Search
Close this search box.

“Opatijska inicijativa je skup želja i ideja koji su još daleko od ozbiljnog dokumenta”

Dana 26.3.2018. godine, u hotelu Westin u Zagrebu, održana je sportska konferencija “Waterpolo Presspoint” u organizaciji Hrvatskog vaterpolo saveza. Govornici su bili cijela plejada poznatih imena od Ratka Rudića, Perice Bukića, Petra Kuterovca, Ivice Tucka, Predraga Slobode, Stojka Vrankovića, Dragana Matutinovića i drugih, a jedna od točaka konferencije bilo je predstavljanje Opatijske inicijative.

U suradnji s portalom dance.hr prenosimo vam dojmove njihovog suradnika Vedrana Jerkovića veznih za tu točku dok ostatak teksta koji se odnosi na teme retrospektive odrađenog unutar HVS-a, predstavljanje strategije HVS-a (kratkoročno, dugoročno i kako navedeno ostvariti) i  važnost komunikacije u razvoju sportskog tima kao poveznica fizičke i psihičke pripreme u ostvarivanju uspjeha možete pročitati na njihovom portalu.

>> Strategija hrvatskog vaterpola i “Opatijska inicijativa”

Opatijska inicijativa je skup ideja i želja koji su još jako daleko od ozbiljnog dokumenta, a kamoli nekakvog zakonskog prijedloga. Koji tek treba biti napisan i zakonski, ustavno i pravno usklađen. Do toga je još daleki put. Sport je iznimno bitan faktor svakog društva. To uopće nije sporno kao što nije sporno da sport treba podršku. I temeljitu rekonstrukciju. Ali ne na ovakav način kako je to zamišljeno. Nagledali smo se i naslušali temeljitih rekonstrukcija svega i svačega unazad 27 godina. Od brodogradnje, željeznica do javne uprave. Pa je zadnje izvješće Europske komisije u tom dijelu glasilo – nema napretka.

Na današnjoj konferenciji je rečeno da postoji konsenzus svih političkih stranaka oko ovoga. Ok, lijepo za čuti. Ali isto tako je činjenica, da su naše dvije najveće stranke “vedrile i oblačile” hrvatskim sportom u 27 godina naše neovisnosti. Pogledajte samo Grad Zagreb u kojemu su sportski kolektivi “jednom nogom u grobu”.

I sada OI-u zagovaraju upravo ti isti ljudi (neovisno s koje političke opcije dolaze) koji su imali priliku 27 godina uspostaviti održivi sustav financiranja sporta. Bojim se da je OI primarno pokušaj senzibiliziranja javnosti od strane onih koji su hrvatski sport doveli u ovu situaciju. Nekako mi to sve skupa izgleda kao pokušaj pojedinaca da operu sami sebe od odgovornosti i sačuvaju stečene pozicije. Teško mi je povjerovati pojedincima, koji tako gorljivo zagovaraju riječ transparentnost u OI-i , a dolaze iz miljea koji je nebrojeno puta dokazao da ne razumije značenje iste.

Koji svojim izjavama dokazuju da, ili ne žele razumijeti, ili ne razumiju elementarne ekonomske procese i zakonitosti koji vrijede u tržišnom natjecanju. Jer dovoljno je čuti izjave da su njihovu inicijativu podržali deseci sportskih stručnjaka i djelatnika. I? To što je netko vrhunski trener (ili bio vrhunski igrač) je garancija da se razumije u ekonomiju i tržište pa čak i stručno i operativno funkcioniranje saveza ili kluba? Uostalom evo vam primjer HKS-a. To što neki sportski djelatnik aklamacijom podržava OI-u ne znači baš ništa.

Jer takvi su upravo i postavljani po političkim linijama na te funkcije. A novac pristiže političkim odlukama i telefonskim pozivima. I sad su takvi mjerodavni ocjenjivati nešto tako ozbiljno kao što je temeljita rekonstrukcija hrvatskog sporta? Ispada da samo oni imaju taj know-how i da, dolaskom bilo koga drugoga na njihove funkcije, sutrašnji dan ne bi svanuo. Kako ozbiljno shvatiti inicijative ljudi koji su podržali Janicu Kostelić za državnu tajnicu za sport? Da me krivo ne shvatite, svatko normalan se mora diviti svemu onome što je JK postigla u svojoj karijeri. Osobno bih joj prvi dodijelio ulicu i sagradio spomenik. Ali isto tako društvo mora shvatiti da to ne smije biti ulaznica za takvu ozbiljnu i odgovornu operativnu funkciju kao što je državni tajnik. Jer u Janičinom CV-u, u dijelu koji govori o operativnom i ekonomskom iskustvu, upravljanju ljudima, financijama, analitici…, stoji velika praznina. Ovo nije kritika. Ovo su činjenice. Osobno ne sumnjam u njezine dobre namjere, poštenje i veliku ljubav prema sportu. Ali to u ovom slučaju, na žalost, nije dovoljno. Uostalom, u godinu i tri mjeseca svojeg mandata, hrvatski sport još uvijek nema temeljni sportski dokument. Na nedavni upit TV novinara kada će isti ugledati svjetlo dana, odgovor državne tajnice najbolje oslikava činjenicu da ona svoju funkciju, i sve odgovornosti koje dolaze s istom, uopće ne razumije. Jer da odgovorna osoba u bilo kojoj ozbiljnoj kompaniji, na pitanje kada će biti gotov dokument ili projekt od strateške važnosti, odgovori da su rokovi tu da bi se kršili, dobio bi iste sekunde izvanredni otkaz od svojih nadređenih. Kod nas se takve stvari ne događaju. Takva razina odgovornosti, nažalost, u hrvatskom političkom prostoru ne postoji. I nisam čuo nikoga od čelnih ljudi inicijative da su žestoko osudili tu izjavu.

Ne razumijem zašto bismo svi skupa morali vjerovati ljudima kojima je jedina misao vodilja politika državnog intervencionizma u sve pore drušva pa tako i sporta. I tako već 27 godina. Politika koja je dovela do ovakvog stanja u hrvatskom sportu, gospodarstvu i ekonomiji općenito. Gdje se zagovara isključivo podizanje razno raznih nameta kako bi se tim istim nametima financirale nečije ideje.

Kako kreativno zar ne? Pa tko bi se samo dosjetio da svi mi vlasniku nogometnog kluba financiramo njegovu igračku. Transparentno, iz zajedničkog bazena kako sami navode. Čitam svako malo u dnevnim tiskovinama zazivanje raznih sportskih djelatnika na način – državo nađi nam novac i pomozi. A ja ih pitam jesu li se ikada zapitali tko pomaže  106.221 mikro i malim trgovačkim društvima koja čine 87% hrvatskog gospodarstva? Vlasnici istih nemaju priliku zapomagati u medijima za pomoć jer moraju smisliti kako platiti 547 parafiskalnih nameta u jednoj od porezno najopterećenijih država svijeta. I koji pune taj isti proračun kako bi upravo ti zazivači pomoći svemoćne države mogli svaki mjesec primiti plaću.

Nitko ne navodi podatak da među najrazvijenijim državama Europe (sportski iznimno uspješnim) poput Velike Britanije, Njemačke i Švedske, udio proračunskih sredstava u ukupnim prihodima sporta iznose od 8.6% za Veliku Britaniju do 15.9% i 17.3% za Njemačku i Švedsku. Kad je RH u pitanju taj je postotak 52.6%. I dalje, što je zemlja ekonomski nerazvijenija, taj postotak raste (npr. Bugarska 77.4%). I koga bismo sad trebali uzeti kao primjer financiranja sporta, Veliku Britaniju i Njemačku ili Bugarsku?

Mislim da bi već elementarno ekonomski pismen čovjek mogao zaključiti da rješenje za hrvatski sport nije OI-a, već ozbiljan zaokret u ekonomskoj politici jedne zemlje. I glavama onih koji ju vode. U ozbiljnoj poreznoj reformi tj. smanjivanju, a ne povećavanju nameta. U tržinom natjecanju.

Profesionalni sport treba prepustiti tržištu. Koliko god ovo bolno mnogima zvučalo. Jer u pitanju je izlaženje iz komforne zone pojedinaca koji vode razne sportske kolektive. A to onda zahtjeva dodatni napor kod istih. Njihova vlastita komocija u klubovima i savezima (uz nepoznavanje operativnog funkcioniranja tržišta i poslovnih procesa) je uzrok zašto nema drugačijeg načina promišljanja.

Tako uostalom stvari funkcioniraju u biznisu na koji se jedan od čelnika OI-e stalno poziva u svojim javnim istupima. I pritom demantira sam sebe. S jedne strane priča o biznisu, a onda s druge strane bi drugim biznisima (turizam, klađenje) podizao namete i koristio taj novac, između ostalog, za svoj privatni klub, a sve pod krinkom “interesa hrvatskog društva”.

Matea Mateković, tajnica Hrvatske udruge igara na sreću i osoba, iz čije izjave se može isčitati da raspolaže ekonomskom logikom, kaže:

Imamo presudu Europskog suda pravde od prije 6 godina, gdje je sud presudio protiv engleske i škotske lige i obrazložio kako lige nemaju autorska i druga prava na sportske događaje. To je jedan segment koji u ovom trenutku Opatijska inicijativa predlaže. Znači, takvo što nije prošlo ni vani. S druge strane imate činjenicu da 35 % proračunskih sredstava koja se prikupljaju od igara na sreću raspoređuju upravo sportu. U skladu sa zakonom može biti svašta, pa i ovaj porez za dobitke do 750 kuna je trebao biti zapravo mjera za suzbijanje prekomjernog deficita. Kao što je bio i popularni harač. No međutim, mi smo izašli iz prekomjernog deficita, ali ostali smo i dalje kod ovog poreza. Znači, ako vam je takav jedan porez na dobitke do 750 kuna, a upravo vam ti dobici čine najveći udio u dobicima, to je rezultiralo tome da država godišnje gubi milijardu kuna godišnje. I zbog toga se svi mahom prebacuju kod stranih ilegalnih internetskih priređivača. Sad zamislite da na to postojeće stavite neko dodatno opterećenje. Kladionice su zatvorile 250 poslovnica u zadnjih nekoliko godina i otpušteno je 600 ljudi, što je direktna posljedica ovog poreza i prebacivanje naših igrača na strane ilegalne internetske kladionice. Pa sad probajte izračunati da se to poveća za još pet ili koliko posto već oni žele”.

U OI-i se navodi da bi jedan od efekata bio ukidanje članarine. To je nekih 2.400 kuna godišnje koje bi ostale u budžetima obitelji.  Ali onda se zapitajte koliko djece vlasnika onih 106.000 trgovačkih društava trenira neki sport. Pa neka uzmemo u obzir samo one s prihodima do 3 mil. kuna i takvima podignemo neku vrstu opterećenja za 5%. Vjerujte mi da će im na taj način biti financijski uzeto puno više i da im se više isplati plaćati tu članarinu. Izaslanik Državnog ureda za šport na današnjoj konferenciji, g. Krešimir Šamija kaže da sport treba drugačiju preraspodijelu proračunskih sredstava. A ja ga pitam kome će uzeti novac da bi ga više dao sportu? Koji su to proračunski korisnici koji će se odreći svojih stečenih prava i privilegija? Takvi ne postoje. Samo novi namet ili novo zaduženje koje ćemo opet svi skupa plaćati kroz još veće poreze.

I upozorio bih g. Šamiju na još jednu njegovu izjavu. Rekao je danas, citiram, da će se više ulagati u one sportove kojima se bavi više djece. Meni je ovo prilično skandalozna izjava i ovim putem podsjećam g. Šamiju da naš Ustav govori da smo svi jednaki i da svi moramo imati jednake šanse za uspjeh. Ovo je čisti i već viđeni protekcionizam koji nas je kao zemlju i doveo svih ovih godina na ekonomska začelja mnogih istraživanja.

Čelni ljudi OI-e također izjavljuju da je na milijardu kuna koji se ulože u sport direktan i indirektan benefit za hrvatsko društvo milijardu i 500 tisuća. Ovim putem ih pozivam da pokažu hrvatskoj javnosti taj iznimno zahtjevan i kompleksan izračun. Kako se ovakvim razbacivanjem brojkama ne bi dovodila u zabludu ta ista javnost.

Opatijska inicijativa je ništa drugo nego kozmetički dorađena i već viđena priča hrvatske državne ekonomije i subvencija za koje svi jako dobro znamo gdje su nas dovele. A svaka subvencija je zero sum game. Uzeli ste novac jednoj skupini ljudi i dali drugoj. Nema stvaranja nove dodane vrijednosti. Svaki poduzetnik će uložiti svoj novac u projekt koji ima gledanost, uspjeh i koji će mu, u konačnici, povećati prihod. Trgnite se, educirajte se, počnite prihvaćati tuđa mišljenja, znanja i iskustva. Prestanite upirati prstom u ljude koji vam žele otvoriti oči i koji nemaju nikakav skriveni interes osim iskrene ljubavi prema sportu i uspjehu. Učinite da utakmice budu zanimljivi događaji, privucite ljude. Ima primjera u Hrvatskoj, a pogotovo u svijetu kako se to radi koliko hoćete.

Počnite razumijevati funkcioniranje kapitala (osim onog dijela za vlastiti interes). Počnite stvarati novu dodanu vrijednost. To je onda šira slika od koje će svi imati koristi. Ne samo uski krug vaših istomišljenika, ali na teret drugih. Ulažite u vaš proizvod, učinite ga poželjnim i prodajte ga na tržištu. Ovime se bave stotine i tisuće poduzetnika u Hrvatskoj svaki dan. Vjerovali vi to ili ne. I stvar funkcionira. Ali samo kad se jako trudiš i želiš to.

Sport treba podršku. Ali primarno treba podržati i ulagati u masovno bavljenje sportom, školski i sveučilišni sport, rad s mladima u klubovima, vrhunsku edukaciju trenera. Kako je sve uzročno-posljedično povezano tako će masovnost sporta i široka baza doprinijeti većoj koncentraciji kvalitete profesionalnog sporta. Bez masovnog sporta nema vrhunskih profesionalnih rezultata. Masovnost mora biti bazen iz kojeg će se crpiti sportaši za najveće domete. Za jake lige i klubove. Onda će takvi biti magneti za sportski spektakl a samim time za privlačenje gledatelja, a onda i sponzora (ako u međuvremenu ne završe u sudnicama). Neka vam takav pristup bude nit vodilja izlaska iz ovakve situacije. Jer samo masovno zdrava nacija će doprinijeti pozitivnom financijskom aspektu mnogih segmenata društva. To je široka slika, izlazak iz komforne zone, stvaranje nove vrijednosti.

Na kraju ću zaključiti riječima velikog kondicijskog stručnjaka, prof. Petra Kuterovca koji kaže:

„Naši su vrhunski sportaši proizvod kombinacije ludih roditelja i ludih trenera. I, dakako, genijalnosti i talenta samih sportaša. Sve drugo su obične priče koje nemaju veze s istinom. Znate, još nisam upoznao hrvatskog sportaša koji je bio prosječan i kao talent i s prosječnim rezultatima pa ga je sustav izbacio. A to je zadaća sustava. Jer genijalci mogu isplivati i bez njega, a prosječni bez sustava ne mogu“.

Zaključak izvucite sami.

Vedran Jerković / dance.hr


Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 0,49 € s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.

Zadnje objavljeno

Twitter