Search
Close this search box.

Kopićevi počeci u Hajduku (4. dio)

>> Željko Kopić – trener koji je konačno dobio priliku raditi u velikom klubu!

>> Kopićevi počeci u Hajduku (1. dio)

>> Kopićevi počeci u Hajduku (2. dio)

>> Kopićevi počeci u Hajduku (3. dio)

Utakmica protiv Lokomotive bila je Kopiću peta na Hajdukovoj klupi. Hajduk je u toj utakmici krenuo u sustavu 4-3-3 sa Kožuljom i Saidom na „krilima“, ali i dalje je intencija bila stvarati brojčanu superiornost u vezom redu. U ovom susretu to se radilo na slične načine kao i u prošlim. Ili spuštanjem Saida ili spuštanjem Kožulja gdje bi se dobio dodatni igrač u veznom redu koji tada tvori 4 igrača naspram protivnička 3. Kožulju je uloga bila vrlo hibridna tako da je Hajduk ponovno vrlo često tvorio formu 4-1-3-2.

Posebna pozornost se konstantno stavlja na pozicioniranje između linija i traženja pokreta „u sjeni“. „Blindside movement“ je česti mehanizam u pozicijskom nogometu. Postoji mnogo načina kako ga izvesti. Također, može se izvoditi preko bekova, preko veznjaka ili napadača. Kod Kopića postoji intencija da takvo nešto implementira u igru Hajduka. Sjajni taktički filozof Louis van Gaal tako jednostavno, a opet tako sjajno objašnjava ovaj mehanizam:

„Mora trčati uvijek kontra. „Kontra“, to nije ispred njega (protivničkog veznjaka)…zato jer tada protivnički veznjak vidi liniju dodavanja, loptu i protivnika. Ako igraš „kontra“ onda ne može vidjeti i loptu i njega…dakle, to je „kontra“. Jako je važno to što sada pričam“

Stvar je u tome da se takav manevar sprovodi na bazi pozicioniranja iza protivničkih igrača. To je esencija. A to znači da se može interpretirati na jednostavnije i složenije varijante. Iako i oni naizgled jednostavniji su prilično kompleksni za provedbu. Cilj je natjerati protivničkog igrača na situaciju u kojoj mora birati. Ako se igrač pozicionira iza protivničkog igrača, to znači da taj protivnički igrač ne može vidjeti i loptu i igrača, nego mora birati. Ako želi vidjeti loptu, onda gubi igrača koji tada lagano manipulira protivnikom. Ako želi vidjeti igrača onda ne vidi loptu, a lopta je uvijek fokus, jer sve počinje u odnosu na nju.

Ipak, ovakav pokret se može dodatno uzdignuti na stratešku razinu. Potrebno je iznimno prepoznavanje situacija i sposobnost manipuliranja protivnikom, jer ne može svaka situacija biti pogodna za izvođenje ovog mehanizma. Van Gaal se ne koristi samo pozicioniranjem iza igrača, nego i strateškim potencijalima ovog manevra na način da postavlja igrača dijagonalno u odnosu na loptu.

Lopta nije tu samo kako bi se šutirala, već ona ima puno veću moć, a to je manipulacija protivnikom. Loptom mičeš protivnika točno tamo gdje želiš. A ukoliko je šalješ u jednu stranu igrališta onda protivnički igrači, s obzirom da je fokus uvijek na lopti, trče u tom smjeru i okreću poglede u tu stranu, što bi značilo da im je svima dijagonala nevidljiva. Ako bi stavio igrača dijagonalno u odnosu na položaj lopte to bi značilo da će ga u dobro izvedenoj akciji tek 2 ili 3 protivnička igrača (iz zadnje linije) vidjeti. Ukoliko bi mu iz takve pozicije dao ulogu kretanja prema strani gdje se nalazi lopta to bi značilo da takav igrač postaje dobra točka penetracije i progresije napada, jer je i dalje nevidljiv protivničkim veznjacima, nalazi se u međuprostoru, lagano manipulira protivnikom, traži liniju dodavanja i ostaje nečuvan, a pritom se približava lopti i povećava mogućnost uspješnog dodavanja prema sebi. Zašto na njega ne bi iskakali igrači iz protivničke zadnje linije? Mogu, ali ako pričamo o strateškoj strani ovog mehanizma onda se se podrazumjeva da će trener pokušati uraditi sve što je u njegovoj moći kako bi pravilnom okupacijom i zauzimanjem određene strategije zaustavio iskakanje igrača iz zadnje linije.

Ovo je praktički neobranjiv i ekstremno efektivan način vertikalne progresije. Izvoditi se može na razne načine, sve je stvar ideje trenera, ali esencija je iskoristiti kut postavljanja protivničkih igrača kako bi manipulirao igrom. Takvo što je iznimno kompleksno za provedbu. Ipak, Kopić nam nudi takve stvari u Hajduku. Ne samo kroz ovaj primjer sa Bašićem, nego i sa Radoševićem, Kožuljem…

Strateg Hajduka voli igrati sa „duplim šesticama“. Samo što to nije početna orijentacija, nego situacijska, sa jednom „fiksnom šesticom“, te u ovisnosti o položaju lopte jednom „osmicom“ koja se spušta , a drugom koja se diže i radi pokrete „u sjeni“. Hajduk time kombinira formu 2+1 i 2+2 (2 stopera + zadnji vezni i 2 stopera + zadnji vezni + centralni vezni). Uz dodatak bekova to bi značilo kako Hajduk gradi napad u formama 2+3, 2+4, ali i 2+5. Sve ovisi o situacijama unutar utakmice.

Postoji nekoliko superiornosti u pozicijskom nogometu. Međuostalim i stvaranje pozicijske ili prostorne superiornosti. Superiorna pozicioniranost ne dovodi u povoljnu situaciju samo jednog igrača koji je u fokusu, nego i ostatak momčadi. Na takve kretnje protivnik može raditi zonsku protekciju i preslagivanja, iskakanja iz linija i slično, a sve to znači nastajanje slobodnog igrača negdje drugdje na terenu…..druga opcija protivnika je da pusti igrača u takvoj poziciji da primi loptu i vrši progresiju napada. “Win-win” situacija za Hajduk. Stvar je samo koliko kvalitetno će se to iskoristiti.

Hajduk na razne načine stvara prostore između protivničkih igrača, a najčešće između bekova I stopera (kanal), nakon čega se igrači “ubadaju” u te prostore. Zašto se fokus stavlja na koridore između igrača? Pa zato što je za branjenje tih prostora potrebno iskakanje, a svako iskakanje iza sebe stvara rupu.

Otvaranje linije dodavanja može se vršiti raznim procesima, a najjednostavniji je lateralni trk kojim se povlači protivnički igrač za sobom pa se otvara vertikalna linija dodavanja… ili protivnik ne prati taj lateralni trk pa pokriva vertikalnu liniju, ali igrač na strani ostaje sam.

Igra na trećeg je često korišten mehanizam u nogometu. Interpretacije mogu biti razne. Od onih kompleksnijih pa do onih banalnijih kao što je to većinom slučaj sa bočnim ubačajima.

Presing je bio koncipiran na sljedeći način

Hajduk je protiv Lokomotive odigrao mudru utakmicu i dodatno podigao strateški nivo igre. Zadnja utakmica u polusezoni bio je duel protiv Inter Zaprešića koju je Hajduk dobio rezultatom 5-0 i ostvario si podlogu za mirnije obavljanje priprema u Turskoj. Sudeći po pripremnim utakmicama dosta novih stvari se uvelo u igru, ali nažalost zbog terena u Vinkovcima ih se nije moglo implementirati.

Nadamo se da su vam analize Kopićevih početaka pomogle u shvaćanju zašto sam u uvodnom tekstu rekao kako se radi o treneru sa sistemskim rješenjima preko kojih ostvaruje svoje strateške planove u igri. Kopić je izvrstan strateg koji gaji nimalo lagan pozicijski nogomet, ali benefiti takve igre mogu biti ogromni. Jer kada ste sposobni dominirati oružjem kolektiva (što inicira pozicijski nogomet) onda u rukama imate mnogo jače oružje od čistog individualizma prepuštenog samom sebi.

A.K.


Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 0,49 € s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.

Zadnje objavljeno

Twitter