Analiza prodanih igrača izgleda ovako:
(u trenutku pisanja ovog teksta Josip Radošević još nije službeno igrač Napolia, ali će on značajno popraviti zaradu Hajduka).
Trend udjela u transferima posljednjih je godina toliko uzeo maha da su mnogi neprodani igrači imali klauzule o udjelima u transferima (tablica lijevo). Koliko je bilo mudro isplaćivati visoke plaće, bonuse, pa čak i (pre)visoke iznose za otkupe igrača od drugih klubova, i uz sve to dopustiti igraču/menadžeru da sudjeluje u krajnjoj dobiti? Nije li jedan od razloga Hajdučkog financijskog sloma upravo veliki ulog na igrače, s kojima bi na kraju još dijelio i one malobrojne prodajne uspjehe?
Nekadašnji predsjednik uprave HajdukaJoškoSvagušaje, čak, i vlastitim talentiranim juniorima ponudio ugovore s klauzulom dijeljenja odštete. Koliko se dalo iščitati iz medija, te klauzule su poslije svima, osim Antoniu Miliću, bile maknute iz ugovora. Danas se mnogi pitaju kako je moguće da je Ante Vukušićdobio reviziju ugovora i u njemu 30% učešća u vlastitu transferu? Konačan rezultat te darežljivosti je činjenica da se vlastitom junioru, prilikom drastičnog povećanja godišnje plaće, poklonilo i dodatnih 1,1 milijun eura?
Pregledom provizija sadašnjih prvotimaca Hajduka, koju smo napravili na osnovu informacija dostupnih iz medija (tablica desno), dolazimo do zaključka da će se i u budućnosti dobar dio zarade dijeliti između igrača i menadžera (pa čak i bivših klubova). Iz Hajduka se može čuti kako sadašnji igrači dolaze igrati u klub za ne baš velike plaće i bez ili s vrlo malom odštetom, pa ih se privlači provizijama kod budućeg transfera. S druge strane stav službenog Hajduka je da igrači iz vlastitog omladinskog pogona neće više imati udjele u odštetama. Taj podatak zasigurno veseli navijače, jer su Hajdukove najunosnije prodaje upravo one kod transfera vlastitih igrača. Nije li to i dodatan poticaj da projekt “naša dica” i dalje bude klupski prioritet? Osim manjeg troška, i prilikom prodaje Hajduk od njih može zaraditi više. Nije li bolje da igra i 20% lošiji igrač iz vlastitog pogona od kojeg se može zaraditi 100%, nego 200mdash;300% skuplji igrač sa strane od kojeg će klub uprihoditi tek 50mdash;80 %? Naravno, ovo govorimo u sitauciji kada je u obje situacije sličan sportski rezultat? (Za usporedbumdash; kada smo imali 100 milijuna kuna u plusu i danas, kada smo na rubu bankrota, drugi smo u prvenstvu i u završnici smo kupa). Da je nogomet čisti kapitalizam odgovor ne bi ni trebali tražiti, ali kako nije mdash; sprega stručnomdash;financijskog optimalnog scenarija i tanka linija između rezultata i profitabilnosti će biti temelj uspješne budućnosti našeg Hajduka.