemlje. U ovom slikovitom primjeru ću unutar zagrada navesti ekvivalente u Dinamu, pa će vam biti jasnije kakve bi pravne vratolomije svaki građanin s pravom glasa osjetio na svojoj koži, da je takav slučaj u državi.

Vi, kao građani (članovi kluba) s pravom glasa, ne glasujete za svoje predstavnike u Saboru (Skupština), već ih odabire Vlada (Izvršni odbor), kojoj nitko od vas nije dao legitimitet jer mu je onemogućeno da izrazi svoju demokratsku volju. Ta vlada isključivo po svojoj slobodnoj procjeni predlaže te zastupnike (skupštinare). I to ne bilo kome, nisu u Dinamu amateri. Za nove zastupnike glasuje stari saziv Sabora (Skupštine), koji tako sam sebi potvrđuje novi mandat. Netko zločest bi se možda zapitao kako će taj Sabor kontrolirati Vladu, budući da kvalitetu njegova rada neće ocjenjivati birači pred kojima ima političku odgovornost i mogućnost smjene, već će odgovarati toj istoj Vladi, koja će se možda idući put kad bude predlagala novi saziv Sabora sjetiti svih nepodobnika koji su ju kritizirali u njezinom radu i od tog zastupnika napraviti primjer, ne predloživši ga za idući mandat.

Nadam se da ste shvatili da u Dinamovoj demokraciji dužnost građana (članova) obavlja Vlada, kojoj većina navijača već neko vrijeme drži palac prema dolje.

Spominjanjem Skupštine na tragu zadnjeg odlomka sjetio sam se još jednog apsurda, nespojivog sa zakonskim i statutarnim definicijama iste.

Statut Dinama člankom 27. propisuje da je “Skupština najviše tijelo kluba“, što se slaže definicijom koja postoji u Zakonu o udrugama. Međutim, kako je moguće da je Skupština najviše klupsko tijelo kad o njezinom sastavu odlučuje Izvršni odbor? Da se vratimo na gornji primjer, mislite li da bi itko Sabor proglasio vrhovnim tijelom demokracije ako njegov saziv ovisi isključivo o volji Vlade? Tko je onda, praktično, tijelo s većim ovlastima?

Dapače, u Dinamu se toliko kunu u činjenicu da je Skupština vrhovno tijelo udruge, da na službenim stranicama ne možete naći čak ni popis skupštinara. Zanimljivo, mogu se naći sastavi Izvršnog ili Nadzornog odbora, ali nikako vrhovnog tijela Kluba. O važnosti Skupštine u Dinamu svjedoči i podatak da do nalaska prethodnog inspekcijskog rješenja Statut nije popisivao definitivan broj skupštinara (“do 80 članova”), kao i iz koje se strukture propisane Statutom (bivši igrači, treneri, zaposlenici, osobe koje povjerenici predlože, itd.) bira koliko skupštinara. Kad smo kod informiranja i transparentnosti udruge, ne mogu ne primijetiti da osim imena i prezimena koja čine tijela Kluba ne piše – baš ništa. Ne bi li trebalo biti u interesu kluba da svojim članovima predstavi svoje dužnosnike makar jednim CV-om, da bi se zbilja uvjerili da u tijelima kluba zbilja stoluju prvaci svojih profesija?

Nekom površnom čitatelju Zakona o udrugama i Statuta možda bi se učinilo da “moć” Skupštine kao vrhovnog tijela proizlazi iz činjenice da su nju izabrali njezini članovi, poštujući demokratske tekovine i prava zajamčena zakonom. Srećom pa su nas maksimirski pravnici upozorili na logičke greške u tumačenju navedenih propisa.

Nastavlja se….

Vice Karin


Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 0,49 € s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.

Zadnje objavljeno

Twitter