Najveći nogometni derbi u Europi igra se danas s početkom u 18.00 na Santiago Bernabeu u Madridu. O očekivanjima, razmišljanjima i predviđanjima pred utakmicu možete čuti naše mišljenje na specijalnom podcastu rađenom za ovaj derbi.Ovdje ćemo se malo pozabaviti brojkama, kroz povijest, s naglaskom na noviju povijest, zadnjih 25 godina.
Kako je sve počelo?
Prvi el Clasico odigran je 13. svibnja 1902. godine na madridskom Hipodromu u sklopu Copa de la Coronacion, natjecanja preteče današnjeg Copa del Rey. U polufinalu Barcelona je pobijedila 3:1, a jedan od golova postigao je i osnivač katalonskog kluba mdash; Joan Gamper. Idući derbi odigran je 3 godine kasnije kao prijateljska utakmica, a trijumfira ponovo Barca, ovoga puta s 5:2 kod kuće. U trećem susretu Real je potučen do nogu s golemih 7:0, opet na barcelonskoj Industrii, opet u prijateljskoj utakmici. Madriđani su prvu pobjedu ostvarili tek u 12. međusobnom ogledu, iako i tada tek u produžecima, u polufinalu Kupa kralja 1916. godine. U prvoj utakmici pobijedila je Barca, u uzvratu Madrid, a kako se tada nije u obzir uzimala gol razlika, odigrana je majstorica, jedan od najšokantnijih Klasika ikad odigranih. Nakon produžetaka završilo je nevjerojatnih 6:6. Budući tada nije bilo jedanaesteraca da odluče pobjednika, igrana je i četvrta utakmica u kojoj se opet moralo u produžetke u kojima je konačno jedna ekipa prevladala mdash; Madrid je bio bolji i na kraju slavio sa 4:2. I treća i četvrta utakmica igrane su u Madridu.
Poprilično nevjerojatno zvuči podatak da je Madriđanima trebalo čak 27 utakmica da zabilježe svoju drugu pobjedu u 90 minuta nad Kataloncima, bilo je to na Barcinu Les Cortsu u prvoj ligaškoj utakmici ova dva kluba u prvom izdanju španjolske lige 1929. godine! Do tada skor je bio 16 pobjeda Barce i 9 remija, te tek jedna pobjeda za ekipu iz glavnog grada. I tada kreće sjajna ligaška serija Reala, u idućih 24 utakmica pobjeđuju čak 15 puta, uz svega 4 pobjede Barce.
Prije i poslije Di Stefana
U razdoblju do 1953. i Di Stefanova transfera, bilo je velikih pobjeda s obje strane. Posebno se ističu pobjede Reala od 8:2, 6:1, 5:0, te Barcelone od 7:2 i 5:0, sve redom u ligaškim utakmicama. Naročito je intrigantna utakmica odigrana 1943. godine u sklopu u Španjolskoj iznimno prestižnog Copa del Rey. Naime, u prvoj utakmici na svom terenu Barca je glatko slavila s 3:0. Prema pisanju sjajnog poznavatelja španjolskog nogometa Phila Balla u njegovom djelu Morbo: The Story of Spanish Fotball, prije početka uzvratnog susreta svlačionicu gostiju posjetio je šef državne sigurnosti koji je igrače Barce podsjetio da “nogomet igraju, usprkos svom nedostatku patriotizma, samo velikodušnošću režima”. Poruka, ili bolje rečeno prijetnja je shvaćena, Real je bez problema pobijedio 11:1, a već na poluvremenu je bilo 8 lopti u mreži šećućih Katalonaca.
Taj događaj najavio je ono što je uslijedilo. Naime, do opisanog transfera velikog Di Stefana u Real 1953. godine, madridski klub bio je po uspjehu tek 5.mdash;6. španjolski klub. Dotada, Barca i Athletic Bilbao imali su po 5 titula prvaka, Atletico 4, Valencia 3, a Sociedad i Real Madrid tek po dvije. Athletic Bilbao je imao čak 17 kupova, Barca 12, Real 9. Barca je osvojila i dva Copa Latin, Real dotada nijednog.
Di Stefanov transfer označava početak nove ere i novih okolnosti za sve u španjolskom nogometu. Pod utjecajem režima Madriđani Di Stefana otimaju Barci ispred nosa, nakon što je već i debitirao za Katalonce, a FIFA odobrila njegov transfer, te sjajni Argentinac, tada vjerojatno najbolji igrač svijeta, postaje kamen temeljac zlatnog doba Reala koje će u Madrid usmjeriti 5 prvih pokala prvaka Europe. Barca drži korak čitavo to vrijeme na domaćoj sceni osvajajući 2 naslova prvaka Španjolskse tijekom tih 5 godina dominacije Reala na europskoj sceni. Dva su pripala Realu, a jedan Bilbau. Barcin poraz u finalu Kupa prvaka od Guttmanove, Colunine, Aguasove i Eusebiove Benfice 1961., tituliran Finalom prokletih stativa zbog nekoliko šuteva Katalonaca u vratnice gola, označio je rezultatski pad Katalonskog kluba koji će tek uz jedan značajan bljesak trajati sve tamo do kraja 80mdash;ih.
Razdoblja dominacije
Real će izrazito dominirati. U idućih 30 godina osvojit će čak 19 titula prvaka, Barca tek dvije. Barca će doduše čak 13 puta biti druga i 6 puta treća. Real, iako na španjolskoj sceni izrazito dominantan, novi apsolutni europski uspjeh neće spoznati sve do 1998. Kako sam već spomenuo, usred tog rezultatskog mraka dogodio se jedan bljesak Barcelone tamo 70mdash;ih. Za trenera je došao Rinus Michels, otac totalnog nogometa, čovjek proglašen za trenera stoljeća, a s njim i vjerojatno najingeniozniji um igre na terenu ikad, Pitagora u kopačkama mdash; Johan Cruyff. Njih dvojica Barci će donijeti revoluciju u vidu spomenutog totalnog nogometa. Postavit će temelje za doba modernog nogometa mdash; od 90mdash;ih naovamo, u kojem će Barca ostvariti sjajne rezultate. U tom razdoblju, Real i Barca su osvojili po 4 Lige prvaka, Barca je osovojila 12, a Real 9 naslova prvaka države. Zanimljiv je njihov međusobni omjer u ligaškim utakmicama u tom razdoblju: 22 pobjede Barcelone, tek 13 Reala uz jednako toliko remija.
U zadnjih 10 godina Barca je osvojila 6 naslova prvaka Španjolske, Real 3, Katalonci su uzeli 3 Lige prvaka, Madriđani jednu. Međusobno, 10 pobjeda Barce, 6 Reala i 4 remija u ligaškim dvobojima.
Najbolji strijelac u povijesti el Clasica je Leo Messi(Barca) s 21 golom. Slijedi Di Stefano(Real) s 18, Raul(Real) s 15 i tako dalje;
A zanimljiv je i pogled na ovaj derbi s aspekta struke, odnosno trenera koji su vodili ove ekipe. Ako opet uzmemo razdoblje od zadnjih 25 godina, dolazimo do zanimljivih podataka. Real je u tom razdoblju promijenio čak 21 trenera, a jedini koji su izdržali više od pune dvije sezone bili su Del Bosque i Mourinho, koji i jesu treneri koji su u tom razdoblju ostvarili najbolje rezultate s Blancosima, posebno Vicente del Bosque. S druge strane, Barca je u tom periodu imala 10 trenera, no od tih zadnjih 25 sezona, čak 20 su ih odradili samo četvorica stručnjaka: Cruyff, Van Gaal, Rijkaard, te Guardiola. Jedino razdoblje lutanja Barca je imala tijekom prve tri sezone u novom tisućljeću tijekom kojih su promijenili 4 trenera.
Kao uvjerljivo najuspješniji trener po uspjehu u međusobnim dvobojima, a i kao najučinkovitiji po broju trofeja nametnuo se Josep Guardiola. S Barcom je od 19 uopće mogućih, osvojio čak 14 trofeja, među kojima i 3 Primere, te 2 Lige prvaka. Del Bosque je uzeo po dvije titule španjolskog i europskog prvaka. Međutim, gledajući međusobne okršaje ova dva kluba, Guradiola ima upravo nevjerojatan skor od 8 pobjeda, 4 remija i jedan poraz. Dva, ako računate i poraz na produžetke u finalu Kupa kralja. Gol razlika 30:14. Od 8 trofeja za koje se sudarao izravno s rivalima iz Madrida, uzeo ih je čak 6, od čega od 5 najvećih (liga, Liga prvaka) mdash; čak 4.
Podjela plijena
Kada se podvuče crta, Real je osvojio 32 prvenstva Španjolske, 19 Kupova kralja, 1 Liga kup, 10 Španjolskih superkupova, 10 Liga prvaka, 2 Latin kupa, 0 Kupova kupova, 2 Kupa UEFA, 3 Svjetska klupska prvenstva, te 2 Europska superkupa. Barca ima 22 prvenstva, 26 Kupova Španjolske, 2 Liga kupa, 14 Španjolskih superkupova, 4 Lige prvaka, 2 Latin kupa, 4 Kupa kupova, 3 Kupa UEFA, 2 Svjetska klupska prvenstva, te 4 Europska superkupa.
Ukupno, Barca ima 83 trofeja, Real 81.
Međusobni omjer u svim natjecateljskim utakmicama: 228 utakmica, 91 pobjeda Reala, 88 Barce, te 48 neriješenih. Gol razlika 385:371 u korist Madriđana. Ukalkuliramo li i prijateljske utakmice koje su se mahom igrale u prvoj polovici 20. stoljeća: 260 utakmica, 107 pobjeda Barce, 95 Reala, te 58 remija, gol razlika 451:426 u korist Blaugrane.
Danas ponovo pišemo povijest.
Ivan Rilov
