Određen je jednomjesečni istražni zatvor najpoznatijoj (nogometnoj) braći u Hrvata. Kako sada stvari stoje sljedećih mjesec dana javnost će biti slobodna od izvanrednih konferencija, gostovanja u prime time terminima jednog od najprisutnijih medijskih likova moderne hrvatske povijesti. Izvršni predsjednik GNK Dinamo te stvarni šef nogometa u Hrvata u proteklom je razdoblju zagospodario ne samo nogometnom scenom već i ono medijskom. Njegovi nastupi praćeni su poput obraćanja kakvog državnika, shodno tome pisanja portala, novina u potpunosti su pratila njegove eskapade. Gostovao je u zabavnim i mozaičnim emisija, davao mišljenje o svemu i svačemumdash; sveprisutan.
Ovih dana u oči su upale dvije izjave velikana sportskog novinarstva. U utjecajnim tiskovinama dočekao nas je naslov o kolapsu hrvatskog nogometa. Autor, nedavno nagrađen od strukovne udruge kao najbolji sportski novinar u Hrvata, jasno je poručio da bez “Tate” nema nogometa. Drugi je na jugu koristeći religioznu terminologiju rekao da nije on Lucifer, kakvim ga se želi prikazati. Poslužimo li se na trenutak tom usporedbom prema kršćanskoj dihotomiji ako nije vrag, odnosno Lucifer onda mora da je arhanđel ili barem anđeo? Sportski novinari u svom najvećem dijelu uistinu su sagradili pijedestal od zlata i postavili obožavanog Idola na nj. Rijetki su se usudili postaviti pitanja, razmišljati svojom glavom i koristiti razum i logiku. Oni koji su se usudili bivali bi napadnuti, prostački i daleko preko granica normalnog. Nemoguće je zaboraviti scenu jednog novinara, koji se na božićnom domjenku smijulji i guta besplatne kanapeiće dok Veliki Šef besramno vrijeđa kolegu novinara. Bez reakcije, bez kolegijalnosti, bez ičega. Nije to bio jedini nasrtaj na kolege, imao je dovoljno novca da plati sudske troškove i izgubljene sporove. No, što je više vrijeđao i vikao, psovao i prijetio bivao je sve popularniji. Presice iz Kluba postale su medijski fenomen per se, nitko se nije solidarizirao sa kolegama, pomislio otkazati posjetu obraćanjima Dragog Vođe.
Besprizorna obraćanja prepuna agresije, blasfemičnog i profanirajućeg stila ušla su u javni prostor kao nikad prije. Poslovne poteze objašnjavao je razgovorima sa Svevišnjim, bez da se itko iz religijskih organizacija usprotivi ili makar zapita !? Njemu je to bilo moguće i dopušteno, gotovo odobravano i podržano. Dok je u terminima njegovih “nastupa” nemoguće naći sličan sadržaj, njemu je sve bilo omogućeno i slobodno. Opsovati, vrijeđati i prijetiti. Prava zvijezda. Uvrede, koje je koristio postale su dio gotovo standardnog govora, uveo ih je u javni diskurz (“ma nabijem i tebe..). Psovke i kletve iz njegovih usta shvaćane su kao eufemizam. Ljudi su na društvenim mrežama koristili komentare i citate upotpunjene njegovim likom. Postao je dio mainstreama. Popularan i sveprisutan.
Medijski prostor koji je dobivao i još uvijek dobiva razmjeran je izgleda samo njegovoj financijskoj moći. Glad medija (ne samo sportskih) za skandalima u njegovoj izvedbi bila je tolika, da su ga citirali doslovno bez ikakvih ograda za neprimjeren sadržaj. A bilo ga je, u obilju. I ne govorimo tu samo o medijima, koji su mu bili skloni, već i onima, koji su ga kritizirali. Oni su se također našli u svojevrsnoj simbiozi sa svojim arhmdash;neprijateljem, zarađujući praktično na njegovim ispadima, naslovima potičući tu glad javnosti za skandalima. Svaki njegov ispad značio je novu naslovnicu i više klikova.
Srednjem bratu dinastije Mamić društvo je toleriralo, opraštalo razne ispade , ponekad vjerojatno i poticalo takvo ponašanje. Mediji su koristili potrebu društva, predstavljali kao dobrodušnog galamdžiju, koji će nas zabavljati. U toj predstavi spremno je preuzeo ulogu homo ludensa, znajući prepoznati bilo naroda i pojedinaca koji ga okružuju. Valjda smo s njim dobili što smo sami tražili ?
