Search
Close this search box.

Gosti u vlastitoj zemlji

Dvadeset godina u životu čovjeka dugo je razdoblje, pa iako se nekad čini da je prošlo u trenu dva desetljeća uistinu mijenjaju puno toga. Svijet je prije 20 godina bio drugačije mjesto. Mobiteli su bili izuzetak, privilegija najbogatijih, a filmovi i utakmice još su snimale na VHS-u. Predsjednik SAD-a bio je Clinton, a u Rusiji je stolovao veseli Boris Jeljcin. Dobar dio Hrvatske bio je još okupiran, a do Zagreba se putovalo puno duže i teže nego danas. Unatoč ratu i prometnim poteškoćama nogomet se igrao tih devedesetih. Hajduk je igrao Ligu prvaka u sezoni 1994/1995., a reprezentacija Hrvatske igrala je svoje prve kvalifikacije za neko veliko natjecanje – Europsko prvenstvo koje će se 1996. održati u Engleskoj.

Hrvatska je dobila grupu prepunu novih, mladih europskih država. Estonija, Litva i Ukrajina iz bivšeg SSSR-a, susjedi Slovenci i aktualni viceprvaci sa Svjetskog prvenstva održanog 1994. godine – reprezentaciju Italije. Fantastičan start u kvalifikacijama za prvo službeno natjecanje ikada za mladu državu okrunjeno je velikom pobjedom u Palermu nad Italijom. Talijani će priliku za uzvrat imati u listopadu 1995. godine na prepunom Poljudu.

Atmosfera koja je tih dana vladala u Splitu ostala je upisana kao najbolja ikad na nekoj domaćoj utakmici. Bila je to prva utakmica Hrvatske na Poljudu, a grotlo koje su stvorili navijači Talijani su usporedili s onim iz Napulja. Poljudski travnjak bijelio se od papirića i papelitosa koji tada nikome nisu smetali, koji nisu prijetili da nekome iskopaju oko, a bakljada na tribinama opisana je veličanstvenom, a ne divljačkom. Bila su to neka druga vremena.

Prošlo je skoro 20 punih godina. Svijet se promijenio, Amerika je dobila prvog crnog predsjednika, Rusijom čvrstom rukom vlada čovjek ledenog izraza lica. Rat u Hrvatskoj je odavno iza nas, izgrađena je autocesta, Zagreb i Split prometno nikada nisu bili bliže. Italija opet dolazi na Poljud u potpuno drugačijim okolnostima, a prazan stadion će biti najbolja slika puta kojeg je naš nogomet prešao u 20 godina. Puno se toga promijenilo, a Poljud je utakmice reprezentacije vidio još samo tri puta. Manje nego primjerice London. Medijima su kolali spinovi o prokletstvu Poljuda, bacalo se kladivo, no osim ponekog jeftinog poklona u vidu prijateljske utakmice Dalmacija i Split su sve manje viđali reprezentaciju. Reprezentacija Hrvatske posta(ja)la je “repka” s kojom se bilo sve teže identificirati. Interesi vrhuške predvođenih najmoćnijim čovjekom nogometa pretvorili su reprezentaciju u vlastiti marketinški proizvod, odijeljen od stvarnosti.

Mediji danas pišu o potrebi ponovnog približavanja reprezentacije i Splita, nesvjesni koliko to zapravo besmisleno i kontradiktorno zvuči. Povezivanje je krenulo: na trening uoči utakmice pozvana su djeca iz splitskih klubova i škola nogometa. Pozvana i pregledana uz ogradu od zaštitara. Pretres! Ne znam kako se osjećaju djeca, no scene su to koje definitivno ne želimo gledati. Toliko straha od malih 10-godišnjaka, koji su pozvani da gledaju trening svojih idola u nacionalnom dresu!? Zbog čega? Zbog koga? Možda su trebali proći i sigurnosnu provjeru za svaki slučaj!

Povijest pamti datume, no otuđivanje nogometa i reprezentacije je proces koji traje godinama i teško je navesti egzaktan datum kad su ovi s juga izgubili vezu s reprezentacijom. Možda je sve počelo s onim srednjim prstom današnjeg predsjednika Saveza navijačima, možda s korištenjem reprezentacije u privatne svrhe. Teško je reći, no slike ograde i pretresi djece govore više od tisuću tekstova i riječi.

Ne, nisu krivi igrači, nije kriv ni Savez ni Mamić. Krivi smo svi mi jer smo dopustili da nogomet postane biznis bez emocije, u kojem su igrači božanstva odvojena od navijača. Krivi smo jer smo dopustili da navijačka emocija postane nevažna, a pretres djece nešto potpuno normalno.


Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 0,49 € s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.

Zadnje objavljeno

Twitter