S obzirom na to da pravosudni procesi u Hrvatskoj traju beskonačno dugo, mnogima su još uvijek aktualna sjećanja na prve dvije istrage u Aferi Godot, koje su u konačnici rezultirale potvrđenim optužnicama i suđenjem u Osijeku.
Nakon konačnog festivala transparentnosti u transferima Dinama, koji je bio posljedica USKOK-ovog češljanja poslovanja, a ne volja uprave kluba, konstatirali smo, točnije zavapili smo, „ima li kraja“? U jednu ruku zadovoljni što se napokon krenulo u raščišćavanje potencijalnog kriminala na koji su navijači godinama upirali prstom, a u drugu ruku zgroženi i razočarani razmjerom štete uništavanja našeg kluba.
Što je najstrašnije, nikada nismo (a možda ni nećemo) saznati za koliko je stvarno novaca klub oštećen (ili nije?) te u vezi s time se pitati ima li kraja istragama i čekaju li nas u 2018. godini nove optužnice? Za koliki iznos će u konačnici odgovarati ova uprava i lojalni suradnici? Hoće li to biti 300 milijuna kuna, možda 400 ili ni milijarda neće biti dovoljna? Naravno, stavimo li po strani naše subjektivno mišljenje da je za konačnu štetu potrebno dodati barem jednu nulu na iznose u optužnicama.
Kao trbuhozborac svojih odvjetnika Zdravko Mamić je bacao „spinove“ u javnost s tezom o političkom progonu (dok su se oni ozbiljnije bavili optužbama koje mu se stavljaju na teret), jer se on kao zamjerio tada vladajućem SDP-u, iako mu je taj isti SDP napravio više koristi nego štete kroz mnoge godine – a tek je izglasavanjem izmjena i dopuna Zakona o sportu ta konstatacija postala donekle diskutabilna. Zašto to spominjati, zato što se vjerovalo da će promjenom vlasti (dolaskom HDZ-a u koaliciji sa MOST-om, a naročito nakon preslagivanja sa poslušnijim HNS-om) doći i do usporavanja istraga, što je možda i istina, naravno uz veliki „možda“ zbog neovisnog rada pravosuđa; u državi u kojoj premijer i glavni državni odvjetnik održavaju skupne pressice i selektivno plasiraju novac iz proračuna za istrage.
>> Napad je najbolja obrana, bivši premijeru
Činjenica jest da su istrage protiv vlasnika hrvatskog nogometa ipak nastavljene i nakon promjene vlasti, što god mislili o njoj, uz svesrdnu međunarodnu pravnu pomoć. Dakle, ovom posljednjom istragom stavljena je „točka na i“ blesavoj tezi o političkom progonu, kažemo blesavoj jer se politički progon usmjerava radi nepodobne ideologije, a znamo da dotični ideologije nema, i očito taj progon nije vezan za neku političku grupaciju ni za državu. Ima li „muda“ napasti aktualnu vladajuću strukturu? Hoće li Ivica Blažičko pisati pamflete protiv premijera Plenkovića i predsjednice Grabar Kitarović, kao što je nekada protiv Josipovića i Milanovića zbog populističkih teza o nogometnoj močvari i mafiji.
>> Švicarsko državno odvjetništvo istražuje Mamića, nema govora o političkom progonu
Kako suđenje ipak ne bi palo u zaborav, naknadne istrage protiv Modrića i punice mu te Dejana Lovrena radi lažnog iskaza još jednom su utvrdile gradivo što je meritum suđenja.
Kad smo kod utvrđivanja gradiva, treba još jednom potcrtati da se radi o antidatiranim ugovorima, primanju i davanju mita, lažnim svjedočenjima i povredi povjerenja u gospodarskom poslovanju. Nitko ne spominje sam čin podjele transfera i sukob interesa kao točku optužnice, iako je apsurdno da se netko brani tezom da sukob interesa nije kazneno djelo, isti onaj sukob interesa zbog kojeg je nekada proklinjao novinare s ustima punim kolača ili nabijao na „onu stvar“. Tada mu nije odgovaralo da se o tome priča i agresivno je istupao čim bi netko krenuo u tom smjeru. Danas očito više ne može sakriti da mu je sin menadžer i da su se bijesno bogatili na račun kluba pa nastoji prikazati sukob interesa kao nešto od marginalne važnosti.
Igor Žuraj
