Search
Close this search box.

Plave kronike: Ortaci, a ne rivali

Bilo je to 2005. godine, Dinamo se našao u „ligi za bedaka“ nakon što ga je u posljednjem kolu Slaven Belupo torpedirao sa 3:1 u posljednjem kolu prvog dijela prvenstva.

Nogomet kakav je prezentirala momčad uvijek uvaženog trenerskog maga Ilije Lončarevića doživjela je epsku sramotu, tada se smatralo da je to prijelomna točka i vrijeme drastičnih promjena, te da će klub reputacije Dinama u budućnosti samo rasti.

Već sljedeće sezone momčad koju vodi klupska legenda Josip Kuže igra znatno atraktivniji nogomet koji donosi titulu prvaka, posebno u pamćenju ostaje napadački tandem BošnjakEduardo da Silva.

Nekoliko idućih godina naslovi se slave pred 20 – 30 tisuća navijača na stadionu, te mnogima po ulicama, birtijama, i pred malim ekranima.

No kako su godine odmicale, sukob sa upravom postaje sve širi, te eskalira 2010. godine. Naslovi se od tada slave pred praznim tribinama, a neodlučne se pokušava kupiti besplatnim ulaznicama i blesavim spinovima (važno je bodriti dečke na terenu, koga briga tko je u upravi i sl.) što nije dovoljno za okupljanje respektabilne mase, a još manje za stvaranje lojalnosti. Nismo najpametniji, ali nismo ni blesavi. Već tada, a prošlo je sedam dugih i najtužnijih godina, postalo je jasno kako je uprava samoživo tijelo skrojeno prema partikularnim interesima i kako navijači nemaju razloga slaviti naslove takvog kluba i takve lige. Osnovni motiv postojanja kluba nije postizanje sportskih rezultata, nego grabljenje kapitala od transfera, te pospremanje istog na off-shore račune diljem svijeta što se pokazalo 100% istinom nakon provedenih istraga.

Kakvi su interesi vladali u trokutu između skupštinara, NO i IO, potvrdio je na suđenju u Osijeku Dragutin Šurbek koji je samo okvirno bio upoznat sa transferima i neupućen u pozajmice. Isto to demantirao je Mirko Barišić koji je tvrdio kako je izvještavao istoga o transferima. Zadnji u nizu je Ado Kožul, on se ne sjeća da je prije par godina dobio pozajmicu od 56 tisuća kuna od kluba, ali nakon što je iz inspekcijskog nadzora pročitano da jest, onda se prisjetio čak i detalja iste. Pozajmicu je naime vratio iz sredstava zarađenih u novinarskoj karijeri, samo nije objasnio zašto se uopće upuštao u pozajmice kad je taj novac imao i ranije. Kad smo već kod istupa skupštinara, sjetite se kako je jedino pitanje koje muči Štefa Kezerićazašto je Andrijašević otišao u Rijeku“, što i ne čudi s obzirom na ranije istupe. Čestitamo i gosponu na sudjelovanju u lokalnim izborima kao nositelj Bandićeve liste za gradsku četvrt Sesvete. Kako ono, politika se ne smije miješati u sport.

Nakon Hajduka 2005. godine, Rijeka je 2017. godine uzela naslov iz Mamićevih ruku. To bi bila dobra vijest za navijače Dinama i hrvatskog nogometa kada Rijeka ne bi bila prva u redu od onih koje je Mamićeva ruka milovala.

>> Rijeka je prvak države (VIDEO

>> Priča i prvaku

Ako postoji nešto pozitivno u tome što trofej ide u ruke prijatelju Damiru Miškoviću, onda je to činjenica kako jedini klub na svijetu kojim dirigira savjetnik neće biti u mogućnosti uhvatiti Ligu prvaka i poklon od 15 milijuna eura za namirenje brojnih gladnih usta. Naslov u ligi u kojoj igraju filijala i matica, u kojoj skupštinari, igrači, disciplinski i nogometni suci uzimaju i konzumiraju antidatirane anekse, pozajmice, mito i klijentelizam, a glavni rivali aranžmane sklapaju po jahtama i nogometnom savezu koji ne poštuje zakone vlastite države. Što ih čini ortacima, a ne rivalima.

Obiteljski biznis

Na primjeru transfera Duje Čopa savršeno se može shvatiti zašto je pogrešno na transfere Dinama gledati jednolično, odnosno da je klub x (u ovom slučaju Cagliari) platio toliku i toliku sumu za igrača Dinama.

>> Football Leaks: Na transferu Duje Čopa najviše je zaradila obitelj Mamić

U igri je puno više faktora od dva kluba i jednog igrača. Ovdje svoja potraživanja traže agent Danijel Kuraja (direktor tvrtke Marija Mamića), zatim Gettysburg Ltd. Aleksandra Zotova (partner Marija Mamića iz ASA International) koja je pozajmila Dinamu 25 milijuna eura o čemu smo pisali krajem 2016. godine, i treće – International Sports Company sa 50% ekonomskih prava na transfer Duje Čopa.

>> Plave kornike: Klupski derbi i kredit od 25 milijuna eura

Također kako suđenje napreduje, potvrđuju se raniji navodi iz Football Leaksa gdje se iz ugovora vidi raspodjela odšteta, kako se su se pojedine firme bogatile na transferu Kovačića, Halilovića, Jedvaja, Čopa i mnogih drugih, što znači da je takva podjela bila pravilo, a ne iznimka kod pojedinih igrača. Možemo se i sjetiti teza kako se mora prodavati kako bi se preživjelo, što i nije u potpunosti istina, prodaja igrača radi preživljanja je „kukavičje jaje“ podvaljeno kako bi pojedinci (a kroz ove transfere opisana je ta interesna skupina) uzimali sebi postotke od transfera i provizije kao agenti. Nema tu vizije, samo privatni interes.

Igor Žuraj


Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 0,49 € s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.

Zadnje objavljeno

Twitter