Mađari iz Slovačke na putu prema Europi
DAC Dunajska Streda 1904 hrvatskim je pratiteljima nogometa najviše poznata po tome što su ondje treneri bili Zlatko Kranjčar i Tomislav Marić, pomoćnik Dejan Računica, a sportski direktor Aljoša Asanović.
Riječ je o gradu blizu granice s Mađarskom u kojem je čak 75% stanovnika mađarskog porijekla. Vlasnik kluba je Oszkar Vilagi koji posjeduje 90% dionica kluba (ostalih 10% je u vlasništvu grada). Vilagi je odvjetnik i biznismen, član stranke slovačkih Mađara. U svojoj povijesti Dunajska Streda je u prvu čehoslovačku ligu ušla tek 1985. Dvije godine kasnije ostvarili su i najveći uspjeh osvojivši čehoslovački kup. Nakon što su krajem 90-ih ispali u 2. ligu, konačno su se stabilizirali posljednjih nekoliko godina vrativši se u Prvu ligu. U posljednje četiri utakmice imaju četiri pobjede, rekord koji nisu postigli još od 1986., dok je niz nepobjeđenosti produžen na 13 utakmica. Najbolji igrači u klubu su prvi strijelac Erik Pačinda, Srbin Živković i naš Marin Ljubičić.
Bivši hajdukovac je postigao najljepši pogodak mjeseca ožujka, a ovog proljeća je i tri puta bio gost najbolje momčadi kola.
Za njihove utakmice zainteresirala se i jedna od mađarskih TV stanica, tako da se od utakmice sa Slovanom njihovi susreti mogu pratiti i u Mađarskoj u izravnim televizijskim prijenosima. Usput, DAC ima i najveću posjetu u slovačkoj ligi.
Dva u jednoj sezoni?
Problemi s kojima je suočen ukrajinski Dnipro već su nekoliko puta obrađeni u našim tekstovima. Ciklona hajdučkog prokletstva koja se nadvila nad Dnipropetrovskom proširila se i iznad Debrecena. Klub koji je od 2005. do danas osvojio 7 prvenstava Mađarske i nanio Hajduku jedan od najsramotnijih poraza u povijesti, definitivno će imati stresnu završnicu sezone. Četiri kola su do kraja, a Debrecen je u zoni ispadanja, ima dva domaćinstva, jedno donekle lakše (Ujpest), jedno teže (Honved) i dva teška gostovanja (Ferencvaros i izravni konkurent DVTK).
Iako Debrecen nema lošu ekipu, dapače, rezultati nikako ne idu u prilog. Zimus se dovelo nekoliko igrača (Suk, Osvath, Handžić), između ostalih i našeg Kelavu (koji nije zabilježio ni jedan nastup, vjerojatno jer i Srbin Danilović odlično brani), ali popularni Loki nikako da pronađe sigurnu luku. Problem je i u određenim drugim segmentima. Klub nema generalnog sponzora, publici se nakon toliko osvojenih prvenstava baš i ne gleda borba za ostanak, a i pali su prihodi od marketinških aktivnosti. Porasli su izdaci za plaće igrača, ali kako će sve završiti i hoće li i ovaj klub stići famozno prokletstvo, vidjet ćemo nakon posljednjeg kola.
Poljski Leicester u zoni ispadanja
Lani je Piast iz Gliwica bio poljska verzija Leicestera. Godinu kasnije u zoni su ispadanja. Razloga je više. Nejasna je situacija s odlaskom, tj. ostankom Radoslava Latala, trenera koji je bio tvorac velikog uspjeha. Promjene u upravljačkim strukturama također su ostavile traga.
>> Piast Gliwice – poljski Leicester na krilima Barišića
Na terenu momčad prima previše golova u zoni Cesarini, tj. u posljednjim minutama. Od lanjske ekipe nema više nositelja igre Vačeka i Nešpora koji su se s posudbe vratili u prašku Spartu, Mak se teško ozlijedio, a naš Barišić koji je lani zabio 11 golova nikako nije mogao uhvatiti formu. Lošu realizaciju (najslabiji napad lige) su u Šleskoj pokušali riješiti s bivšim hajdukovcem Sandrom Gotalom, ali ozljeda je i njega spriječila da pokaže formu iz vremena stanovanja u Splitu, stoga se i on brzo rastao s Piastom. Ukupno gledajući momčad nije loša, ali previše turbulencija dovelo ih je u zonu ispadanja. Do kraja sezone još je šest kola u kojima će lanjsko iznenađenje iz Gliwica pokušati sačuvati prvoligaški status.
Domagoj Mikulić
