Dvadeset i pet godina od povijesnog uspjeha 'Diva iz predgrađa'

Screenshot/You Tube/Inter Zaprešić
Share on facebook
Share on twitter
Share on linkedin
Share on whatsapp
Share on telegram
Share on email

Inker. Ta je tvrtka svoju slavu stekla ne samo zbog kupaonskog asortimana već i nogometnog kluba kojeg su sponzorirali. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku općina Zaprešić tek je dvadeset i treća po veličini u Hrvatskoj, s malo više od dvadeset i pet tisuća ljudi. U gradu osim kuglanja ne postoji neka velika sportska tradicija, no posljednjih trideset godina svoju priču gradi „Div iz predgrađa“. Klub koji je prije „sanitarnih imena“ nosio nazive Sava i Jelačić, a nakon prestanka sponzorstva samo malkice promijenio naziv imena u današnji Inter. Od početka HNL-a pa dosad zaprešićki Inter odigrao je sedamnaest sezona što je sam po sebi veliki uspjeh, s obzirom na malu sredinu iz koje dolazi. Najveći uspjesi kluba sigurno su osvajanje Kupa, 23. lipnja 1992. i drugo mjesto u sezoni 2004/05 za koje mnogi nogometni kibiceri i zaljubljenici s velikom sigurnošću tvrde da bi bilo i prvo da Luka Modrić nije na zimu vraćen s posudbe natrag u Dinamo. Drugo mjesto kao veličanstven uspjeh, ali ne može se usporediti s onim što se dogodilo prije dvadeset i pet godina kada je režimski klub nakaradnog imena HAŠK Građanski, protiv kojeg su „zaprešićanci“ bili potpuni outsideri, u Maksimiru morao gledati potpuno zasluženo slavlje „malog“ Inkera. U prvoj utakmici tjedan dana ranije u Zaprešiću rezultat bio je 1:1, za Dinamo Adžić, a za Inker Živković. U drugoj utakmici Inker pobjeđuje golom Damira Kasumovića te tim činom ulazi u povijest kao prvi osvajač Kupa u Hrvatskoj. https://www.youtube.com/watch?v=dZ1radUeLk0 Do ’97. godine u mladoj ligi Inker je bio stabilan prvoligaš osokoljen osvajanjem Kupa no bez dugoročne vizije i plana što na kraju donosi ispadanje prvo u drugu, a zatim 1999. dolazi do samoga dna – zadnjeg mjesta u trećoj ligi. Ipak te sezone spašava glavu i od tog trena kreće proces stabilizacije kluba. 2001. godine vraća se u drugu, a u sezoni 2003/04 i u prvu ligu. Sredinom prošlog desetljeća dolazi do intenzivne suradnje s Dinamom, koji umjesto sesvetske Croatije svoje najbolje igrače šalje u Inker kao dio dogovora Zdravka Mamića i Branka Laljka, koji skoro dvadeset godina vodi klub. Od bulumente imena koja su se privremeno nastanila iz Maksimira u Zaprešiću – Eduardo, Ćorluka, Modrić i Lovren – svakako su najzvučnija od onih koja su nosila žuti dres. Zahvaljujući posudbama, Inker osim povratka u prvu ligu dolazi i u borbu za naslov pod vodstvom Srećka Bogdana na klupi, no kao posljedica toga dolazi i do nestabilnosti sportske politike koja mahom ovisi o dobroj volji kluba iz Maksimira, a sam Inter u tom nema nikakve financijske koristi osim što služi inkubator za razvoj maksimirskih „čućeka“. Nakon što je Dinamo u sezoni 2007/08 odlučio od Lokomotive napraviti svoju drugu momčad, u kojoj bi imao potpunu kontrolu na svim razinama, sportska politika Intera morala je napraviti zaokret i usmjeriti znanje i energiju u stvaranje, odnosno dovođenje „jeftino, prodaj skupo“ sistema poslovanja. Grad Zaprešić sa svojim davanjima za nogomet nije mogao bitnije pomoći u održavanju prvoligaša, a sponzorski se dogodio dvosjekli mač jer Zaprešić, za razliku od primjerice koprivničkog Slavena, nema gospodarskog giganta poput Podravke iza sebe, dok s druge strane blizina Zagreba i velikih sportskih klubova povuče potencijalne sponzore prema klubovima koji imaju daleko veći marketinški potencijal. Uslijed takvih okolnosti sportska politika kluba okrenula se igračima iz zemalja bivše Jugoslavije, zagrebačkih niželigaških klubova i odbačenim igračima iz klubova prve lige. Uzimajući sve faktore u obzir (mala sredina, mali broj navijača, manjak sponzora) za održavanje prvoligaškog statusa trebalo je dosta truda, a transferna politika (uspoređujući i s puno većim HNL klubovima) pokazala se odličnom što je doprinijelo kontinuitetu nastupanja u prvoj ligi. Delač u Chelsea, Trajkovski u Waregem, Balić u Kryvbas, Mlinar u Udinese, Nesterovski i Posavec u Palermo – za zaprešićke žute velik su doprinos dobrom poslovanju kluba. U svim ovim godinama, od Kupa pa do danas, jedino ostaje žal što nije došlo do veće popularizacije „Diva iz predgrađa“; makar u nekom širom prostoru Zagorja i zapadnog Zagreba kojem Zaprešić gravitira što bi zasigurno rezultiralo i većim interesom, a samim time i demokratizaciji kluba koji je zasad i dalje u svim segmentima privatan klub obitelji Laljak i uskog interesnog kruga ljudi s lokalne političke scene. >> Zašto nema demokracije u Interu iz Zaprešića? Veseli što se za razliku od nekih drugih klubova koji su niželigaši ili ugašeni; ili doživjeli potpunu amaterizaciju nakon kratkoročnih uspjeha, dvadeset i pet godina nakon Kupa zaprešićki Inter i više nego dobro drži na hrvatskoj nogometnoj sceni i jedino što im se može poželjeti jest da ne čekaju još dvadeset i pet godina do novog trofeja i demokratizacije unutar klupskih struktura.

Goran Đulić

[adning id="75090" no_iframe="1"][adning id="75089" no_iframe="1"][adning id="0" no_iframe="1"] ]]>


Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 3,72 kn s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.
Share on facebook
Share on twitter
Share on linkedin
Share on whatsapp
Share on telegram
Share on email

Zadnje objavljeno

Twitter