Search
Close this search box.

Hajdukov déjà vu

U izvornom obliku prenosimo tekst Miljenka Smoje koji je objavljen u knjizi “Hajdučka legenda” pod naslovom “Oko Hajduka uvijek sve pršti” u kojem se osvrnuo na događanja oko i u klubu u sezoni 1966/67, a od kojih velik dio se može i danas prepoznati:

Ima ljudi koji žive u vašem susjedstvu ili s vama u istoj kući, po trideset, četrdeset godina, ali ničim ne svraćaju vašu pozornost. Dobar dan, dobra večer; prolazimo mimo njih nikad se ne osvrćući. Ima i takvih dobar dan, dobra večer, nekih klubova, koji godinama igraju u elitnom društvu, a da se oko njih ništa uzbudljivo ne dešava, ništa ne zapali. Naš Hajduk, srećom, ne spada u tu sortu. I kad je dobar, i kad je slab, i kad je na vrhu, i kad je na dnu, uvijek je oko njega sve veselo i uzbudljivo. Nazvali su ga „nestaškom jugoslavenskog nogometa“, jer mu se nikad ne da predvidjeti ponašanje. Spreman je na sva moguća iznenađenja. S ovim napomenama ulazimo u sezonu 1966/67, koja je po našem mišljenju, uzbudljivija od sviju dosadašnjih. Smjenjivat će se u njoj najveći obrati, trijumfi i katastrofe. Dok prelistavam kroniku ove sezone često mi se desi da ne mogu zadržati smijeh. Zaista, oko našeg dragog Hajduka sve pršti ili od jada ili od veselja.

Dojadile, umorile ove neprestane strepnje od Hajdukova ispadanja iz prve lige. Još će proći koja godina dok će naši juniori, koji postižu sve zapaženije uspjehe, stasati i očvrsnuti za prvoligaške okršaje. Hajduku se žuri da se opet vine u orlovske visine. Apelira se na navijače i prijatelje kluba da pomognu novcem, i odaziv je velik. U klupskoj arhivi čuvaju se snopovi pisama, u kojima se mali ljudi, radnici, penzioneri, čistačice, izvinjavaju što ne mogu slati više.

Najveća marka toga prijelaznog razdoblja je napadač Sarajeva, reprezentativac Mušović, oko kojega se otima niz klubova. S njime u Split dolazi i njegov klupski drug al rond igrač Ristić, poznati branič titogradske Budućnosti Folić, i napadač zrenjaninskog Proletera Obradov. Tisuće navijača skupilo se na splitskoj Rivi pred ured splitskog Nogometnog podsaveza, gdje novi igrači potpisuju ugovore. Nitko i ne sumnja u to da će se ovako pojačani Hajduk vratiti na svoje stare pozicije. Svi igrači, u anketi, koja je tih dana bila provedena, vide Hajduka kao budućeg prvaka. Taj optimizam je zaista pretjeran. U prvoj utakmici novog prvenstva „bijeli“ osvajaju bod u Zagrebu protiv istoimenog ligaša. Već u drugom kolu, usred Splita, Radnički daje bijelima još jednu dobru lekciju i zasluženo pobjeđuje sa 1:0. Na gostovanju u Rijeci Hajduk sigurno pobjeđuje sa 2:0. Ova je pobjeda posebno draga splitskoj publici, jer se Rijeka već nekoliko puta uzastopce našla ispred Hajduka. U prošlom prvenstvu dospjela je čak na treće mjesto, pa se u štampi češće postavlja dilema, tko je zapravo „Majstor s mora“. Nakon te važne pobjede publici se vraća povjerenje u bijele. Poraz protiv Radničkoga smatra se slučajnim propustom, koji se svakome može desiti. Već slijedeća utakmica opet zavija u crno bijele navijače. Sarajevo sasvim zasluženo nosi iz Splita oba boda. Užasnuti navijači, ljuti na sve i svakoga, a najviše na igrače koji nisu ispoljili ni veliko zalaganje, upadaju u igralište po svršetku utakmice, spremni na to da ruše sve što im se nađe na putu. Htjeli su tuči svoje igrače, ne protivničke, pa kad ih satjeraše u baraku, počeše da pršte stakla, ruše se reklamni panoi, pale se mreže na igralištu.

„Mi vama isprsili grdnu lovu, kupili automobile, milijunaše učinili od vas, a vi nama tako uzvraćate“, bjesnili su navijači oko barake, utjerujući zabarikadiranim igračima strah u kosti.

Publika se uljuljkivala u snove da je veliki Hajduk opet stvoren, da je naslov prvaka u malom džepu i – sada je razjarena, ne može ni sebi oprostiti zabludu. Već se čuju i prijetnje upravi i treneru, koji nisu imali toliko pameti da odaberu igrače, potrebne Hajduku, nego su ih za debele pare kupovali od oka.

Čudno je kako u ovom dijelu prvenstva Hajduk postiže daleko bolje rezultate van, nego doma. Evo u Beogradu protiv Crvene Zvezde Hajduk igra 2:2. I tako iz tri utakmice na tuđem terenu dobiva četiri, a iz dvije kod kuće ni jednog boda. Igrači su gotovo sretni što im je poslije incidenata igralište kažnjeno, jer, vele, pred svojom publikom osjećaju takvu odgovornost i strah, da im sputava noge. I zaista, Hajduk kao domaćin dočekuje momčad Beograda u Rijeci i lako pobjeđuje sa 4:1.

Boli Splićane to što Hajduk baš pod Marjanom doživljava poraze, pa se već čuje da smo našega Ajduka toliko razvodnili fureštima, da ima igrača koji niti ne znaju naći put do barake.

Igrači moraju prevladati taj kompleks splitske publike, jer je lakše mijenjati igrače, nego navijače. I zaista, poslije minimalnog poraza u Novom Sadu protiv prvaka Vojvodine, momčad se odužuje splitskoj publici i ekshibicionom igrom sa 6:0 pobjeđuje Vardara. Već slijedeće nedjelje „Majstor s mora“ vraća se neporažen s gostovanja u Maksimiru.

Već od početka priprema za ovo prvenstvo Hajduka prate nevolje oko ozljeda igrača. Ništa manje nego 14 igrača bilo je izbačeno iz stroja. Nadoveza neće igrači čak 9 utakmica, isto toliko i Kovačić, a u Tel Avivu igrajući za reprezentaciju Jugoslavije strada Mušović, koji lomi nogu.


Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 0,49 € s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.

Zadnje objavljeno

Twitter