Pobjeda Lokomotive protiv Dinama, ili poraz Dinama protiv Lokomotive, definitivno spada u kategoriju vijesti tjedna. Nakon što su svi, valjda po navici upisali tri boda na konto Dinama, filijala je razvalila prvu momčad Plavih sa čak 1:4, što bi značilo da je sve što se u zadnje vrijeme zapucalo prema Livakoviću – završilo u mreži.
Što je razlog tom neočekivanom raspletu događaja? Koliko god se trudili, nikako nas ne mogu uvjeriti u časnu pobjedu, a razlog tome mora da je nakaradni odnos između dva, ili jednog kluba, zavisi koga pitate. Zbog toga što ne želimo vrijeđati vlastitu inteligenciju, skloniji smo vjerovati u neke manje časne motive koji su doveli do „Loksinog proljeća 2018.“ i prve, a vjerojatno i jedine pobjede protiv Dinama.
Što tek reći o Mariju Cvitanoviću, čiji nastup pred kamerama je redovito balansirao između bahatog bez razloga i bezveznog, a sada je baš zbog bezveznog nastupa momčadi (što je čak bilo neugodnije gledati od samog „klupskog derbija) prestao biti bahat i sam podnio ostavku .Jer bi otkaz inače morao čekati do navečer, ili sljedećeg jutra. Trebao je toga i ranije biti svjestan pa otići sa stilom, jer kada kroz tjedan u prijateljskim medijima čitate o stopostotnoj podršci od strane uprave kluba i kako čvrsto stoje iza trenera, a s druge strane vam „sapunaju dasku“ morate biti svjesni da ste bivši, samo vam to još nitko nije rekao.
>> Plave kronike: Dekadentni nogomet i „glancanje šanka“ Cice Kranjčara
>> Plave kronike: Sapunanje daske
Nismo otkrili „toplu vodu“, samo je trebao učiti na prethodnicima. Poslovica kaže kako pametan čovjek uči na tuđim greškama, a glup čovjek na svojim. Isto se dogodilo i Cici Kranjčaru, i Ivajlu Petevu ako uzmemo samo najsvježije primjere, bez da se prisjećamo Vahida Halilhodžića kojem se zamjeralo što je pobijeđivao, Josip Kužeu europski poraz od Auxerrea, a Branku Ivankoviću ispadanje sa dvoranskog prvenstva.
Početnici, prijatelji i rodbina idealni su kandidati za trenera Dinama
Novi trener Dinama je Nikola Jurčević. Nimalo atraktivno, još manje važno. No kada se pogleda u konkurenciji Čačića Ante, Igora Jovičevića i Krune Jurčića koji su se spominjali kao moguće novo odnosno staro ime na klupi, Nikola Jurčević stvarno je najbolji izbor iako je većinu trenerske karijere proveo kao pomoćnik. Dočekali su ga sa umjerenim optimizmom, a preostaje za vidjeti koliko će dugo trajati razumijevanje – povijest nas uči da će nakon dva – tri kiksa kola krenuti nizbrdo.
Vrijedi istaknuti da je potpuno nevažno tko je trener Dinama i to se vidi na temelju statistike, Anton Samovojska na HRT-u je rekao kako je Dinamo napravio 17 trenerskih smjena u 7 godina, ako izuzmemo period dok je trener bio brat Mamić. Njega je naime, savjetnička providnost držala na klupi u teškim trenutcima.
>> Nikola Jurčević novi trener Dinama
Uz to, treba biti svjestan kako trener u pravilu snosi krivicu za neuspjeh, odnosno smjena trenera je alibi za tuđe greške. U Dinamu nikakvu struku ne cijene, već uglavnom postavljaju trenere početnike, prijatelje ili rodbinu koji su spremni za dobar iznos na tekućem računu biti dežurni „pedro“, i biti krivi i za ono što nisu. Mario Cvitanović pretrpio je nešto uvreda i psovki, nešto udarca i pljuvačka, ali će sve to gledati kroz ružičaste naočale kad pogleda kako mu iznosi ispunjavaju lisnicu.
Igor Žuraj
