Što se treba dogoditi da se privede Mirka Barišića, predsjednika Dinama? Gotovo nevjerojatno zvuči da oko njega kruže brojni sumnjivci koji redovito gostuju na raznim ispitivanjima poput Mamića, Vrbanovića, Svetine, Horvatinčića i to baš radi potencijalnih kriminalnih radnji vezanih uz Dinamo, ali i drugih. Usporedili bismo ga Zorislavom Srebrićem, no čak i njega je jedna nesretna kemijska olovka kratkotrajno lišila slobode.
>> Tatta Zdravko dizao s tajnog računa Dinama pa slao bratu Zoranu i sinu Mariju
Može se kao konstanta uzeti da Barišić nije znao, nije vidio, nije bio obaviješten, nije bio informiran. On to sve fino u rukavicama odradi. Zadnja u nizu afera, koja trenutno ima status pravomoćne istrage govori o tome kako je Barišić uz Mamića bio ovlašten postupati računom u Klagenfurtu. Na taj račun je između ostalog sredstva uplaćivao i tadašnji sponzor Siemens, a veliku ulogu u tome imao je Barišić kao čelna osoba Dinama i Siemensa (za područje Republike Hrvatske). U prijevodu, ugovarao je ili barem sudjelovao u ugovaranju posla s obje strane, što bi se moglo nazvati sukobom interesa. Pogotovo kad znamo da je prema navodima državnih organa njegov ortak tim novcima hranio i oblačio brata i sina koji tada nisu imalo veze sa klubom.
>> Spavaš li mirno, Barišiću Mirko?
Najava nove represije u sjeni sudačkih odluka
Gotovo nakon svakog derbija Dinama i Hajduka, uz uobičajenih 90 minuta lošeg nogometa, povremene bakljade i obilja sankcioniranih ili nesankcioniranih prekršaja slijedi nekoliko dana prepucavanja oko suđenja. Kao što to i obično biva, prolaskom nekoliko dana tenzije se stišaju, grube izgovorene riječi postanu manje grube, ali opet tendenciozne, a mrski navijački rivali sa sjevera i juga nađu nekako zajednički jezik i slože se oko krucijalnih točaka.
U svakom slučaju i sjever i jug slažu se da je suđenje u HNL-u grozno, a to i nije novost, jer je manje ili više grozno toliko dugo da niti ne znamo kad je počelo, ali neosporno jest tako od nastupa autokratske vladavine jedne interesne skupine, a ništa bolje nije bilo niti kada je interesna skupina okupljena oko Šukera, Mamića i Širića imala konkurenciju u klanu Igora Štimca, Renea Sinovčića i Ivana Brlekovića. Osim što se svi slažu oko groznog suđenja, navijači se i slažu oko nevjerojatne prakse koja se pokušava implementirati kroz novu represiju i to usmjerenu prema maloljetnicima. Tko to može zamisliti klinca od 15-16-17 godina kako ide mamu i tatu žicat potpis da smije na navijačku tribinu? Jeste vi blesavi ili se samo pravite?
>> Plave kronike: „Korupcija u HNL-u je institucionalizirana“
Vratimo se na suđenje. Hoće li penal ili karton promijeniti činjenicu da je otac i majka sudačke organizacije osuđen pravomoćno na četiri godine zatvora, a njegov „kolega po lisicama“ Neven Šprajcer rado viđen gost i suradnik HNS-a. Hoće li koji penal, zaleđe ili karton promijeniti činjenicu da Lokomotiva igra u istom natjecanju kao i Dinamo? Neće, zato nas i briga za pobjede Mamićevog Dinama, a na sudačke greške, bile namjerne ili slučajne se možemo samo nasmijati sa grčem u želudcu, jer ništa drugo nismo niti očekivali.
>> Komisije HNS-a: Savez se ne odriče pravomoćno osuđenog Nevena Šprajcera
>> Plave kronike: Kako je dobro, ne slaviti naslov opet
Kada napokon dočekamo (ako je dočekamo) katarzu u hrvatskom nogometu, koja neće uključivati provjerene kadrove Željka Širića (prepustite mašti što to točno znači), apsurdno rivalstvo između Dinama i Rijeke, i krojenje ljestvice uz pomoć Lokomotive imat će smisla trošiti sate i dragocjeno vrijeme na rasprave o suđenju, koliko god to utopistički zvučalo.
Igor Žuraj
