Sociolog Renato Matić gostovao je prošle srijede u udruzi Info zona, a mi smo njegovo predavanje iskoristili kako bi mu postavili niz pitanja vezano uz aktualno stanje u nogometu. Uostalom, to je i bila tema njegovog izlaganja pod nazivom “Nogomet kao žarište aktivizma”. U svom uvodnom dijelu istaknuo je da je društvo podijeljeno između onih koji imaju političku i ekonomsku moć s jedne strane i one koji svoju moć mogu iskazati kroz kulturu, odnosno simbole. A upravo je nogomet i simboli koji se vežu uz njega mjesto na kojem se može vidjeti socijalni bunt, ali i nešto konstruktivno izroditi iz njega. Očekivano, oni koji su u poziciji moći to vide kao potencijalnu ugrozu vlastitih pozicija i svim se sredstvima bore kako bi održali vlastite pozicije. Istaknuo je da oni na vrhu nemaju zajedničke interese, ali imaju zajednički cilj mdash; očuvanje svog privilegiranog statusa.
n+: Što je specifično, kada pričamo o nogometu i našem društvu, u odnosu na neka druge zemlje?
Matić: Naša zemlja ima manjak demokratske tradicije što je očito, postoji tek dvadesetak godina. Ljudi su navikli da država rješava probleme u onom smislu, da netko umjesto nas misli, ali i da organizira naše živote umjesto nas. Prije se išlo po mišljenje u Beograd, Budimpeštu ili Beč, danas se ide u Brisel ili negdje drugdje. A na lokalnoj razini, po mišljenje se ide u Zagreb. Mi smo navikli na autoritarnost i još se učimo tome kako da se sami organiziramo. S druge pak strane, nogomet, odnosno navijački pokreti postoje u Hrvatskoj duže nego što postoji demokracija. Torcida se vodi kao najstarija navijačka skupina u Hrvatskoj, no i drugi su organizirano pratili svoje klubove i prije uvođenja demokracije i ono što je bitno mdash; radili su to tako da su se samoorganizirali, bez pomoći države, odnosno vladajuće stranke ili partije.
n+: Kakva je situacija danas po tom pitanju?
Matić: Možemo vidjet da se oko nogometa, osim menadžera i političkih i inih moćnika okupljaju i oni koji nemaju nikakvih političkih interesa, osim interesa svog kluba. A imaju znanje i volju kako neke probleme razriješiti. Oni pritom ne žive od nogometa, nego za nogomet. I upravo je zato nogomet jedno od žarišta aktivizma.
n+: Unatoč tome, u našoj zemlji među intelektualcima ili onima koji se takvima vole smatrati, nogomet se smatra nečim prizemnim. Nakon neodigranog derbija Dinamomdash;Hajduk lani, mnogi koji sudjeluju u javnim raspravama o budućnosti naše zemlje, bilo da je riječ o ekonomiji ili politici, posprdno su komentirali “da ako nam je nogomet najveći problem u zemlji, onda mi problema nemamo” pritom ignorirajući cijelu priču oko onog što problem jest, kao i borbu koja se vodi za transparentniji i pošteniji sustav.
Matić: Odgovor se krije u tome da postoji manipulacija od onih koji kreiraju javno mišljenje, bila ona svjesna ili ne. To je ona priča mdash; podjeli i vladaj. Konstruktivnu borbu se ignorira ili ismijava, a ističu se negativne stvari. Svaka tuča koja se dogodi razvlači se po medijima, a zakonski prijedlog se ovlaš spomene. A zašto? Upravo zato jer je ta borba uperena protiv onih koji trenutno imaju moć i korumpiraju sustav. Nogomet je kod nas pod tom logikom profitaza odabrane jako stradao i uništeni su mnogi plemeniti aspekti sporta. Trebat će vjerojatno godine da se to popravi.
n+: Je li ta manipulacija toliko jaka da navijači različitih klubova idu jedni protiv drugih umjesto da se bore za ono od čega će svi imati koristi?
Matić: Pa, teško je dati jednostavan odgovor na pitanje. Ono što je očito da oni klubovi s manje navijača i manjom navijačkom tradicijom poput Osijeka ili Rijeke, svoje navijače pokušavaju držati samo kao skupinu koja podržava klub, a ne propituje stvarno stanje stvari. Tako i one koji su manjina i ne slažu se sa trenutačnim stanjem, finom manipulacijom zapravo guraju izvan te priče. Stvara se zavist među navijačima i modelima upravljanja pojedinim klubom, gdje onda umjesto da imamo zajednički cilj, mi zbog zavisti što netko ima više novca ili transparentniji klub, idemo jednih protiv drugih umjesto protiv onih koji od nogometa dobro zarađuju dok svi ostali pate.
n+: Kakva je uloga medija u svemu tome, ne pridonose li i oni manipulaciji?
Matić: Meni se čini da model Našeg Hajduka upravo razara tu manipulaciju i zato je problem. Što je zapravo manjak demokracije? To je manjak samopoštovanja i kreativnosti u smislu da se rješenje očekuje od nekoga gore, a ne od nas samih. HNS je mjesto koje ne trpi kritiku. Kad je riječ o medijima ne želim kolektivizirati krivnju, jer ima i onih koji pišu i rade pošteno. No, očito je da veliki novac prolazi i kroz medije i često su premreženi s tim istim centrima moći i naravno da i njima ne odgovora da se propituje trenutačna situacija.
n+: Često se spominje da je ovo sukob sjevera i juga, što nije istina. No, teško je ne primijetiti da je trenutačno taj aktivizam u Zagrebu na niskim granama. Je li tome razlog tolika represija ili navijače i simpatizere nije toliko briga jer ima puno drugih stvari kojima se mogu baviti, za razliku od Splita, gdje je Hajduk još uvijek iznimno važna društvena stvar.
Matić: Odgovor je i jedno i drugo. Represija je zaista ogromna, no istina je i da je lakše pronaći neku drugu zanimaciju u tom gradu. U Zagrebu su se grčevito borili još od vremena Croatie, no poslije su došli igrači koji su još lukaviji od Franje Tuđmana.
n+: Jedno pitanje koje se nameće je zašto navijači ne pridodaju nekim drugim stvarima jednako pažnje mdash; ako primjećuju netransparentnost u nogometu, zašto s jednakom voljom ne ispravljaju i druge probleme?
Matić: Odgovor se krije u simbolu i kulturi. Emocionalni naboj koji se veže uz nogomet i klubove je nevjerojatan. Navijači kreću od toga mdash; sve mi možeš uzeti, prodati, privatizirati, ali klub mi ne diraj. No, upravo bi to trebala biti polazišna točka za dalje. Od navijača i njihove upornosti trebali bi učiti i drugi. Kako se organizirati i kako ne odustati. Možemo reći da je to iracionalno, ali to je način preživljavanja. Moje mišljenje je da iz toga treba izvući primjer i za druge stvari umjesto da se pitamo zašto se ne brinu za druge stvari. Ako ostane ovaj otpor oko borbe za bolji nogomet i ako ljudi vide da se može, onda je velika vjerojatnost da će se ta borba proširiti i na druge sfere društva.
n+: Što bi se po vašem iskustvu dogodilo kada bi se recimo Torcida organizirala kao politička stranka i natjecala na izborima?
Matić: To krije mnoge zamke jer su druge stranke puno iskusnije u tome, a uz to, jednom kad se uspostavi struktura stranke, onda se ljudi počinju natjecati među sobom umjesto da brinu o inicijalnoj ideji zašto su se uopće organizirali. To vidimo kroz političku povijest Europe, ali i Hrvatske. Na kažem da bi tako nužno bilo i s Torcidom ili nekom drugom navijačkom grupom, no postoje velike opasnosti. Ova je borba jaka upravo zato jer nema za cilj korist za pojedinca ili stranku, nego je cilj izvan toga, uređen sustav, transparentnost i ostalo.
n+: Koji su onda savjeti za širenje ove borbe na druga područja u društvu?
Matić: Odgovor je u transparentnom ustrajanju. Uz to, potrebno je i medijski stvari pokrenuti, ma koliko to teško bilo. Također, treba se obratiti i drugim klubovima i navijačima, naravno, gdje je to moguće. No, sjeme je posijano i ne treba onima koji ne razumiju govoriti “a kako vi to ne razumijete, pogledajte nas”, oni će doći do toga sami kad se stvore uvjeti. Umjesto toga, trebalo bi pokazivati vlastitim primjerom kako se to radi, odnosno, pričati vlastito iskustvo. S kakvim su se problemima susretali i kako su ih rješavali. Ali kažem, sjeme je posijano i mi trebamo učiti jedni od drugih, a ne da nam je veći problem vlastiti susjed, odnosno osoba koja je u istoj situaciji kao i mi. Trebamo se fokusirati na one koji su na poziciji moći i koji su pravi uzrok našeg problema. Ljudi kroz tu finu manipulaciju počni okrivljavati jedni druge, pa tako i navijačke skupine okrivljavaju jedne druge za trenutno stanje u nogometu, umjesto da svoju energiju usmjere prema onima koji su pravi uzrok problema mdash; čelnicima u HNSmdash;u i ostalima na pozicijama moći. I nikako ne treba podcjenjivati vlastitu moć jer vidjeli smo da oni koji su na vlasti koriste znatna sredstva i energiju za manipulaciju, dakle mdash; boje se.
Veljko Tomić, Toni Perković
