Kako protiv Shaktera?
Uz sastav Sušić, Milović, Milić i Vršajević umjesto Vlašića, Bradarića, Jozinovića i Mikanovića?
Čini mi se da bi Tudor mogao igrati kako je završio kontra Slavena (umjesto ozlijeđenog Bradarića, Anđelković). Vlašića bi morao odmoriti jer je to ipak tijelo kadeta, Anđelković mu ne treba u utakmici gdje će protivnik igrati sa 9 ljudi u svojih 30 metara. Dovoljan je jedan obrambeni zadnji vezni (ionako se Bradarić ozlijedio pa ostaje samo Anđelković) dok bi u igru trebao Sušić umjesto Vlašića. Kouassi umjesto Bencuna. Lijevo bi trebao biti Milić sa povratkom Milovića (195 cm) čime dobivamo još jednog čovjeka na visini kontra protivnika “mamlaza” kako ih Tudor zove. Samo i oni su brojniji za još jednoga “mamlaza”, vraća im se kartonirani iz prve utakmice, Simčević (188 cm).
Postavka na terenu bi trebala biti obrambenih 4mdash;3mdash;3 koji će se za vrijeme napada pretvoriti u 3mdash;4mdash;3 !
I u tih 3mdash;4mdash;3 puno je pojedinačnih zadataka koji se moraju odraditi da napad ne bude dosadan, statičan, protiv kojeg se lako braniti. Najvažniji igrači (svi su važni, ali … ) moraju biti Kouassi i Gotal koji će biti ona šponda/mantinela koja će sužavati prvi red protivničke obrane te time biti ono zrno začetka napada gdje moramo stvoriti prostor brzim prijenosom lopte na bočne pozicije (slika 2.). Dolaskom između Konisbajeva i Vičiusa s jedne strane i Pokrivača i Finončenka s druge, automatizmom se ta linija skuplja, time bočni Konisbajev i Finončenko moraju malo više pomoći. U suprotnom prijeti da se Gotal i Kouassi okrenu sa loptom i odmah uzmu taj prostor odigravajući na bok. Ukoliko suze prostor, Caktaš i Sušić moraju brzo odigravati na bok ili brzim protokom lopte mijenjati stranu odigravanja.
Shakter nije bauk, dapače, ostavljaju poprilično prostora za igrat !
Posljednja linija 5 igrača Shaktera je prilično statična, najviše iz razloga samouvjerenosti da mogu otkloniti sve bočne opasnosti zahvaljući svojoj visini. Kako prednja linija obrane od 4 igrača više zatvara sredinu ostaje prilično prostora za loptu na krilu, iako, bržim ktretnjama i pravodobnom distribucijom lopte, može se primiti i prilično lako lopta između linija.
Pritisak Hajduka mora bit stalan, ali strpljiv! Shakter će čekati proigravanja “na silu” kroz sredinu (Bradarić je sklon tome, Anđelković ne) i vrebati odbijenu loptu za kontru koju će Konisbajev i Finončenko vrlo lako istrčati jer će Milić i Vršajević biti u njihovoj ravnini, ali za razliku od protivnika sa inercijom u suprotnom pravcu. Hajduk je dobrim dijelom dobro to radio i u gostima, izuzev nestrpljivosti u pojedinim trenutcima, preskočivši jednostavnija rješenja. Naravno, moramo popraviti onaj skok na prekidima, što je i djeci jasno. To neću ponovno opisivati jer ako iz prvog susreta nisu naučili da je kod auta bitan čovjek što skače ispred onog prvog skakača, makar mu samo smetao da ne može iskontrolirat skok, onda nikad i neće naučiti.
Posebna napomena!
Još na jednu bitnu stvar mora Tudor upozoriti igrače: u prirodi igrača ima onaj jedan mali ćuk koji mu se aktivira u djeliću sekunde kad shvati da je opet uprskao što mu je trener 50 puta u pripremi utakmice ukazao, tipa da kasni u skok ili da mora držati igrača i onda u toj svojoj nesvjesti trenutka napravi penal ili crveni karton i zalud ti onda sve taktike. Koncentracija mora biti 100% cijelih 90 i nešto minuta.
Samo jedna glupost može upropastiti sve! Sa srcem i mudro!
Ne treba napominjati što Hajduku znači ovaj eventualni prolaz, financijski za osiguranu još najmanje jednu veliku utakmicu, 0.500 bodova za napredak na UEFA listi koeficijenata za bolju poziciju iduće sezone, mogućnost ulaska u skupine EL, privlačenje novih sponzora, posjećenost na utakmicama HNLmdash;a. Jednom rječju: euforija. Samo da se nismo sreći zamjeri koju ćemo svakako trebati večeras.
Renato Čupić
