Mario Vasilj, sin Jure Vasilja – vlasnika hotela u kojem bjegunac Zdravko Mamić krati dane, potpisao je za Dinamo. Sinčina Mario je prije potpisa za Plave igrao za anonimni poljski klub koji je izletio iz inače jake treće lige.
>> Sin vlasnika hotela u kojem je u Međugorju utočište pronašao Zdravko Mamić potpisao za Dinamo
Ovako bezobrazan i besraman način potencijalnog izvlačenja novca, odnosno možebitnog direktnog financiranja svoga Gazde moguće je jedino u GNK. Indikacija kako je Dinamo i dalje u raljama Zdravka Mamića potrđena je već ranije potezom rukovodstva Dinama koje je bez imalo srama donijelo odluku da neće potraživati financijsku odštetu u sudskom procesu koji se vodi u Aferi Godot.
Nakon šestog lipnja i presude, Uprava kluba se stišala oko međugorskog bjegunca, a istovremeno su dobri rezultati Dinama, euforija zbog rezultata sa Svjetskog prvenstva i činjenica kako ne svjedočimo ritualnim psihopatskim ispadima na pressicama u prostorijama Kluba, navijače malo po malo odobrovoljili i nakon dugo vremena je u srijedu utakmica Dinama bila rasprodana.
Međutim, džaba ste krečili, sve ono što se događalo prije šestog lipnja ponovno se svima nama poput bumeranga vratilo u glavu. Na tipično Mamićev način on i njegovi pajdaši se otvoreno rugaju i to iz gore priloženog čak i ne skrivaju, a nakon ovoga u prestanak njegovog utjecaja na Dinamo mogu vjerovati samo budale i naivci.
Dovoljno je vidjeti zadnjih nekoliko dana događaje oko Dinama; neposredno prije utakmice s Young Boysima sportski direktor Dinama Marijan Vlak (koji je također proteklih sezona bio uhljebio svog sina u Dinamu) bez imalo srama u izjavi za RTL otvoreno glorificira osobu koja je nepravomoćno osuđena za najveću pljačku u povijesti hrvatskog sporta.
Dan kasnije, na kronično problematičnoj poziciji lijevog beka Dinamo napušta i odlazi u Monaco jedan od najtalentiranijih juniora David Čolina zbog odbijanja potpisivanja ugovora s klubom, a stvarne razloge svi možemo pretpostaviti.
>> Talentirani junior Dinama prešao u Monaco
I šećer na kraju – Mario Vasilj, ni kriv ni dužan, ali sredstvo interesa tate i tatte potpiše za prvaka države i zatefteri u svom nogometnom životopisu sjajan niz:
Neretva, GOŠK, Rovinj, Radomlje, Legionovia i – OPG Dinamo.
Čak ni način na koji je doveden ne daje dojam otvorenog pranja novca i kako bi se podmirili troškovi all inclusive trenutnog prebivališta Zdravka Mamića. Ma kakvi, ovo je otvoreno ruganje i pokazivanje (određenog) mišića tko je „capo” hrvatskog nogometa.
Vrlo lako se može zamisliti situacija, subotnje predvečerje u Vili Regina u Međugorju, odabrano društvo čačkalicama čisti zube nakon slasne janjetine i trpkog cabarnet sauvignona, čuje se graja i cerekanje, zbijaju se šale i pošalice, a onda Zdravko kako bi pokazao da je ipak on najveći dasa za stolom iz topa ispali gazdi hotela:
„Ajmo se kladit da ću ti malog dovest u Dinamo!”
I bude tako.
Dokle god isti ljudi upravljaju i rade u Dinamu uz međugorskog inspicijenta, za Dinamo nema pomoći. Klub je jednako kontaminiran od strane Zdravka Mamića neovisno nalazi li se on u Međugorju ili Zagrebu. Nikakve skupine Lige prvaka, Europske lige, dobar trener, odlična momčad i sjajni rezultat neće obrisati činjenicu da je Dinamo bio i ostao još uvijek – privatna prćija.
Na kraju se jedino možemo zapitati tko su sljedeća „pojačanja” Dinama. Praunuk Mirka Barišića? Plavkov timaritelj? Novi dečko Amre Petrnel?
Mihael Polovanec