Na prvi pogled, mali baskijski gradić Eibar podsjetit će vas na neki krajolik gorske Hrvatske – smješten na pola puta između Bilbaa i San Sebastiaacute;na, u planinama kroz koje kanjon usijeca rijeka Ego,
Gradi Eibar Foto: Wikipedija
a svega petnaestak kilometara od Biskajskog zaljeva – ovaj mrki krajolik u sebi sadrži neku dozu otpora, teške povijesti i uspomena, kao da i izgledom pokušava oživjeti dušu cjelokupnog baskijskog naroda, smještenog u ovim planinama već tisućljećima. Naseljeno sa svega 25 000 stanovnika, ovo mjesto držalo je kroz povijest važnu ulogu u mislima baskijskih pjesnika, pronoseći kroz magle tamnih planina svoje veliko srce – a srce svakog grada, složit će se zaljubljenici u nogomet, jest njegov stadion.
Stadion se u Eibaru naziva Ipurua, što u doslovnom prijevodu označava borik, i to onih borova koji bi se kod nas zvali smrič ili šmrika, koji preživljavaju jake vjetrove i ostaju usađeni u rijetku krašku zemlju. Ipurua stoji na vrhu grada kao najviša točka, okružena je s juga planinama, a sa sjevera s dva nebodera s kojih možete imati i najbolji pogled na utakmicu. Kapaciteta od 6 500 mjesta, radi se o malom stadionu primjerenom lokalnom klubu, u koji su baskijski velikani Athletic i Real počesto slali, i još uvijek šalju, mlađe igrače na kaljenje.
Bilo je tako kroz cijelu povijest ovog kluba, koja traje nešto više od sedamdeset godina i koja u ovim danima proživljava svoj vrhunac. Naime, premda je klub kroz posljednjih trideset godina postao više-manje redovit u Segundi A, drugom razredu španjolskog nogometa, nikad nisu napravili korak više i dotaknuli zvijezde ušavši u Primeru, premda su bili blizu 2005., kad je klub ostao četvrtoplasiran i korak od sna, i kad je u 91. minuti jedne od ključnih utakmica za promociju tada mladi David Silva prekinuo igru u čistoj gol šansi jer je protivnički branič ležao na podu. Nisu tada ušli u Primeru, no izgradili su definitivni identitet svog kluba kao malog, radišnog i poštenog, te su tomu prilagodili i financije te ciljeve. Nakon nekoliko zadnjih godina u Segundi B (trećem razredu) početkom aktualne sezone kroz promociju su izborili plasman natrag u Segundu A, kao klub s najmanjim budžetom, stadionom, te iz najmanjeg grada.
Ipak – u trenutku dok nastaje ovaj tekst, nakon 32 odigrana kola (od 42 ukupna), Eibar se nalazi na prvom mjestu Segunde A.
S bodom prednosti ispred Deportiva te velikih deset ispred Tenerifa koji u ovom trenutku drže posljednje mjesto koje vodi u doigravanje, navijači kluba iz Baskije te trener Gaizka Garitano mogli bi biti gotovo sigurni da će njihov klub, ne posrne li opasno na terenu, biti barem u borbi za promociju u Primeru, ako ju već ne izbore izravnim putem. No, zadnjih se dana drugačija opasnost nadvila nad Ipuruu, i prijeti ugasiti sve dobro što se tom klubu dogodilo u zadnje dvije godine – radi se, naravno, o problemima financijske prirode. Čest slučaj u Španjolskoj, rekli biste? Ovaj put ne.
Eibar nije poput drugih klubova koji nerazumno troše novac koji nemaju te novim zaduživanjima srljaju u probleme koje ne mogu kasnije rješavati, već se klub nalazi u problemima zbog mnogo bolnijeg, jednostavnijeg i više tragičnog razloga – premaleni su. Naime, kako svi klubovi moraju u Španjolskoj biti organizirani kao sportska društva s ograničenom odgovornošću (S.A.D.), kraljevski dekret (iliti zakon) od 17. srpnja 1999. naložio je, u jeku problema s financiranjem klubova, da temeljni kapital svakog takvog društva u natjecanju u kojem se natječe mora iznositi “25% prosjeka troškova, uključujući amortizacije, svih klubova i društava koji se natječu u tom natjecanju“. Kasnije točke navode još i da se pri tom izračunu ne uzimaju u obzir dva kluba s najvećom te dva kluba s najmanjom potrošnjom (vjerujem da je svima jasno zašto!). Zakon je to – donesen da se izbjegnu bankroti klubova i neplaćanja igrača, te da se stvori kakva-takva ujednačenost u svakom natjecanju – koji bi mogao glave stajati jednu od najljepših priča španjolskog nogometa u zadnje vrijeme i tako još jednom dokazati da krutost pravila u sportu zna ugušiti njegovu romantičarsku dušu.
Kapital Eibara prema posljednjem financijskom izvještaju iznosi 422.253 euro;, a iznos potreban za usklađivanje s pravilima jest ukupno 2.146.525 euro;. Provjera kapitala vrši se na kraju financijske godine za klubove (koji je u devetom mjesecu), što znači da Eibar ima nepunih šest mjeseci da namakne dodatnih preko milijun i pol eura (točnije 1.724.272euro;), ili se suoči s izbacivanjem natrag u Segundu B.
Klub s najmanjim plaćama u Segundi A posluje umjereno, ali i odgovorno, nije u gubicima i završava svaki mjesec u plusu, predstavljajući tako primjer samoodrživog i uspješnog kluba, koji još k tomu niže i rezultate na sportskom polju. Njihov jedini grijeh jest to što su – premaleni. Najavljeno rješenje jest uvećanje temeljnog kapitala, a time i plasman novih dionica na tržište, i to u dva stupnja – prvi će biti otvoren sadašnjim dioničarima, a drugi svim ostalima. Ipak, u klubu nisu optimistični, jer milijun i pol eura velik je novac, a premda je klub uložio žalbu da im se traženo uvećanje smanji iz razloga što posluju likvidno, i što je teško očekivati da će navijači (u prosjeku ih na utakmice dolazi 3.500) kupiti dionice u vrijednosti od 500euro; svaki, mač iracionalnosti i okrutnog poslovnog svijeta nadvio se nad samu dušu malog baskijskog kluba.
Posljednje rješenje, o kojem u upravi ne žele ni razmišljati i koje bi do kraja ismijalo poantu i smisao današnjeg nogometa, bilo bi pronalazak investitora koji bi kupio većinu dionica i time preuzeo klub – klub sa zdravim navijačkim tkivom, slobodan od dugova i uspješan na sportskom polju. Onakav za koji nikad ne biste mogli zamisliti da uopće treba preuzimanje.
Victoacute;rio Querido Viuda
