Sve je nekako različito, a opet, sve je tako isto…. U ovoj se rečenici može sažeti prošla Dinamova natjecateljska sezona, po mnogočemu slična kao i prethodnih devet. Rano ispadanje iz Lige prvaka, razočaravajući nastupi u utješnoj Europskoj ligi, neumoljivo skupljanje bodova u jesenskom dijelu prvenstva i dosadno proljeće tokom kojeg igrači više razmišljaju o destinaciji ljetnog odmora nego o protivnicima na terenu. A sve to skupa pred jedva četveroznamenkastim brojem najvjernijih gledatelja.
Ljeto
Ljetni prijelazni rok obilježile su velike investicije u maksimirsku momčad. U lovu na Ligu prvaka Zdravko Mamić je u Dinamo doveo čitavu koloniju igrača iz Portugala: reprezentativnog vratara Eduarda, veznjake Gonccedil;ala i Machada te napadača Wilsona Eduarda. Uz navedene Portugalce u Zagreb su stigli i Argentinac Sigali te Dejan Radonjić iz Istre. Marko Pjaca povučen (kupljen) je nazad iz Lokomotive, a navijače je posebno obradovao dolazak uvijek požrtvovnog Ognjena Vukojevića iz kijevskog Dinama. Značajnijih odlazaka iz prve momčadi nije bilo, no pamtit ćemo “bijeg” dva dragulja iz omladinske škole: Roberta Murića (otišao u Ajax) i Frana Brodića(Club Brugge). Sam odlazak dva talenta može se nadoknaditi, no ono što bi Mamića trebalo zabrinuti jest to da se mladi igrači polako bez straha odlučuju odbijati građanske ugovore s njim, kojima bi inače postali de facto njegovo vlasništvo.
Start domaćeg prvenstva bio je furiozan. Niz od pet početnih pobjeda uspio je zaustaviti tek Zagreb, remijem u Kranjčevićevoj. Momčad trenera/predsjednika Medića se i inače pokazala kao vrlo nezgodan protivnik Modrima, ostajući neporažena u 3 od 4 međusobne utakmice. Nakon duela s Pjesnicima je uslijedio derbi na Poljudu, i utakmica u kojoj je Dinamo bio najbliže porazu u ovoj sezoni. Gubili su Modri 0mdash;2 do 70. minute, no Čop i Henriquez su donijeli preokret i uvijek dragu pobjedu na Poljudu. Do kraja jesenskog dijela prvenstva Modri su ukupno skupili 49 od mogućih 57 bodova, pri tome oba puta svladavši najjačeg protivnika u ligimdash;momčad Rijeke, trasirajući si put za mirno proljeće i novi naslov. Jesenski dio prvenstva svakako je obilježio i neodigrani uzvrat s Hajdukom na Maksimiru (bojkot Bilih uslijed nezadovoljstva tretmanom policije spram njihovih navijača).
Jesen
Europski put Dinama u minuloj sezoni počeo je u drugom pretkolu Lige prvaka, protiv litavskog Žalgirisa. Nedovoljno kvalitetan protivnik nije mogao nauditi momčadi Zorana Mamića, no ukazao je na određene slabosti Dinamove ekipe. Ponešto osvojenih bodova u prethodnim sezonama donijelo je Dinamu nositeljstvo u trećem pretkolu, gdje ga je čekao pomalo iznenađujući prvak Danske, Aalborg. Prvu utakmicu u Danskoj Dinamo je dobio s 1mdash;0, iako je ruku na srce mogao i primiti pokoji zgoditak. U samoj igri vidjela se izrazita individualna tehnička nadmoć Dinamovih igrača. No, Danci se nisu predali. Uočili su mane Dinamove ekipe, iskoristili katastrofalne reakcije Dinamove obrane na čelu s vratarem Eduardomi zabivši dva laka komada poslali Dinamo u borbu za Europsku ligu. Ondje je u playmdash;offu čekao neugodni rumunjski Petrolul, koji je prethodno izbacio Slovan iz Libereca. No, Dinamo je ovaj put iskoristio svoje europsko iskustvo i uz inspiraciju Duje Čopa izborio plasman u grupnu fazu Europske lige. Ondje su ga čekali Red Bull Salzburg, Celtic i rumunjska Astra. Početak je bio kao iz snova, pukla je petarda u rumunjskoj mreži i plavi fanovi su već počeli raditi kalkulacije u europskom proljeću. No, te je snove od sapunice rasplinula već slijedeća utakmica i poraz na gostovanju kod Celtica. Uslijedile su dvije utakmice protiv Red Bulla, gdje je na djelu bio potpuni raspad sistema Mamićeve momčadi. Žalosno je bilo gledati kako Red Bull izgleda kao Real, a Dinamo kao reprezentacija San Marina. Do kraja je Dinamo još uspio upisati počasnu pobjedu protiv Celtica, uz odličnu partiju mladog Marka Pjace. Još jedna europska sezona puna nadanja nakon ždrijeba grupa početkom rujna i još punija razočarenjem sredinom prosinca. Toliko puta viđena siva zagrebačka euromdash;jesen.
Zima
Nagomilane financijske obveze, loše kupovine igrača i posljedični podbačaj u kvalifikacijama za Ligu prvaka primorali su Zdravka Mamića na zimsku rasprodaju. Prijelazni je rok tako donio odlaske najboljeg igrača momčadi Marcela Brozovića u Inter te prvog strijelca momčadi Duje Čopa u Cagliari. Kraj jesenske polusezone značio je i oproštaj Joea Šimunića od Dinama i profesionalnog nogometa. Crazy Joe je u modrom dresu odigrao 116 utakmica, postigavši 8 pogodaka.
Proljetnu polusezonu Dinamo je počeo podjednako uvjerljivo kao i jesensku. Odlazak na dvoznamenkastu prednost ispred Rijeke označio je pripremu za proslavu Decime, desetog uzastopnog naslova prvaka Hrvatske. Naslovu je pobjedom nakon izvođenja jedanaesteraca u finalu protiv RNK Split pridodan i Kup, pa je jubilarna sezona završena dvostrukom krunom. Dvije zadnje domaće prvenstvene utakmice na Maksimiru, protiv Hajduka u velikom derbiju te protiv Rijeke na proslavi naslova prvaka privukle su na Maksimir nesvakidašnjih 10mdash;12 tisuća gledatelja. Ako zanemarimo činjenicu da je 80% karata poklonjeno po sistemu “kupiš pivumdash;dobiješ kartu” (u sklopu nadljudskih napora modrog marketinga da im se opet ne dogodi proslava naslova pred 18 ljudi), veseli pogled na maksimirske tribine na kojima ima djece s roditeljima. Barem na ovih nekoliko zadnjih utakmica.
Proljeće
Statistički gledano, Dinamo je ove sezone osvojio iznimno uspješnih 81% bodova u prvenstvu (88 od 108 mogućih) koje je završio bez poraza. Najbolji pojedinac momčadi bio je Angelo Henriquez, koji se odlaskom Duje Čopa prometnuo u prvog topnika Dinama i najboljeg igrača HNLmdash;a. S 20 golova u 25 nastupa priskrbio si je i poziv čileanskog izbornika za nastup na Copa Americi. U Europskoj ligi osvojeno je 6 od mogućih 18 bodova, što je bilo dovoljno za treće mjesto u grupi, po tko zna koji put stepenicu ispod europskog proljeća.
Ništa se ozbiljno na Maksimiru nije promijenilo u odnosu na lani, preklani, prekpreklani… Dominacija u prvenstvu, razočarenje u Europi, poneka neobjašnjiva sudačka odluka na mlin modrih, problematično partnerstvo s Lokomotivom, teroriziranje vlastitih navijača (ili barem onog dijela koji se ne slaže s politikom kluba)…To je zapravo onaj kontinuitet kojim se Dinamova uprava često voli pohvaliti. Iako će deseta uzastopna titula u prvenstvu (u kojem je Dinamo financijski, igrački na terenu i logistički van njega, daleko najjača momčad) na prvi pogled uljepšati stvari, činjenica je da jedan od najvećih hrvatskih klubova prolazi kroz jedno problematično razdoblje. Nedostatak sportske vizije (koja bi se trebala rezultatski manifestirati europskim iskorakom), netransparentnost u vođenju kluba, nehuman i nedemokratski odnos prema velikom dijelu navijača sve nas koji volimo plavu boju čini tužnima i nezadovoljnima. Ovakvo stanje u i oko kluba nije dostojno svega onoga što Dinamo predstavlja u hrvatskom sportu, pa i šire. Nadajmo se da će već slijedeća sezona donijeti promjene. Na bolje!
Pavao Vrba
