Prestanimo financirati Dinamo!

U 2015. godini GNK „Dinamo“ za održavanje stadiona dobio je 6.900.000,00 kuna, a po osnovi Klubova nositelja kvalitete 2.714.080,00 kuna. U 2016. godini za korištenje stadiona dobio je 6.900.000,00 kuna, po osnovi Klubova nositelja kvalitete 7.910.000,00 kuna, a po osnovi Potpore vrhunskom sportu 9.150.000,00 kuna.

U 2017. godini predviđena sredstva za GNK „Dinamo“ po osnovi Korištenja sportskih objekata su 6.900.000,00 kuna, po osnovi Klubova nositelja kvalitete 7.910.000,00 kuna, a po osnovi Potpore vrhunskom sportu Javni Natječaj je završio i u tijeku je određivanje raspodjele sredstava što znači da iznos od 28.000.000,00 kuna nije još raspoređen između Dinama, Cibone, RK Zagreba, HAVK Mladosti i OK Mladosti.

Sumirano potpore Dinamu od strane Grada Zagreba za razdoblje 2015-2017. izgledaju ovako:

Iz priloženog može se izvući nekoliko zaključaka. Porezni obveznici Grada Zagreba kontinuirano plaćaju Dinamu da bi koristio gradsku imovinu. Također, porezni obveznici Grada Zagreba kontinuirano financiraju domaća i međunarodna natjecanja, pripreme kluba i omladinsku školu.  Komparirajući podatke o javnom dotoku novca u Dinamo važno je napomenuti i da je klub iz Maksimira prošle godine uprihodio čak 492.723.273,00 kuna.  Skoro pola milijarde kuna!

Bitan moment su i prošla razdoblja otkako traje dominacija Dinama koji je u razdoblju 2006-2014. od strane Grada Zagreba putem gradskog proračuna, Zagrebačkog holdinga i Turističke zajednice Grada Zagreba uprihodio 244 milijuna kuna. Ovisno o konačnoj raspodjeli ovogodišnje Potpore vrhunskom sportu može se zaključiti da je u periodu kompletne dominacije u HNL-u klub uprihodio skoro 300 milijuna kuna javnog novca.

Sportski i poslovni uspon Zdravka Mamića u Dinamu koincidira s nekoliko elemenata, a vezanih uz “oprost” duga od strane države i financiranje sredstvima poreznih obveznika. Prvi element je stečaj Dinama dioničkog društva  5.11. 2004. godine zbog duga od 300 milijuna kuna koji je pravni nasljednik NK Croatije koja je pak pravni nasljednik originalnog Dinama osnovanog kao fiskulturno društvo. Klub naravno nikad nije krenuo od najniže lige poput primjerice Fiorentine, Rangersa ili ljubljanske Olimpije već je na njegovo mjesto uskočila udruga građana NK Dinamo osnovana 17. 11. 1998. godine koja nikakve pravne veze nije imala s pravim Dinamom što mogu posvjedočiti  Ladić i Prosinečki koji radi tog nisu mogli naplatiti svoja potraživanja prema Dinamu. Zahvaljujući tome, poslovanje kluba odjednom je svedeno na nulu i dolazi do prvotnog pokušaja monopolizacije lige okupljanjem mlade U-21 reprezentacije (Ljubojević, Pranjić, Lučić, Kranjčar, Buljat, Ješe). Uslijed vlastite nesposobnosti, klub završava u Ligi za bedaka međutim već iduće sezone osvaja se titula. Drugi element vezan je za obilato financiranje kluba iz gradske blagajne što u početnim godinama dominacije čini važnu stavku u tadašnjem klupskom proračunu. Dok ostatak lige ima blokirane račune i muku muči s pribavljanjem financijskih sredstava, lokalna politika u obliku počasnog predsjednika Dinama koji je aktualni gradonačelnik „nagrađuje“ iz godinu u godinu sve više i više što paralelno ima učinak na financijsku neovisnost naspram ostatka lige te stvaranja potpunog monopola na svim razinama u HNL-u i HNS-u koji se zadržao sve do danas.

S jedne strane dok se ostatak lige nalazio pred stečajem ili jednostavno nisu u mogućnosti lokalne zajednice pratiti potrebe svojih klubova putem lokalnih proračuna, Dinamo ostvaruje u startu nepovratnu financijsku prednost i neovisnost pred konkurencijom te se postavlja pitanje koji je smisao fer natjecanja ako u startu privilegirana pozicija Dinamu omogućava lagodan život dok ostali klubovi životare? Upravo snažna financijska pomoć Grada Zagreba i u drugim sportovima dovela je primjerice Cibonu i RK Zagreb u potpunu monopolizaciju što je dovelo do kompletne amaterizacije košarke i rukometa gotovo u svim sredinama u Hrvatskoj.

Nije sporno pomaganje sportova i lokalnih klubova javnim novcem međutim ako jedan klub svojim proračunom može bez ikakvih problema sam pokriti trošak stadiona, organizaciju utakmica, pripreme i rad omladinske škole zašto bi porezni obveznici Zagreba to morali plaćati? Zbog čega ta sredstva ne idu onim klubovima, poput npr. Trnja ili Trešnjevke kojima bi puno značila financijska injekcija upravo na onim stavkama kojima Grad Zagreb obilato nagrađuje Dinamo? Zašto Dinamo i ne samo Dinamo već i ostali vrhunski zagrebački klubovi s velikim budžetima ne bi troškove korištenja infrastrukture i organizaciju utakmica sami platili? Pa i rad omladinske škole na kraju krajeva od koje klub iz Maksimira isključivo živi proizvodnjom i  prodajom igrača, Dinamo sam ne osigura svojim klincima savršene uvjete bez upliva javnog novca i u krajnjoj liniji plaćanja članarina? Postoje i ostale omladinske škole u gradu kojima bi puno više pomogla koja kuna više u radu s klincima.

Najveći problem u svemu tome što lokalna politika i dalje kontinuirano ignorira problematiku financiranja Dinama jer je premrežena interesno-financijskim vezama sa sportskim moćnicima. Na primjeru i ostalih klubova koji su monopolizirali svoje sportove poput Cibone i RK Zagreba jasno se vidi i potpuna poslovna neodgovornost klubova koji su se vatrogasnim mjerama od strane politike spašavali javnim novcem jer se znalo da javni novac je uvijek tu bez obzira na nerazumno trošenje.

Čak i danas, u osvit lokalnih izbora u Zagrebu i političkih kampanja punih obećanja, izuzev kandidata političke platforme „Zagreb je naš“ nitko ne dovodi u pitanje zašto i dalje financiramo Dinamo za kojeg je svima jasno da može potpuno neovisan od javnih sredstava podmirivati sve troškove koje mu danas građani plaćaju te umjesto da se raspodjela javnog novca preusmjeri onima kojima bi zaista to pomoglo, a ne klubovima koji između ostalog  krše Zakon o sportu i Zakon o udrugama, a čiji su bivši čelnici i aktualni „savjetnik“ pod optužnicama za jednu od najvećih pljački u povijesti hrvatskog sporta.

Goran Đulić