Kad se spomene Njemačka, prva asocijacija koja padne na pamet većini ljudi s ovih prostora je mdash; obećana zemlja. Gospodarski gigant, visok standard, velik broj radnih mjesta. 80 milijuna ne previše lijepih ljudi (i žena) boje kukuruza koje krasi red, rad i disciplina. Krasi ih i razumno ponašanje, uvijek troše manje nego zarađuju. Naravno, mnogima na spomen Njemačke padnu na pamet kobasice i pivo. Nisu oni baš tako stisnuti, vole dobro pojesti i popiti. I da, vole nogomet.
Upravo je Bundesliga i kompletan njemački nogomet odraz Njemačke kao države i Nijemaca kao ljudi. Savršeno uštiman stroj, koji ponajprije radi u korist onih zbog kojih profi sport i postoji, a to su mdash; ljudi, navijači, ljubitelji sporta, druženja i dobro provedenog vremena.
Njemački klubovi rastu iz godine u godine na temelju simbioze naroda/navijača i moćnog gospodarstva (jakih, svjetski prepoznatih poduzeća i brandova). Udruge građana zadržavaju presudnu riječ, dok ih financijski podupiru snažni poduzetnici. Svi rade za isti cilj mdash; napredak i jačanje kluba, a ne pojedinca.
Prva njemačka liga je daleko najgledanija Europska nogometna liga. Prosjek od 42.600 gledatelja po utakmici i ukupan broj od vrtoglavih 13 milijuna ljudi ukupno na bundesligaškim stadionima je nevjerojatan. Posebno je impresivan podatak da je utakmice druge lige (Bundesliga 2) gledalo 5,5 milijuna ljudi, odnosno 17.850 gledatelja po utakmici. To je sedma najgledanija liga Europe.
Osim što su njemački klubovi najgledaniji, često se za njih spominje kako su i “najzdraviji” u financijskom pogledu. Analizom objavljenih podataka od strane njemačkog nogometnog saveza, možemo zaključiti da je to istina.
Desetu godinu zaredom ukupan prihod 18 prvoligaških klubova raste. U 2013/2014. financijskoj godini ostvareno je 2,45 milijardi eura prihoda, što je čak 12% više nego godinu dana ranije (2,17 milijardi eura). U posljednjih 7 godina prihod je povećan za više od milijardu eura.
Zanimljivo je sagledati analizu prihoda po vrstama. Vidljivo je da postoji balans između osnovnih vrsta prihoda nogometnih klubova (utakmice, sponzori, TV prava) i da ne postoji prevelika ovisnost (izloženost riziku) prema jednoj vrsti prihoda. Vrijedi istaknuti da prihodi od transfera čine tek 7% ukupnih prihoda.
Ukupna vrijednost imovine, kapitala i obveza svih njemačkih prvoligaša također bilježi pozitivne trendove.
Vidljivo je kako klubovi raspolažu sa sve više imovine (vrijednost porasla za 150 milijuna eura samo 2 godine), a taj rast se uglavnom financira iz vlastitih izvora. To je moguće zato što većina klubova ostvaruje pozitivan poslovni rezultat, odnosno dobit. Udio kapitala u bilanci porastao je na 35% prethodne godine (2012. iznosio je 30%). Financiranje poslovanja i dalje je većinom ovisno o tuđim izvorima, no racionalno poslovanje omogućava klubovima sve manju ovisnost o kreditima banaka i ostalih financijskih institucija.
Da je industrija nogometa rastući div potvrđuju i brojke o broju zaposlenih u klubovima 1. i 2. lige. 36 klubova je ukupno zaposlilo 48.830 ljudi u 2013. godini, što je porast od 8% u odnosu na godinu prije, kada je bilo 45.200 zaposlenih.
Profesionalni klubovi su, zahvaljujući svojoj profitabilnosti te velikom broju zaposlenih s visokim iznosima dohotka, značajni porezni platiše. U posljednjih 5 godina uplatili su gotovo 4 milijarde eura u državni proračun.
Iz svega navedenoga, možemo zaključiti kako njemački nogomet raste iz godine u godinu, te da je na zdravim temeljima. Rezultati kvalitetnog rada i poslovanja se već vide, i to na najvišoj mogućoj razini. Reprezentacija je postala prvak svijeta, klubovi su uspješni u Europi, mladih talentiranih igrača je sve više, gledanost (uživo i preko TV ekrana) raste, sponzori su sve izdašniji.
Ukratko rečeno, sinergija lokalne zajednice, navijača i velikih kompanija stvara novac. Ta sinergija cijelog njemačkog društva stvara mdash; moć!
No, kao i svaki drugi uspješan sustav, ni njemački nogomet se ne smije “opustiti”. Svakako još moraju raditi na internacionalizaciji brenda, odnosno moraju širiti i prodati svoj proizvod u što više zemalja svijeta i “ući u domove” što više ljudi. Njemački nogometni savez i klubovi rade na tome, računajući na visoku kvalitetu i iznimno efikasan nogomet (puno golova, otvorenija igra nego u većini drugih liga, vrhunska infrastruktura). Jedina moguća prijetnja ili otežavajuća okolnost u tome mogla bi biti prevelika dominacija minhenskog Bayerna, koji odskače od ostalih klubova i “ubija” neizvjesnost.
Dok Nijemci brinu slatke brige i pokušavaju postati još jači i moćniji, mi (kao i brojne druge zemlje) se moramo zapitati mdash; ima li dovoljno pameti i želje da se osnovni postulati ovog sustava kopiraju i implementiraju u naš nogomet? Jesmo li dovoljno mudri da naučimo nešto od najboljih, od onih koji su dokazali da znaju kako postići kontinuirani uspjeh?
Ivan Prekratić
