“Nema rješenja za pretjerano ispijanje alkohola, jednostavno ne možeš prestati. Piće je jedini suparnik kojeg nisam bio u stanju pobijediti”– napisao je George Best u svojoj autobiografiji i bio je u pravu. Bitku s alkoholom izgubio je na današnji dan prije dvanaest godina (preminuo 25.11.2005.) u londonskoj bolnici Cromwell.
Prva istinska superzvijezda svjetskog nogometa rodila se u Belfastu 1946. godine. Tamo ga je na jednoj juniorskoj utakmici u dobi od petnaest godina sasvim slučajno otkrio skaut Manchester Uniteda, Bob Bishop.
“Mislim da sam otkrio genija” – pisalo je u telegramu kojeg je skaut poslao treneru Sir Mattu Busbyu. I ne samo da je otkrio genija, već je otkrio čovjeka koji će postati “the best” – najbolji britanski nogometaš svih vremena.
Za prvu momčad Uniteda debitirao je sa sedamnaest godina te je odmah očarao navijače svojim potezima na terenu. Dizao je publiku na noge prilikom svakog driblinga. Znao je igrati podjednako dobro s obje noge, a krasila ga je srčanost, nevjerojatna koordinacija pokreta i eksplozivnost. Igrao se sa svojim protivnicima, dovodio ih je do ludila tako što bi ih predriblao, zatim bi stao i to opet ponovio. U memoriji navijača zauvijek će ostati scena Bestovog gola kojeg je postigao u produžetku finala Kupa prvaka 1968. godine protiv Benfice. Tada se u jednoj akciji kod rezultata 1:1 bez većih problema otresao svoga protivnika, predriblao vratara te gotovo ušao u gol s loptom. Poslije je izjavio da je mislio voditi loptu do gol-crte, spustiti se te je gurnuti glavom u mrežu. Od te zamisli je odustao budući da je postojala mogućnost da sudac poništi gol zbog omalovažavanja protivnika. U prvih šest godina karijere osvojio je s Unitedom gotovo sve. Bio je dvostruki prvak engleske, prvak Europe, te je u svoje vitrine spremio i Zlatnu loptu.
Njegova popularnost u to doba mjerila se s popularnošću Beatlesa koji su tada svojom glazbom pokorili svijet. S obzirom na to da je mladi Best svojom figurom i frizurom nalikovao na članove liverpulskog benda prozvali su ga petim Beatleom.
George Best ne samo da je izgledao poput Beatlea već je i živio poput njih, bio je poput prave rock zvijezde, izlasci i provodi bila su njegova svakodnevica. Gdje god bi se pojavio bio je okružen ženama koje su uzdisale za njim. Često se znalo dogoditi da se ne pojavi pred utakmicu pa bi trener i suigrači započeli potragu za njim po gradskim hotelima i kockarnicama. Njegov suigrač i veliki prijatelj Bobby Charlton svjedoči kako su ga često znali pronaći mrtvog pijanog s prostitutkama u hotelskoj sobi. Zbog svog načina života plijenio je pozornost kamera i fotoaparat, te nije uspio izbjeći skandale. Pratili su ga kako van terena tako i na terenu, pa je tako 1970. godine isključen iz reprezentacije Sjeverne Irske jer je gađao suca blatom. Četiri godine poslije potjeran je iz Uniteda jer se na jednoj utakmici pojavio u alkoholiziranom stanju.
Iako je zadnju ozbiljnu sezonu odigrao 1972. karijeru je formalno zaključio 1983. godine.
Nogometnu karijeru je završio, ali je i dalje nastavio s “karijerom superzvijezde”. I dalje je bio glavna atrakcija gdje god se pojavio, a njegove izjave koje su ušle u legendu zabavljale su narod.
– “Prekinuo sam piti, ali samo dok spavam”
– “90% novca sam potrošio na cugu, žene i brze automobile, ostatak sam jednostavno spiskao”
– “Kada bi mogao birati između driblanja petorice Liverpoolovih igrača i gola s trideset metara na Anfieldu te spavanja s Miss svijeta bio bi to jako težak izbor. Na sreću, ja sam učinio oboje.”
Nakon što je Northamptonu zabio 6 golova biranim riječima je opisao protivničkog igrača koji ga je čuvao:
– “Roy Fairfax me je jedino mogao uhvatiti na kraju utakmice kad smo se rukovali.”
Mnogi su uspoređivali Davida Beckhama s Bestom pa im je on u svom stilu odgovorio:
– “Pa loše igra lijevom nogom, ne zna igrati glavom, ne zabija puno golova, ali osim toga je dobar!
Glavna preokupacija nakon nogometne karijere bili su mu poroci – alkohol, žene i kocka, koji će ga pratiti do smrti. Na početku novog vijeka dijagnosticirana su mu teška oštećenja jetre, a 2002. godine završio je na transplantaciji. No, unatoč svemu Best je nastavio s autodestruktivnim ponašanjem, nije prestao piti, bio je česti gost u lokalnim pubovima, a ubrzo je uhićen i zbog vožnje u alkoholiziranom stanju. U listopadu 2005. završio je u bolnici, stanje mu se ubrzo pogoršalo, organi su mu otkazivali jedan za drugim, te je umro 25. studenog u 59. godini života. Sudbina mu je odredila da umre na isti način kao i njegova majka Ann (54), zbog prekomjernog uživanja alkohola.
George Best je bio “the best” jer je i u mamurnom stanju bio nezaustavljiv. Jedan je od onih koji nažalost nikad nisu uspjeli u potpunosti iskoristiti svoj potencijal. Usprkos svim svojim manama, bio je i ostao idol nogometnim zaljubljenicima diljem svijeta.
Često se pitamo zbog čega volimo ljude poput Besta? Možda upravo zbog te karizme i iskrenosti koja ih je krasila za vrijeme karijere, zbog toga što su se ponašali kao i mi – kao “obični” ljudi, ljudi od krvi i mesa?
Joško Listeš
