Uoči kvalifikacijske utakmice reprezentacija Hrvatske i Mađarske, gotovo uigrano i orkestrirano su hrvatski mediji pisali kako je Viktor Orban svirao.
Bivši „Sorošev student“ shvatio je kako se javni novci najbolje mogu trošiti uz prizvuk domoljublja, jer tko se osudi sporiti u nešto domoljubno, taj je u najmanju ruku sumnjivac, a pred izborne kampanje ih se može prikazati i kao anacionalne, izdajice ili antidržavni element.
Uz to, ljudi će nagraditi one koji im grade stadione s glasovima na sljedećim izborima.
Hrvati očito ništa nisu naučili u pola stoljeća socijalizma, pa su i dalje opsjednuti kako će država rješavati njihove privatne probleme i zadovoljštinu. Zazivati će besplatno školstvo i zdravstvo, po mogućnosti lige petice, HNL i Ligu prvaka na državnoj televiziji jer je to vidno razina komfora na koju su mnogi navikli, jedino što će propustiti primijetiti da ti novci od nekuda moraju i doći u državnu „kasu“ pa će se čuditi zašto im država „pojede“ pola plaće svaki mjesec i kako izostaju prave reforme.
Mnogi Hrvati zato uzora vide u Viktoru Orbanu koji se „ognjem i mačem“ bori za suverenizam, europske vrijednosti i naravno, ono najbitnije, mahnito gradi stadione u gotovo svakom mađarskom selu, što je posebno privlačno onima koji najviše vole tuđi novac.
Kako bi riješili problem financiranja sporta u Hrvatskoj, predsjednik Rijeke Damir Mišković i ljudi okupljeni oko njega osmislili su „Opatijsku inicijativu“ kako bi kroz nove poreze i namete stvorili više sredstava, u prijevodu, uzeli bi vam još novaca kako bi se oni igrali s njima. A to su predstavili kao konstruktivni prijedlog kako pomoći sportu za naivce. Danas je „Opatijska inicijativa“ na povijesnom smetlištu, jer su im se u Vladi vjerojatno dobro nasmijali na njihov prijedlog.
Problem sa stadionima u Hrvatskoj je dužeg trajanja, jer gotovo da i nema poštenog modernog stadiona koji bi ispunio barem prosječne zahtjeve reprezentacije, a situaciju ne olakšava forsiranje grozomornog Maksimira kao središnjeg stadiona za „repku“. Treba podsjetiti da je u Maksimir u zadnjih 20-tak godina uloženo oko 100 milijuna eura, da bismo danas imali stadion zreo za rušenje i novi početak, tko je za tko kriv nije teško pogoditi, jer nije mnogo ljudi imalo dominantnu vlast u zadnja dva ili tri desetljeća u Dinamu i HNS-u.
Kako stvari stoje, Maksimiru rušenje neće biti potrebno, jer će se on sam urušiti bez dodatne intervencije ljudske ruke. Kao naručeno, dok su hvalospjevi Orbanu još bili vrući, na Maksimiru je pao prozor što predstavlja ozbiljnu opasnost za sve one koji se kreću u blizini stadiona, a treba imati na umu i sve važeće licence kako bi se tamo mogao igrati nogomet na najvišoj razini. Što osobito budi sumnju kada se postavljaju zaštitne mreže i otpadaju prozori.
Krajnje je vrijeme da se u Dinamu prestanu igrati socijalizma i zazivanja tuđeg novca, prije svega od gradskih i državnih vlasti. Neka krenu u realizaciju gradnje stadiona, ne zato što smo gladni komfora, ne zato što će to vratiti horde navijača, već zato što moraju postojati osnovni uvjeti za gledanje nogometa, a jedan od njih je stadion koji ne predstavlja opasnost za svoje gledatelje.
Igor Žuraj
Pročitajte još:
