Igor Jovićević je novi trener Dinama. Na toj poziciji je naslijedio Nenada Bjelicu, a protekle dvije i pol godine je vodio drugu momčad Plavih, kao i juniore u Ligi prvaka mladih te Premier League International Cupu.
Njegovi najbliži suradnici će biti Alen Peternac i Damir Krznar kao pomoćni treneri, Ivan Štefanić i Stipe Marina kao kondicijski trener, Sandro Žufić koji će raditi s vratarima, analitičar Vedran Attias i tehnički direktor Marko Kuže.
Kao trener prethodno je radio u slovenskom Celju te ukrajinskom Karpati Lavovu gdje je bio sportski direktor kao i trener u mlađim kategorijama.
Jovićević je bio velika nada Dinama, a sa 17 godina je prešao u Real Madrid za kojeg je tri sezone nastupao za drugu momčad. Značajniju igračku karijeru mu je poremetila i teška ozljeda koljena nakon čega je igrao u Zagrebu te za brazilski Guarani, japansku Yokohamu, francuski Metz, kineski SY Dongjin i ukrajinski Karpati gdje je zaključio karijeru. Njegov otac Čedo, koji je preminuo prije desetak dana, je u dresu Plavih igrao čitavo desetljeće upisavši 390 nastupa, a igrač druge momčadi Plavih je njegov sin Filip.
Po potpisu ugovora 46-godišnji stručnjak je za službene stranice kluba izjavio: “Ovo je ostvarenje mojih dječačkih snova, doista je neizmjerna radost koju osjećam, ali isto tako i velika odgovornost koju sa sobom nosi dužnost glavnog trenera. U mladim danima bio sam jedan od navijača sa sjeverne tribine. Prije svega sam Dinamov navijač. Dakle, prije nego što sam trener, ja sam navijač. Volim Dinamo od malena, cijeli život sam tu, tata me u ove prostorije doveo dok sam imao četiri godine. I želio sam biti trener Dinama, nije mi bilo važno kad. Samo da budem. Cijelo sam vrijeme bio usredotočen na proces usavršavanja, na učenje kroz utakmice, kroz stresne situacije uz koje postaješ i bolji čovjek… Želio sam biti spreman u slučaju da dođe prilika iz Dinama, želio sam da budem spreman odgovoriti svim izazovima i zahtjevima.”
U doba dok je vodio drugu momčad odlično je surađivao s tadašnjim glavnim trenerom Nenadom Bjelicom.
– “Čuli smo se i nakon njegova odlaska. Poštujem ga, naša je suradnja bila fenomenalna. Pratio sam svaku njegovu utakmicu, analizirao igru i to jednim dijelom prenašao na svoje igrače. Bili su nam parametar kako treba izgledati momčad. I moram reći da smo u tome i mi uspijevali.”
Kako će izgledati Dinamo pod vašim vodstvom? Vaša je mlada momčad u medijima dobila simpatičan nadimak „fakini“.
– “Ma, mogu biti i fakini, mangupi, frajeri… Bitno je da imamo stil, da budemo prepoznatljivi. Kadar ovisi i o potražnji igrača na tržištu. Vidjet ćemo u suradnji sa sportskim sektorom, sa sportskim direktorom. Bilo bi dobro da momčad ostane na okupu, da bude što više igrača koji su tu bili i pod vodstvom trenera Bjelice. Pokušat ćemo nastaviti njegovim putem, ali na neki moj način, s nekim mojim idejama. Želim da igrači znaju da pred sobom imaju čovjeka, a ne samo trenera koji robuje taktici, da imaju iskrenog čovjeka koji ne krivuda, bitno je da imaju povjerenja u trenera. Ne treniram strogoću, to nije moj stil. Iako mi je momčad uvijek ispred pojedinca, ne smijemo zaboraviti da i svaki pojedinac ima svoj stav, svoja razmišljanja. Želim da u igri budemo prepoznatljivi, dominantni, da igramo na suparničkoj polovici, želim da smo agresivni kad izgubimo loptu, da se branimo imajući loptu… No, možeš kontrolirati igru i bez lopte, dati suparniku, recimo, 60 posto posjeda pa uz čvrsti, gusti blok svejedno možeš pobijediti.”
Neki su klubovi počeli trenirati, bilo pojedinačno ili u manjim grupama.
– “Mi smo podnijeli zahtjev Stožeru civilne zaštite i zasad dobili negativan odgovor. Uostalom, svi moramo biti socijalno osjetljivi. Ljudi su zdravstveno ugroženi, mnogi ostaju i bez posla. Ponašat ćemo se u skladu s uputama Stožera civilne zaštite.”
Nažalost, Igorov otac Čedomir Jovićević, nekadašnji popularni Dinamov lijevi bek, preminuo je 11. travnja. U Dinamo je došao 1972. i proveo cijelo desetljeće odigravši 390 utakmica.
– “Emocije su pomiješane. Roditelji mi znače jako puno, gubitak tate ostavio je velikoga traga, moram se s time suočiti, sjećanje na njega nikad neće izblijediti. Ponosan sam na njega, na sve što je učinio u karijeri i na sve što je dao Dinamu u tih 10 godina. A, igrao je praktički bez pauze, bez ozljeda. Jedina je stanka bila kad je morao odslužiti vojni rok. On je moj heroj, moj idol, uvijek mi je bio parametar kako se treba ponašati i koji su putevi uspjeha.”
