Search
Close this search box.

Analiza financijskog izvještaja Hajduka – rekordna zarada i rekordno trošenje

Nedugo nakon naše kritike zbog objavljivanja šturih informacija, Hajduk je na službenoj web stranici nadopunio godišnje izvješće revidiranim financijskim izvještajem za 2017. godinu koji je, kao i do sada, radila tvrtka Kalibović i partneri iz Splita.

Objavu izvještaja pozdravljamo, uz želju da se dogodine objavi i ranije, a sad prelazimo na analizu dostupnih stavki.

>> Godišnje izvješće Hajduka za 2017. godinu – pravovremenost i transparentnost?

>> Revizorsko izvješće HNK Hajduk Split za 2017. godinu

Kad se pogleda bilanca, prvo što je zanimljivo primijetiti jest povećanje kratkotrajne imovine. Potraživanja od kupaca narasla su za 43 milijuna, a novac u banci za gotovo 3 milijuna kuna. To ne čudi kad se uzme u obzir rekordna godina po izlaznim transferima (Vlašić, Lovre Kalinić).

Ovo je prvi put da Hajduk ima pozitivan radni kapital, odnosno da je kratkotrajna imovina veća od kratkoročnih obveza. Znači, više su drugi dužni Hajduku nego što je Hajduk dužan drugima. Koeficijent tekuće likvidnosti je 1,17. Školski bi on trebao biti veći od 2 kako bi se tvrtka smatrala likvidnom, no ako se uzme u obzir da je Hajduk prethodnih godina imao velikih problema, i koeficijent likvidnosti manji od 0,5, pozitivan trend je svakako vidljiv.

Kad se pogledaju kratkoročne obveze, vidimo smanjenje obveza prema poduzetnicima unutar grupe za 18 milijuna kuna. Tu je riječ o jamstvu za kredit koje je Grad Split dao Hajduku, a koji je u 2018. godini u potpunosti podmiren. Obveze prema Udruzi Naš Hajduk na osnovu članarina iznose 5 milijuna kuna, što je iznos koji udruga u budućnosti planira dokapitalizirati. Obveze prema igračima i trenerima su se poprilično povećale i iznose 15 milijuna kuna.  Također, povećanje je vidljivo i u stavci poreza i doprinosa, budući da je Hajduk 2017. godine ostvario popriličnu dobit od koje i država želi svoj dio. Zanimljivo je primijetiti da je Hajduk podigao i kredit kod banaka, što je očito mjera da se održi likvidnost dok se čekaju rate od transfera. O tome nismo čitali u medijima, i zanimljivo je primijetiti kako je od društva kojem je trebalo jamstvo lokalne samouprave Hajduk došao do toga da bez problema dobije kredit za likvidnost. Očito su banke prepoznale pozitivne financijske trendove u klubu.

Nakon analize bilance, koja je presjek stanja kluba, možemo reći da ovo sad već izgleda na bilancu stabilnog poduzeća, a ne rupe bez dna. No, idemo pogledati ono što nas više zanima, a to je kako je Hajduk poslovao u 2017. godini odnosno koliko je zaradio, a koliko potrošio.

Kada pogledamo poslovne prihode i rashode, možemo vidjeti da su brojke gotovo na jednakoj razini kao i prethodne godine. Prihodi od sponzora, ulaznica, oglašavanja, najmova… sve su plus-minus 5%. Prihodi od korištenja grba su smanjeni za 500.000, a prihodi od TV prava povećani za 500.000 kuna. Smanjen je i prihod od UEFA-e, za 1,5 milijun kuna. Je li Hajduk dosegao svoj maksimum u iskorištavanju marketinških i prodajnih aktivnosti? Direktor marketinga je otišao, trajni novi nije doveden, i očito je da se u 2017. nije radilo na povećanju marketinškog potencijala, nego se “živjelo na staroj slavi”. Jedino povećanje poslovnih prihoda vidljivo je u stavkama refundacija i donacija, što su sredstva dobivena od Grada Splita (refundacija 6 milijuna kuna za uloženo u obnovu Poljuda i donacija 5 milijuna kuna omladinskoj školi).

Tako su sveukupno poslovni prihodi povećani za 5 milijuna što je, s obzirom na to da je 11 milijuna prihod od Grada, korak unazad i minus za Hajdukovu upravu.

S druge strane, poslovni rashodi su povećani s 83 na 100 milijuna kuna. Gotovo sve stavke poslovnih rashoda bilježe povećanja. Neka od njih su planski napravljena, kao što su troškovi igrača prve momčadi. Budući da su u Hajduku bili svjesni velikih prihoda od transfera, trebalo je smanjiti (porez na) dobit. Zato je s nekim nogometašima dogovoren, igračima FM-a jako dobro poznat, “signing on fee” , tj jednokratna naknada za potpis ugovora u zamjenu za manju plaću. Tako se, umjesto da se sad plati veći porez na dobit, taj novac isplatio igračima, a dogodine (kada ne bude velikog prihoda od transfera) će trošak plaće biti manji. Pohvalan potez, jer sada platiti veliki porez na dobit, uz mogući gubitak sljedeće godine, bilo bi stvarno glupo.

Nažalost, u bilješkama ne piše koliki je iznos naknada za potpis u ukupnoj sumi od 30 milijuna kuna, tako da ne možemo usporediti ukupni trošak plaća igrača s onim prošle godine.

Ono što možemo usporediti su plaće ostalog sportskog osoblja koje su porasle na 9 milijuna kuna (10% povećanje), trošak organizacije utakmica veći je pak za 500.000 kn (u to ulaze i putovanja na utakmice, a 2.HNL ipak donosi veće udaljenosti nego 3.HNL Jug, tako da je vjerojatno B momčad “krivac” za ovo povećanje), a povećane su i stipendije mladim igračima (za 500.000 kn). U svakom slučaju možemo reći da su plaće igrača i trenera veće nego u 2016. godini.

Od ostalih troškova, svakako je zanimljiv povećani trošak reprezentacije (s 1,1 na 2,4 milijuna kuna), intelektualne usluge (s 2,4 na 3,2 milijuna), troškovi telefona i prijevoza (1,2 na 2 milijuna kuna)… to su sve “sitne” stavke, no zbrojeno donose povećanje od 3 milijuna kuna. Nadajmo se da Nadzorni odbor dobro nadzire te stavke, jer upravo su to polja koja su svakom analitičaru posebno zanimljiva.

Kad se podvuče crta ispod poslovnih aktivnosti, zabrinjava povećanje jaza između poslovnih prihoda i rashoda, koji sada iznosi 35 milijuna kuna. Prevedeno, povećava se ovisnost Hajduka o izlaznim transferima.

Srećom po Hajduk, na tom polju se redovno vrlo dobro “pazari”. U 2017, godini prihodi su bili 107 milijuna kuna, što umanjeno za postotke igračima i naknade agentima dovodi do 80 milijuna kuna “čistog” od transfera. Ako oduzmemo 5 milijuna kuna plaćenih odšteta za dovođenje igrača, rezultat od transfera iznosi okruglih 10 milijuna eura. Ako smo ranije zaključili da je jaz između poslovnih prihoda i rashoda 35 milijuna kuna, možemo reći da je 2017. godinom stvorena zaliha za barem jednu godinu, a uzevši u obzir prodaju Ohandze i Ercega u 2018. godini, za pretpostaviti je da je zaliha i nešto veća.

Kad se pogleda finalni rezultat, on izgleda dobro. Ostvarena dobit je nakon oporezivanja 26 milijuna kuna. EBITDA (dobit prije poreza i kamata) iznosi 39 milijuna, što je zadnjih godina bila nemoguća misija za Hajduk. No, stagnacija na području poslovnih prihoda, povećanje “marginalnih” troškova, te povećan jaz između poslovnih prihoda i rashoda ipak pozivaju na oprez. Klub ne može očekivati da će svake godine uletiti Vlašić za rekordni iznos transfera. Dovoljno je pogledati 400 km sjevernije kako bi zaključili da takva politika nije dugoročno održiva.

Vedran Matenda


Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 0,49 € s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.

Zadnje objavljeno

Twitter