Eusebio Di Francesco – Monchijeva isključiva želja

Foto: wikimedia
Share on facebook
Share on twitter
Share on linkedin
Share on whatsapp
Share on telegram
Share on email

Rođen u Pescari 8.9.1969, ime je dobio po Eusebiju, igrao za Romu, a trenutno je i trener istoga kluba, voli Zdeneka Zemana i napadački nogomet. Predstavljamo vam Eusebija Di Francesca.

Igračka karijera

Di Francesco je nogometni put započeo u omladinskoj školi Empolija s kojim upisuje i debi u Serie A – u sezoni 87/88. To mu je ujedno bio i jedini nastup u sezoni, a niti klubu ne cvjeta cvijeće, te Empoli ispada iz lige. Iduće sezone u Serie B je ipak standardan s 34 utakmice, međutim klub opet ispada iz lige i seli u Serie C. Standaran prvotimac bio je i u trećem nogometnom razredu, te uskoro prelazi u Lucchese u Serie B gdje provodi četiri sezone, a najbolja mu je bila ona zadnja, jer si je igrama tijekom iste osigurao transfer u Piacenzu koja je tada nastupala u Serie A. Uspjeli su obje sezone ostati u ligi, a vrijedni veznjak zarađuje poziv Rome. Prije toga dobio je i poziv za reprezentaciju koja je nastupala na turniru u Francuskoj, turniru na kojemu je Roberto Carlos zabio onaj legendarni „banana“ pogodak. Di Francesco je taj reprezentativni poziv odbio jer je Piacenza u tom terminu igrala majstoricu za ostanak protiv Cagliarija, tako za reprezentaciju debitira tek 1998. kod Zoffa u kvalifikacijskom susretu za Euro 2000. protiv Walesa. U Romi doživljava najveći igrački uspjeh osvojivši Scudetto 2001. godine. Bio je to treći naslov prvaka za Vučicu, ujedno i posljednji. Nakon ovog ostvarenja Di Francesco se opet vratio u Piacenzu, a karijeru završava 2005. godine u Perugi.

U igračkoj karijeri nije bio blizu niti dio najboljih, ali u onoj trenerskoj bi mogao biti!

Nakon igračke karijere postaje team manager Rome. Iduća postaja mu je Val di Sangro gdje je obnašao funkciju sportskog direktora, ali se nije dugo zadržao jer trener dobiva otkaz pa i Di Francesco odlazi iz kluba.

Nakon toga konačno i sam postaje trener. Vodi momčad Lanciana, ali ta epizoda kratko traje. Ipak, stiže poziv iz kluba za koji navija od malih nogu. Pescara mu nudi mjesto tehničkog direktora omladinske škole i on pristaje. Na toj poziciji ostaje do 2010. kada na klupi prve momčadi mijenja Cuccureddua i do kraja sezone ostvaruje promociju u Serie B. Iduće sezone dolazi do 13. mjesta, nakon čega preuzima Lecce koji tada egzistira u Serie A. Ipak, sa zadnjim mjestom i 9 poraza u 13 utakmica te samo 8 bodova dobiva radnu knjižicu.

Nešto više od pola godine poslije otkaza u Lecceu preuzima klupu Sassuola i u prvoj sezoni ostvaruje plasman u Serie A, a onda uslijed lošijih rezultata klub prekida suradnju sa njim. Njegov posao preuzeo je Malesani, koji od pet utakmica u svih pet upisuje poraze. Vodstvo Sassuola na zahtjev igrača vraća Di Francesca i kolo prije kraja ostvaruje ostanak u ligi. Sezonu 2014./2015. Sassuolo po vodstvom Eusebija završava na 12. mjestu, a 2016. osvaja 6. mjesto i ostvaruje pravo na pretkola Europa lige. Izborenu grupnu fazu završavaju na posljednjem mjestu, dok je u prvenstvu opet 12.. Treba naglasiti da je momčad imala ogroman broj ozljeda, što je svakako bio ograničavajući faktor za bolji rezultat. Pet godina je bio na klupi Sassuola i pritom igrao dobar i prepoznatljiv nogomet preko kojeg je promovirao nekoliko (mladih) igrača. Ta činjenica pokazat će se značajnom, jer je upravo promociju mladih igrača kao jedan od uvjeta postavio predsjednik Rome.

Superiorno detaljan i studiozan Monchi želi isključivo Eusebija Di Francesca!

„Rekao mi je da želi pričati o nogometu i zbilja mi se otvorio. To je tema o kojoj volim pričati. Mislim kako je vrlo vješt čovjek. Zna nogomet“ – tvrdi Eusebio Di Francesco o svom nadležnom – sportskom direktoru Monchiju.

>> Monchi – čovjek koji je stvorio Sevillu

Svi već znamo priče o bivšem sportskom direktoru Seville. Pa čak i da ne znamo, dovoljno je vidjeti kakve je sve uspjehe ta momčad napravila dok je on bio na čelu sportskog segmenta andaluzijskog kluba.

Posao sportskog direktora nije samo izbor igrača ili trenera nego i niz drugih stvari koje se tiču procesa. Ali bez dobrog trenera ni dobri igrači ne vrijede ništa. Monchi, jedan od najboljih u svom poslu, na klupi Rome tada želi vidjeti isključivo Eusebija Di Francesca.

Izbor je, dakle, pao na progresivnog trenera sa idejom igre i dobrom provedbom iste. Trenera koji gaji napadački nogomet, ali zna odigrati i pragmatičnije. Trenera koji preferira presing, ali zna odigrati i dublji blok. Trenera koji voli posjedovno orijentiran nogomet, ali voli ubosti i iz kontre. Trenera koji je taktički odličan, strateški orijentiran i studiozan. Trenera koji ima sistemska rješenja u igri, jer ona daju kolektivnu snagu koja je nemjerljivo veća od čistog  individualizma prepuštenog improvizaciji. Sve je to vidio u Eusebiju Di Francescu kojem je jedan od glavnih uzora legendarni Zdenek Zeman.

Ako vas Monchi prepoznaje i želi dovesti za trenera (ili igrača) onda morate znati da to ima vrijednost i težinu, a Di Francesco svoju vrijednost potvrđuje već u prvoj sezoni. Dapače, daje naslutiti kako u njemu leži potencijal da jednom u budućnosti postane dio najboljih.

Roma igra dobar nogomet koji posljedično daje i dobar rezultat. Gledajući rezultatski, prošli su tešku skupinu Lige prvaka (Chelsea, At. Madrid, Qarabag) kao vodeći, pritom odigravši neriješeno protiv Chelsea na Stamford Bridgeu, ali i ponizivši ga rezultatom 3-0 na svom Olimpicu. U osmini finala popularna Vučica igra sa Šahtarom, suparnikom koji je kvalitetom sasvim usporediv, što im daje itekako realne šanse da uđu u četvrtfinale najelitnijeg klupskog natjecanja. U talijanskom prvenstvu zaostaju četiri boda za vodećim Napolijem, ali imaju i utakmicu manje od trenutno vodeće momčadi Serie A. Sve je to posljedica dobre igre, za čije stvaranje je zadužen trener. Stvaranje je proces. A proces je vrijeme. Pa je sukladno tome i Di Francescu trebalo određeno vrijeme za stvaranje dobre igre. Svakako da kvaliteta i brzina ostvarenog ovise i o igračima, a Roma u ovom razdoblju ima dobrih igrača, zahvaljujući već spomenutom ‘čudotvorcu’ Mochiju. Dojam je da su se Roma i Di Francesco odmah „našli“, te da je u startu riječ o dobitnoj kombinaciji, iz koje bi klub dugoročno mogao zaista profitirati.

Trener Rome vodi se pretpostavkom da dobra igra daje dobar rezultat. I to je jedino logično. Jer, kad-tad dobra igra mora za sobom povući i dobar rezultat. Makar u nekom periodu. Isto tako u kontekstu igre i rezultata svakako je potrebno spomenuti da su ostali bez igrača kao što su Salah, Rudiger, Paredes, Szczesny…Totti se umirovio, što svakako može ostaviti psihološkog traga na ekipu, iako se nije naigrao kod Spalettija. Ipak, sve je to Di Francesco zajedno sa Monchijem uspješno prebrodio.

Racionalni Zeman               

Di Francesco preferira igru preko bokova, visoko dizanje veznih igrača i konstantni overlap bekova. Igra je ugodna oku, ali nikada ne gubi smisao balansa. I u tome se razlikuje od svog uzora Zemana. Možemo reći kako je Di Francesco racionalni Zeman. Teško je pronaći trenutak kada ćete Eusebijevu momčad vidjeti potpuno otvorenu, nezaštićenu i disbalansiranu, čak i onda kada napad završavaju sa šest ili sedam igrača u protivničkih 16 metara.

„Da bi bili u stanju postići bolje, svi treneri bi morali izabrati svoju filozofiju i trenerski stil“

Time želi reći kako se trener prije svega mora odrediti za filozofiju i stil, te nakon toga razrađivati i tražiti rješenja u istima, jer nemoguće je na razini implementacije znalački raspolagati sa svim vrstama filozofija i stilova koji cirkuliraju nogometom i sve ih uspješno implementirati u svojoj momčadi. Odabirom jednog filozofskog pravca daješ si mogućnost da isti u skladu sa mogućnostima dovodiš do maksimuma efektivnosti, samim time i kvalitete igre, a posljedično i krajnjeg rezultata.

Da smo na čisto, prošle sezone Roma je također igrala dobro i ostvarivala dobre rezultate. Isto kao i sezonu prije te. U prošlosezonskom prvenstvu su ostvarili 87 bodova i zabili 90 golova, te završili kao drugoplasirani klub na ljestvici Serie A. Prošli su skupinu EL te zapeli u šesnaestini finala. Skinuti takav rezultat nije lagano, ali pojam rezultata je često varljiv, jer drugačije okolnosti, drugačiji faktori i uvjeti utječu na njega. Zašto bi i išli za time da skinu brojke iz prošlosti ukoliko se ove sezone može dogoditi da sa 80 bodova budu prvaci? A može se dogoditi i da sa lanjskih 87 bodova završe na petom mjestu?! Bitno je ostvariti esenciju. To je dobra i prepoznatljiva igra koju je Di Francesco nakon početnog traženja pronašao. A dobra igra dovodi do dobrog rezultata. Preduvjet svega toga je struka koju je Roma pronašla. Monchi i Di Francesci su preduvjeti za uspjeh, jer oni su ti koji predstavljaju klupsku struku, a u nogometu kakav je danas prava struka je sve.

Pročitajte još:

>> Lucien Favre – sinonim za uspjeh

>> Lucien Favre – mister olovka i papir! (VIDEO)

>> ‘Mulac’ koji će obilježiti desetljeća pred nama

>> Julian Nagelsmann – trener koji koristi metode presinga za obje faze igre

>> Nogometni šah ‘El Maestra’

>> Quique Setién – opsesivan strateški um (FOTO/VIDEO)


Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 3,72 kn s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.
Share on facebook
Share on twitter
Share on linkedin
Share on whatsapp
Share on telegram
Share on email

Zadnje objavljeno

Twitter