Ekvador – Campeonato Nacional s Barcelonom, vojnim i studentskim klubom..

Share on facebook
Share on twitter
Share on linkedin
Share on whatsapp
Share on telegram
Share on email

Ovog tjedna putujemo u Ekvador, zemlju s izlazom na Pacifički ocean s oko 15 milijuna ljudi, iznimne bio raznolikosti. Kao i mnoge zemlje Latinske Amerike i Ekvador je relativno kasno dočekao demokraciju. Nakon niza diktatorskih režima, demokracija je zaživjela 1979.godine. No, pravi procvat ta zemlja doživljava 2006. godine kad na predsjedničko mjesto dolazi Rafael Correa, karizmatični vođa, a uz to i briljantan ekonomist, koji je prvo otpisao 60% vanjskog duga zemlje proglasivši ga ilegalnim, a na međunarodnoj sceni pokazao hrabrost dodijelivši status političkog azila osnivaču Wikileaksa Julianu Assangeu (koji se i dalje nalazi u ekvadorskoj ambasadi u Londonu op.a). No, osim zanimljive politike o kojoj ćete morati više pronaći sami, Ekvador obiluje i zanimljivim nogometom.

Igra se u Ekvadoru pojavljuje sredinom 1899. godine kad su se braća Juan Alfredo i Robert Wright vratili iz Engleske u rodni Guayaquil. Već iduće godine osnovan je Guayaquil Sport Club, a Ekvadorci su upoznali čudesnu igru u kojoj ljudi trče za loptom pokušavajući je šutnuti u gol. Klubovi su ubrzo nicali kao gljive poslije kiše, a prvi amaterski turnir održan je 1908. godine. Nogometni savez Ekvadora osnovan je 1925. godine, ali do profesionalizma se ipak trebalo strpiti sve do 1957. kad je klubovima dosadio maćehinski odnos saveza (zvuči li to poznato?), pa su četiri kluba sami osnovali profesionalnu ligu. Prvi klub koji je osvojio prvenstvo bio je Elemec, čija je momčad isti pothvat ponovila i lanjske godine. Prvo natjecanje imalo je svega 4 kluba, no ubrzo je brojka narasla na 10, da bi 1987. godine liga brojala čak 18 klubova. Od 2008. godine liga broji 12 klubova. Zanimljivo, Ekvadorci su Aperturu i Clausuru imali samo jedne godine (2005.), no neka vas imena na zavaraju. Ekvadorsko prvenstvo igra se u sličnom sistemu. Igraju su 2 turnira svako protiv svakog (svaki sa 22 kola), a prvi klub nakon svakog dijela ostvaruje pravo igranja finala. Tako finalisti nakon 44 ligaške utakmice igraju još 2 utakmice finala (jednom kao domaćini, jednom kao gosti), nakon čega konačno dobivamo prvaka. Posljednje finale bilo je između Elemeca i Barcelone, a naslov je uzeo mdash; Elemec.

Klub poznatog nam imena, Barcelona, osnovan je 1925. godine u španjolskoj zajednici u gradu Guayaquil, a ime mu je po svom rodnom gradu nadjenuo Eutimio Pearez, španjolski imigrant. Može biti da ima nešto magično u tom imenu, jer je kao i španjolska sestra, klub jako uspješan. Čak štoviše, najtrofejniji je klub ekvadorske lige s osvojenih 14 naslova. Igraju na stadionu Monumental Isidro Romero Carbo, koji zbog sigurnih razloga može primiti 57 tisuća ljudi, no ako organizacija to dozvoli, natiskati se može čak 75 tisuća ljudi. To je ujedno i najveći stadion prve lige. Organizirani po socios modelu, članovi biraju predsjednika, a najžešći navijači zovu im se Sur Oscura, makar ne treba zaboraviti ni skupinu Zona Norte. Prvi su poznati i po nasilju, a najžešći rivali su im oni iz Elemeca, kluba s kojima igraju i najveći derbi, ali i općenito najžešću utakmicu u ligi. Njihov susret se zove Claasico del Astillero, u slobodnom prijevodu – dvoboj škverana. Oko 40% ekvadoraca podržava Barcelonu,koja za razliku od one europske ima žute domaće dresove.

 

Njihovi gradski rival Emelec osnovan je 1929. godine, a osnivač im je Amerikanac mdash; George Capwell. Ako se pitate što jedan Amerikanac radi u Ekvadoru, to možemo zahvaliti njegovom ocu koji ga je primorao da završi za inženjera, što će godinama kasnije pokazati kao krucijalnim za ekvadorski nogomet. Naime, poslušni je George upravo tamo radio u elektrani, a u slobodno vrijeme mdash; osnovao nogometni klub. Oni danas igraju na stadionu koji nosi ime osnivača, a prima nešto više od 24 tisuće ljudi. Dosad su osvojili 12 naslova, njihovi navijači zovu se Boca del Pozo, a njihov najpoznatiji simpatizer je upravo predsjednik Correa.

Po broju naslova između Barcelone i Elemeca ugurao se El Nacional (13 naslova) osnovan 1964. godine. Klub je u vlasništvu ekvadorske vojske i za razliku od drugih klubova , u sastav momčadi nikad nije ušao strani državljanin. Predsjednik kluba sve donedavno birao se svake godine naizmjenično iz mornarice i kopnenih snaga, no nisu se previše usrećili posljednjih godina. Dug koji su iskazali 2013. godine bio je 3 milijuna dolara (u Ekvadoru je nacionalna valuta američki dolar), iako upućeni tvrde da stvarni dug veći od 7 milijuna. To je za posljedicu imalo postavljanje novog predsjednika, prvog u povijesti koji dolazi iz civilnih redova mdash; Dr. Jorge Yunda od kojeg se očekuje da bilancu kluba vrati u pozitivu. El Nacional igra na stadionu Oliacute;mpico Atahualpa , kapaciteta oko 35 tisuća ljudi. Osim Barcelone i Elemeca njihov najveći rival je onaj gradski s kojim igraju Claasico Quitentilde;o mdash; riječ je o klubu Liga Deportiva Universitaria poznatiji pod skraćenicom LDU. Rivalstvo vojske i studenata pojavilo se ubrzo nakon osnivanja El Nacionala.

LDU je osnovan 1918. godine, ali s ovim imenom nastupa od 1930. Jedini je ekvadorski klub s međunarodnim naslovima, imaju u svojim vitrinama jednu Copu Libertadores (Barcelona 2 put izgubila u finalu) i jednu Copu Sudamericanu. Uz El Nacional rivali su im i Sociedad Deportiva Aucas, s kojima igraju Superclaacute;sico de Quito. Igraju na stadionu LDU koji se od milja zove Casa Blanca, a prima nešto više od 41 tisuće gledatelja. Navijači su im Muerte Blanca, a najstarija navijača skupina Los Dinosaurios.

Također, treba istaknuti da se u ekvadorskom nogometu posljednje dvije godine vodi debata u oko načina upravljanja klubova. Većina klubova trenutačno su udruge građana u kojima članovi biraju vodstvo, no sve su glasniji i oni koji smatraju da bi trebalo doći do preoblikovanja u dionička društva ili korporacije. Vodstva klubova dosad su bila protiv toga, ističući gotovo jednoglasno da se ne treba srljati u promjenu modela upravljanja već se pozabaviti odgovornošću uprava. Pitanje je, kažu, hoće li pretvorba klubova u dionička društva i privatna vlasništva smanjiti mogućnost izbjegavanja bankrota i lošeg upravljana. Gledanost ekvadorske lige je nešto veća od 6000 tisuća ljudi u prosjeku, s tim da su najgledaniji klubovi Barcelona i Emelec koje u prosjeku prati između 15 i 17 tisuća gledatelja. U idućim člancima o ekvadorskoj ligi pozabavit ćemo se mnogim neotkrivenim detaljima, nastavak slijedi.

Veljko Tomić


Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 3,72 kn s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.
Share on facebook
Share on twitter
Share on linkedin
Share on whatsapp
Share on telegram
Share on email