Search
Close this search box.

Dinamovac zvan Bill Murray

Kao što svako jutro Sonny & Cher u šest sati probude Billa Murraya u „Groundhog dayu“ tako i Dinamo svake jeseni nakon epskih europskih bojeva probudi svoje navijače i oni postanu svjesni kako je i ove sezone put prema boljem dug i trnovit, per aspera ad astra odnosno po domaćoj verziji kroz čičke i tako dalje.

Zahvaljujući reorganizaciji natjecanja Dinamo je 2011. godine nakon 12 godina opet obrstio financijske plodove s krošnje zvane Liga prvaka međutim ponovnom najavljenom reorganizacijom natjecanja iduće godine nakon „sedam debelih krava“ slijedi opet sedam sušnih godina. S obzirom na negativne rekorde i rezultate ostvarene u najelitnijem natjecanju za duševno stanje navijača najavljena reorganizacija možda i nije tako loša.

Ono što slijedi uz potencijalnog novog prvaka države s Kvarnera je i debelo otriježnjenje, kako uprave Dinama tako i navijačkog puka. Nazire se prestanak suludog trošenja na pojačanja upitne kvalitete te masovna rasprodaja dojučerašnjih juniora sa svega sezonom-dvije u klubu kako bi se što brže i efikasnije „ofšoralo“ devize na inozemne račune. Dosadašnja politika kluba jasno pokazuje da ne postoji plan u dugoročnom pozicioniranju kako na sportskom tako i na financijskom i društvenom segmentu.

Jedan od najznačajnijih izvor prihoda Dinama su transferi. Najveći transferi igrača Dinama koincidiraju s nastupima kluba u europskim skupinama te reprezentacije na velikim natjecanjima. Tako Alen Halilović završava u Barceloni za istu sumu novca koja je potrošena na ako se sjećate „legendarnog“ Adriana Calella. Ili primjerice Milan Badelj je prodan za svega 4 milijuna eura usprkos nekoliko sezona sjajno odigranih u modrom dresu. Dok su s druge strane Marko Pjaca i Marko Rog rekordno transferirani zahvaljujući  i dobrom nastupu reprezentacije na prošlogodišnjem Euru. Nije ništa drugačija situacija ni s ostalim europskim klubovima i reprezentacijama, sportski rezultati diktiraju zakon tržišta.

Realno gledajući, ekonomski nesrazmjer između većine klubova Lige prvaka te Dinama i ostalih liliputanaca koji s više ili manje sreće završe spuštenih gaća svojih šest nastupa po skupinama bit će sve veći i veći u sezonama koje slijede. Trenutna konstelacija kapitala u europskom nogometu nalaže da sirotinja (u europskim okvirima, u domaćim obrnuto) poput Dinama nema više što tražiti u Ligi prvaka već mrvice sa stola može tražiti eventualno u utješnoj Europskoj ligi. Iz tog razloga postavlja se nekoliko pitanja usmjerenih prema reakcijama uprave i navijača.

S jedne strane kao posljedica pada poslovnih prihoda od europskih nastupa i posljedično smanjenje prodaje igrača, svi koji su (in)direktno povezani sa Zdravkom Mamićem ne mogu više računati na financijsko podmazivanje radi mira u kući. S obzirom na dosadašnji modus operandi, odnosno bahatluk s ugovorima i transferima ostaje vidjeti na koji način planiraju reorganizirati i konsolidirati rad upravljanja klubom u smanjenim poslovnim gabaritima. Kao i Bill Murray koji želi doživjeti drugi dan, a ne svaki dan vidjeti njušku svisca Phila tako se Dinamo mora promijeniti od temelja. Dosadašnji način vođenja, u financijskim izrazito pozitivnim okolnostima bio je tragikomičan. Aktualno vodstvo nebrojeno puta dokazalo je svoju nesposobnost, licemjernost, nekonzistentnost te prostituciju ugleda kluba na svim razinama što jasno daje do znanja da se Dinamo mora mijenjati, a jedini način je – uprava mora otići.

S druge strane ostaje vidjeti hoće li doći do promjene pristupa i ponašanja od strane navijača, odnosno možda boljeg termina – publike. Na primjeru Cibone i Eurolige, odnosno MedveščakaKHL-a s nestankom rezultata, publika je brzo iščeznula te su zagrebačke dvorane oko ta dva kluba više prazne nego pune. U Dinamovom slučaju otvara se pitanje može li se privući publika koja u pravilu dolazi isključivo protiv Bayerna, Juventusa, Arsenala ili Reala animirati i na utakmice koje će biti u skladu s realnim stanjem. Potencijal kluba mora biti puno veći od par tisuća trenutnih mazohista koji prate klub. Nadajmo se da ćemo na ovo pitanje u što skorijoj budućnosti odgovor dobiti od neke nove uprave odabrane od strane članova kluba. Vračajući se na Bill Murrayja te parafrazirajući pjesmu na koju on svako jutro ponori, u nekoj boljoj perspektivi  kluba njegovi članovi moći će pjevušiti „I got you Dinamo!“.

Goran Đulić


Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 0,49 € s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.

Zadnje objavljeno

Twitter