Burić je na teren izveo manjemdash;više očekivanu i sada već standardnu postavu, uz iznimku u vrhu napada gdje je zaigrao Kiš. Posloženi u 4mdash;5mdash;1 ili 4mdash;3mdash;3, ovisno koji vam je telefonski broj bliži srcu, to je ovako postavljeno bilo: Kalinić mdash; Pejić, Nižić, Milović, Tudor mdash; Vlašić, Caktaš, Jefferson, Balić, Roguljić mdash; Kiš.
Gosti su nastupili u idućem sastavu: Simčić mdash; Rahmanović, Crnigoj, Hadžič, Šme, Palčić, Halilović, Tomić, Guberac, Ivančić, Galešić. Gosti su bili postavljeni u 3mdash;5mdash;2/5mdash;3mdash;2 formaciji, ali to su samo brojke lišene dinamičke dimenzije.
Već u drugoj minuti, domaći su poveli. Lopta je brzo prenešena s lijeve na desnu stranu, Vlašić je uposlio Roguljića koji je ušao jako centralno, šutirao, loš teren učinio svoje i Kiš posprema odbijanac u mrežu. Treba svakako pohvaliti Caktaša koji je protrčavanjem malo odvukao braniče i omogućio pas liniju između Vlašića i Roguljića.
Zašto ovaj, možda pomalo grub naslov? Dojma sam da Hajduk nije odigrao ništa posebno, maknemo li na stranu kako se radi o strahovito bitnoj utakmici i pritisku na koji su ovi mladići vrlo dobro reagirali, sama igračka dimenzija igre bila je tanka. Koper je ekipa koja se bazira na dubokom 3mdash;5mdash;2 bloku, duelmdash;igri i direktnim napadima. Hajdukova momčad s Balićem, Caktašem, Vlašićem i Roguljićem sasvim sigurno je tehnički poprilično ispred i samim time tu se trebala tražiti poluga dominacije. Ukoliko se tako želi zagospodariti loptom i tempom utakmice, neophodno je maksimalno povećati teren. To Hajduku jako fali i zbog lošeg spacinga tehničke greške, potpomognute lošim uvjetima strahovito dolaze do izražaja, što rezultira s previše izgubljenih posjeda i gubitku na ritmu, a posljedično i velikom utrošku snage. Iako je zabio čak 4 gola, niti u jednom trenutku izuzev periodu od kakvih 15mdash;ak minuta pretkraj prvog i početkom drugog dijela Hajduk nije organizirano i kontinuirano dolazio u zadnju trećinu terena.
Glavni problem u tome je pozicioniranje krilnih igrača mdash; puno prerano i Roguljić i Vlašić bez lopte ulaze centralno i time dolaze u krilo suparničkoj obrani. S jedne strane to uvlači suparnikovu obranu što oslobađa prostor na krilu za dolaske Tudora i (posebno) Pejića, ali u prvoj utakmici Hajduk je pokazao da ne zna razigrati takve situacije i bekovi u pravilu loptu primaju prerano/prekasno i gube svoju pozicijsku prednost. Uska formacija sužuje Hajduku prostor u napadu, olakšava utakmicu Koperu koji želi ulaziti u duele, mlatiti se i spustiti ritam na par frekvencija niže.
To ima niz negativnih posljedica po Hajdukovu igru mdash; kao prvo, začepljeni su međuprostori (između bekova i bočnih veznih igrača Kopera), zone idealne za Caktaševo i Balićevo operiranje na suprotnoj polovici i najprirodnije igračima na njihovim pozicijama u ovakvom sustavu. Drugo, Roguljić i Vlašić se već u primitku lopte moraju riješiti driblingom barem jednog čuvara, a svaki idući branič koji dolazi u nizu od peteročlane zadnje linije Slovenaca ima sve lakši posao zaustaviti ih. Do 20. minute nabrojao sam čak 6 uspješnih Roguljićevih driblinga, ali nakon toga jednostavno nije imao opcija za nastavak (ponekad i svojom krivicom).
Balić je bio korišten u Pirlovoj ulozi mdash; duboko povučen na svoju polovicu da pomogne organizirati igru i stvoriti, tj. naći višak u zadnjoj Hajdukovoj linji. Izgledalo je to dosta dobro veći dio utakmice, ali baš bode u oči količina tehničkih grešaka (i to neprisiljenih) Hajdukove zadnje linije mdash; samo u prvom poluvremenu Nižić i Tudor su svaki po dva puta neobjašnjivo predali loptu suparniku i cijelu svoju momčad ulovili na petama. Drugi problem u igri Hajduka je nerazrađenost mehanizama napada u suparničkoj polovici terena. U nekoliko navrata u spomenutom najboljem periodu sjajno su odigrali trokut na relaciji bekmdash;krilomdash;vezni nisko na terenu, izvukli Koper iz formacije i našli igrača viška. Problem je bio što je odmah nakon taj igrača viška (obično Caktaš) srljao s rješenjem i prvom okomitom loptom tražio Kiša mdash; ako si izigrao protivnika, dobio si upper hand, ako si htio odmah davati dugu loptu prema foru, to si mogao odmah napraviti. Općenito Hajduk bi trebao igrati strpljivije, držati loptu duže u istoj fazi napada, a ne svaki, pa i najmanji višak, shvatiti kao poziv na džihad s podignutim sabljama prema suparničkom golu gdje prečesto dolazi do grešaka u predaji. Tudoru i Pejiću ova igra posebno ne paše, jer ne stignu zauzeti svoju idealnu poziciju (a Hajduk često na lopti ima vremena), a već ih netko dijagonalom gura u duel protiv fizički moćnijeg suparnika. Sve ovo je hrpa detalja i trebat će vremena, znanja i strpljenja sa svih strana da se stvari poprave, ali Hajduk u rosteru ima dobru bazu za to. Zasad se previše napada koncipira i gradi oko Vlašićevih i Roguljićevih potencijala u driblingu i fizičkoj moći. Kiš je odigrao izvrsnu utakmicu mdash; otvarao je koridore, radio nonmdash;stop i tek je krajem njegove dionice u igri to Hajduk počeo ozbiljnije koristiti (o tome kasnije).
Koper je pokazao i odigrao vrlo malo. Iz niskog bloka dugim loptama tražili su svoje ofenzivce i nadali se najboljem scenariju, a druga opcija bile su kontre iza leđa Hajdukovih bekova mdash; tu treba postojati bolja komunikacija i organizacija u Hajdukovim redovima mdash; ne mogu Pejić i Tudor izlaziti visoko ako se Balić i Caktaš neće povući pa teren moraju braniti dva najsporija čovjeka u Dalmaciji. Jedino što je planski očito od njih bilo u igri na postavljenu Hajdukovu obranu bile su lopte na Rahmanovića koji bi se izvukao do aut linije i tamo “izolirao” Tudora u duel igru 1 na 1 mdash; Balić bi vezan svojim igračem bio predaleko da odmah pomogne, a Milović ne posjeduje brzinu da dovoljno brzo stigne udvojiti igrača. Tu je Koper u nekoliko navrata razbio potencijalni Hajdukov momentum i uzeo pregršt prekida koji su bili kobni u prvoj utakmici.
Defenzivno, Hajduk je izgledao dobro, makar suparnik nije ponudio mnogo toga u napadu čime bi testirao pravu kvalitetu Bijelih. Pritiskom na zadnju liniju Kopera uglavnom su ih tjerali na duge lopte, a njegovi veznjaci su manmdash;markingom pratili usko Koperove veznjake koji nisu znali pravilno odgovoriti na to. Tu je bilo manjih problema mdash; recimo, u nekoliko navrata Caktaš i Balić otiđu predaleko, previsoko za svojim igračem (ili krivo odrede prioritete kada odrađuju preuzimanje sa svojim bekovima) i ostave Jeffersona samog na širem prostoru. Opet, Hajdukovi stoperi su preteretni da izađu naprijed i malo stisnu prostor oko Brazilca, a ukoliko on ispadne, pati cijela defenzivna struktura ekipe. Dojma sam da je moment prelaska između visokog presinga i dublje zone ono na čemu Hajduk mora najviše raditi mdash; kada se mijenja vrsta obrane, mijenjaju se i prioriteti i zone koje igrač brani i odnos prema igraču s loptom (koliko agresivno treba izaći na njega i sl.), a Hajdukovi igrači ponekad na isti način igraju obje vrste obrane, što nema smisla. Dio problema leži u osovini Jeffersonmdash;Balić. Naime, imaju suprotne uloge, u fazi napada Balić je najdublje postavljen vezni, u fazi obrane to je Brazilac i Hajduk nekad prebrzo izgubi loptu pa ne stignu napraviti potrebnu rotaciju i tu se znaju pogubiti. Ovo su sve minusi koji bi mogli doći na naplatu protiv jačih europskih momčadi. Sveukupno, maknemo li prekide u oba susreta, Hajduk Koperu nije dozvolio gotovo ništa.
I bez velikih događanja ušlo se u burnih zadnjih pet minuta prvog dijela:Jefferson je osvojio jednu loptu u remdash;kontri, povukao ju 15mdash;20 metara i odapeo loptu u rašlje Simčićevog gola s otprilike 30 metara čime je istaknuo kandidaturu za gol sezone, barem u Hajduku.
U zadnjoj minuti prvog dijela, deja vumdash; Koper nakon prekida smanjuje prednost. Lopta se nekoliko puta odbijala po šesnaestercu, Pejić i Milović na jedan centaršut prema drugoj stativi loše reagiraju i nimalo ne komuniciraju (Pejić se povlači, Milović izlazi složiti zaleđe), stoper iskoračuje u krivom trenutku i Palčić mu se zavlači iza leđa te zabija.
Drugi dio još manje događanja nego prvi mdash; kod Hajduka se vidio poveći oprez u pristupu i pasu, noga je postala još malo kraća, a Koper i dalje nije imao ideju kako nauditi domaćinu.
U 62. minuti Caktaš zabija za 3:1 mdash; u jednoj kontri Kiš mu uz liniju gura loptu iskosa prema golu, nijedan od tri bolje postavljena Koperova igrača ga ne prati i Mijo zabija za novu prednost u ukupnom rezultatu. U tom periodu, Hajduk je nekoliko puta na isti način smisleno napao goste mdash; Kiš bi se kada je lopta desno izvukao sasvim na lijevu stranu, vezujući i razmičući stopera na toj strani prema liniji, što je otvorilo koridor Caktašu iz kojeg je zabio gol i ušao u dodatne dobre dvije situacije koje nisu urodile plodom. Možda je Hajduk tu dobio rješenje kako iskoristiti kretnje njegovih inače super mobilnih napadača?
U 70. minuti Maglica je zabio nakon prekida niti pola minute nakon što je ušao i definitivno riješio pitanje prolaska. Od ostalih zamjena, Maloku je boljom radnom etikom malo više pomogao Tudoru defenzivno te je Hajduk djelovao stabilnije na toj strani. Kako je utakmica odmicala kraju, otvarao se prostor za Pejića koji je u nekoliko navrata vrlo dobro iskoristio suigrače i sačuvao loptu u izolacijama i pokazao da ima štiha za kombinatoriku. Do kraja se ništa bitnije u taktičkom uzorku utakmice nije mijenjalo.
ZAKLJUČAK
Je, pobjeda i prolaz bitni su i veliki u ovakvoj situaciji, klubu i momčadi koja se mnogo više oslanja na ad hoc rješenja nego bi bilo idealno. Ali, već u idućem kolu čeka Stromsgodset, koji će znati bolje iskoristiti neke od opisanih minusa i rezultat nipošto ne bi smio skrenuti pozornost od jedne i jedine najbitnije istine mdash; Hajdukove navijače čeka sezona u kojoj će ili biti strpljivi i razmišljati unaprijed, istrpiti greške i naći razumijevanje tamo gdje se ono mora naći, ili ozbiljni kardiomdash;vaskularni problemi. Hajduk je i dalje jedan velikiwork in progress. Za razliku od nekih ne tako davnih vremena, barem je work.
Vice Karin, General poslije bitke
