U zadnjoj analizi ova dva suparnika, koju je sudio isti sudac, mala doza Pejina bila je dostatna za remi Dinama na Poljudu, no ovaj put visoki Slavonac je potegao puno više, ali ni to nije bilo dovoljno da spriječi pobjedu gostiju iz Splita u najvećem hrvatskom derbiju.
I tada smo u analizu krenuli s njegovim kriterijem u prosuđivanju prekršaja i činjenicom da ih olako sudi, čime nanosi štetu utakmici i razvoju same igre. Ni ovoga puta nije bilo ništa drukčije, što govori sami broj prekršaja u poluvremenu, njih čak 25!
Često je opravdanje da se u HNL-u igra sporo pa zato dolazi do velikog broja kontakata, no igrači nisu glupi, ako im ne svirate takve miki maus kontakte vrlo brzo će se adaptirati na vaš kriterij suđenja. I kao da samo to konstantno sjeckanje igre nije dovoljan problem, nego je taj kriterij u toku utakmice promijenio na štetu jednog od protivnika, pogotovo nakon njegovog vodstva.
>> Sudačka analiza Hajduk – Dinamo (2:2): Čašica Pejina za remi Dinama (VIDEO)
Derbi je imao zanimljiv uvod jer je generalni sponzor i vlasnik TV prava lige, HT, iskoristio svoje pravo da zbog kvalitetnijeg prijenosa i praćenja utakmice uvjetuje gostima kompletno bijelu garnituru dresova umjesto crno-sivog, tzv. navijačkog dresa, u kojem je, nota bene, Hajduk već nastupao u Maksimiru.
Digla se kuka i motika bijelog navijačkog puka oko tog zahtjeva HT-a u kojem su mnogi vidjeli provokaciju prije utakmice. No, bilo je to neopravdano jer vlasnik TV prava ima pravo to uvjetovati, ali i sama boja tog trećeg dresa je vrlo nespretno izabrana, jer pravilo je da tamna boja na tamnu ne ide i da svi dijelovi uniforme moraju biti u suprotnim bojama od protivnika. Zato primjerice Dinamo na Poljudu često igra u kombinaciji plavo-bijelo –bijelo što je suprotno od Hajdukove bijelo-plavo-plavo.
Problem je s tim dresom što veliki broj naših prvoligaša nosi plavu boju dresa i po pravilu bi se mogao vrlo rijetko koristiti. Možda bi uprava Hajduka morala o tome povesti računa kad se bude birala boja sljedećeg trećeg dresa. Nisu bez veze boje tog trećeg dresa često kričavih boja poput crvene, žute, narančaste, ljubičaste i sl. S druge strane, činjenica da su Istra 1961 i Lokomotiva u istom kolu igrali u gotovo istim bojama dresova u kakvima su trebali istrčati Dinamo i Hajduk, ostavlja dovoljno razumnog prostora navijačima Bilih da i u ovom slučaju vide nerazumno ‘treniranje strogoće’ nad svojim klubom.
No, vratimo se mi derbiju.
Odmah u 2. minuti je Pejin pogrešno procijenio start Lopeza na Soudaniju gdje Španjolac čisto u klizećem startu odnosi loptu ispred Alžirca, istina potom dolazi do kontakta, no to prema PNI-u nije prekršaj, a da to zna i Pejin pokazao je u 66. minuti kad sličan start Sose na Juranoviću ne označava prekršajem.
Prvo poluvrijeme je proteklo u taktičkom nadmudrivanju oba trenera, više se pazilo na vlastita vrata nego razmišljalo o napadu na suparnička, i u takvoj igri Pejin je svirao kako smo već napomenuli 25 prekršaja uz vrlo lagane dodire. Posebice je na početku kriterijem bio frustriran Said jer mu je dosuđen svaki kontakt poput onih u 3. i 15. minuti, ali za slične startove na njemu nema prekršaja kao primjerice u 11. minuti.
U 9. minuti Lopez lagano gura Gavranovića u leđa i to Pejin označava kao prekršaj i na taj detalj ćemo se kasnije vratiti u analizi.
Sredinom prvog poluvremena Hajduk je krenuo u obećavajući napad u čijem je začetku Ademi dobro potegnuo Saida, no lopta dolazi do igrača u bijelim dresovima i napad se nastavlja. Zanimljivo je ovdje pratiti suca koji ne pokazuje rukama nikakav znak za prednost pa možemo konstatirati da on start Ademija uopće nije vidio kao prekršaj ili je zaboravio označiti prednost. U svakom slučaju, za suca koji nosi FIFA znak nemala greška.
Vrlo brzo požutio je dekoncetrirani Lešković, i to opravdano, uletjevši nogom Saidu u obećavajućem napadu.
Pred kraj poluvremena zanimljiva situacija gdje Bašićeva lopta iz kornera odlazi skroz na drugu stranu i izlazi van igre tik uz drugu korner zastavicu. Plavi igrač ubacivanje je izveo dobrih 15 metara od mjesta izlaska lopte van terena.
Drugo poluvrijeme bi, vjerujemo, Pejin rado zaboravio, jer sve dotad je bio mačji kašalj naspram onoga što je donijelo drugih 45 minuta.
I počelo je vatreno: u 52. minuti jedan duel Saida i Mora Pejin ne označava prekršajem, već pušta igru i Dinamovu kontru, gdje će Letica intervenirati rukom ispred Soudanija na vrhu šesnaeterca.
Po kriteriju u prvom poluvremenu nema sumnje da je Moro počinio prekršaj nad Saidom i da je Pejin to morao svirati. U nastavku akcije čini se da je ipak Letica igrao rukom van svog kaznenog prostora i da je to moralo biti isključenje vratara Bijelih i izravan slobodan udarac za Plave.
Kad bismo se odmakli od močvare hrvatskog nogometa, sudački gledano sucu se ovdje ne bi imalo što zamjeriti jer se radi o centrimetrima pa je između ostalog i zato uveden VAR. Nesreća za Pejina tu nikako ne prestaje jer iz nastavka te akcije Hajduk postiže, kako će se na kraju pokazati, pobjednički zgoditak. Od tog trenutka Pejinov kriterij prosuđivanja prekšaja će se dodatno pogoršati na štetu gostujuće momčadi.
Malo potom, u 54., požutjet će Lopez nakon jednog prekršaja koji pomoćni Petrović nije vidio, ali jest glavni arbitar utakmice. Prekršaj nije sporan, ali je sporna opomena koja je uslijedila. Naime, Pejin je odlučio dati Lopezu opomenu zbog akumuliranih prekršaja, i to njih 3, što se lijepo vidi na snimci kako broji dajući do znanja zašto daje žuti karton.
Ni to ne bi bilo sporno da to Lopezu nije prvi prekršaj u drugom poluvremenu i ukupno drugi na utakmici, a treći u Pejinovoj bilježnici ako ubrojimo onaj nepostojeći na samom početku utakmice. Opomena za takve akumulirane prekršaje se daje kad igrač u kratkom periodu na utakmici napravi niz prekršaja koji nijedan nije zasebno za žuti karton. Često ćete u takvim situacijama vidjeti suce kako igraču nabrajaju broj prekršaja, ali i pokazuju sama mjesta gdje su se isti dogodili. Pejin je brojao, ali nije ništa pokazivao, jednostavno jer nije imao što pokazati, ali je vrlo zgodno opteretiti stopera gostujuće momčadi opomenom jer će u nastavku susreta morati puno opreznije igrati.
Da Hajduk baš neće imati prilike ponovno doći do Dinamovog gola Pejin pokazuje u 60. minuti kad Moro gubi loptu i otvara se opasna kontra za goste, no tu je Pejin. I prekršaj za Plave.
Ipak, jedna kontra prolazi, Said nakon proigravanja Juranovića ubacuje loptu u mrežu, no drugi pomoćni ovu diskutabilnu situaciju označava kao zaleđe.
Jest ili nije, teško je procijeniti, ali problematična je pozicija drugog pomoćnog koji situaciju ne vidi najbolje jer je zaostao dva metra.
Zašto Grgić nije pratio akciju do kraja ne znamo, jer kontru je istrčao i prvo Caktaševo dodavanje Juranoviću je dobro procijenio da nema zaleđa. Da je bio u pravoj poziciji možda bi na semaforu tada pisalo 0:2. No, to nikad nećemo saznati.
Po izvođenju indirekta iz Dinamovog šesnaesterca kapetan gostujuće momčadi Nižić dobiva opravdanu opomenu za sprječavanje Modre rekontre povlačenjem Olma.
U 64. trener domaćih vrši zamjenu, ulazi Sosa za Lecjaksa, a mladi hrvatski reprezentativac već u svom prvom startu na utakmici pokazuje tko je gazda u dvorištu. Lakat u bradu strijelcu jedinog gola na utakmici, možda je fajterski, ali nije dozvoljen, i za to je trebao biti opomenut, no za Pejina nema ni prekršaja.
Saidu stvarno nije bilo lako na utakmici, svirano mu je sve, a na njemu gotovo ništa pa tako ni ovo povlačenje u 67. minuti.
Pejin više ne skriva koji rezultat na kraju priželjkuje pa tako ne svira ni evidentan prekršaj Soudanija nad Caktašem u samoj njegovoj blizini, već pušta napad Dinama.
Minutu i pol nakon toga iznenadio je sve na stadionu, milijunski auditorij putem TV prijenosa, a bome i samog komentatora utakmice Ivicu Blažička, sviravši ruku Lopezu u duelu sa Soudanijem.
Nedvojbeno je da je stoper Hajduka pod prekršajem i da ga nakon toga lopta pogađa u ruku, no Pejin je nemilosrdan i, uz kazneni udarac, Španjolac mora u svlačionicu zbog druge opomene, iako ni prvu nije dobio opravdano.
Gavranović će promašiti kazneni udarac, a mladi vratar Hajduka u kratkom vremenu i po drugi put iz tog dvoboja izaći kao pobjednik.
U 82. minuti prvi pomoćni Petrović krivo označava zaleđe Soudanija nakon lijepog poteza Ćorića i proigravanja Alžirca propuštanjem lopte kroz noge.
Dinamo je svim snagama, a kako vidimo Pejin je dobro puhao u plavi rog, krenuo po izjednačenje i tako ostavio Hajduku veliki prostor za kontre. Iz jedne takve u 84. Ohandza bježi Doumbiji koji ga nespretno ruši na putu prema golu. Tražili su ovdje gosti isključenje veznjaka Dinama, no Pejin je ispravno zaključio da je ovo obećavajuća, a ne izgledna prilika za zgoditak, i dodijelio opomenu.
Očito je trener gostiju pretjerao u prigovorima zbog boje kartona koju je izvukao Pejin i morao je prije vremena na tribinu.
Hajdukov Kamerunac i strijelac na ovom derbiju, Ohanzda, često je iz Maksimira trpio uvrede da ga nisu uzeli jer ima staklena koljena te ga prepustili Hajduku. A u Hajdukovom dresu nebrojeno puta su mu baš Dinamovi braniči u derbijima ulazili u ta koljena prolazeći nekažnjeno od strane sudaca. I na ovoj utakmici dobio je lakat koji prošao nekažnjeno. Jesu li se u Francku nakupile frustracije, ne znamo, možemo samo pretpostavljati, ali da je u 88. minuti u startu Benkovića mogao povući nogu, dojma smo da je mogao, ali ju je namjerno ostavio.
Imao je sreću što Pejin ovo nije vidio iz svoga kuta gledanja jer to je opasan start za koji se dobiva crveni karton.
Do kraja, još jedna sporna situacija – kada Fomitschowa lopta pogađa u ruku i odlazi u korner.
Prekršaja za kazneni udarac tu nema, lopta je Nijemca iznenadila (očekivao je intervenciju Filipa glavom) i pogodila u ruku. Nema namjere, nema povećanja obrambene površine tijela.
U zadnjem napadu na utakmici, Ćorić je uz blagoslov Pejina ukrao 10 metara pri izvođenju slobdnog udarca.
Suma sumarum, Dinamo već godinama slabi svoju momčad. Prije nekoliko godina suđenje s dvostrukim kriterijem, s obzirom na kvalitetu Plavih, rezultiralo bi laganom pobjedom. Očito su ti dani iza nas pa u derbijima možemo očekivati ovakve predstave kojih se ne bi posramile ni najbolje izvedbe sudačkih eksperata iz doba vladavine Croatije.
Vjeran Galebić
