Na kraju priče, nema velikog iznenađenja ni uzbuđenja, sinoć je višestruko kvalitetniji Dinamo porazio je albanskog prvaka Skeuml;nderbeu s 4:1 i po treći put u zadnjih 5 sezona ušao u najelitnije europsko klupsko natjecanje.
Što se pak postavki na terenu tiče, jedina je razlika u odnosu na sastav koji je pobjedu donio iz Albanije bio Ćorić koji je zamijenio Roga, Goncalo je sada već standardno zaigrao pivota umjesto ozlijeđenog Ademija, a Hodžić je i po drugi put u Europi dobio prednost pred Henriquezom.
Obje ekipe zaigrale su obranu u puno nižem intenzitetu i frekvenciji, a i dalje nitko nije zapravo kontrolirao posjed i ritam do kraja. Dinamo je počeo s pasivnijom obranom prednjeg trojca mdash; dok je Ćorić aktivno markirao albanskog pivota i pratio ga svuda, Pjaca i Soudani su nešto užim postavljanjem pokušavali blokirati pas na bočne vezne igrače gostiju, ali bez naročitog pritiska na loptu. Glavni albanski forte bile su duge lopte mdash; budući da su Dinamovi bekovi vrlo daleko pratili njihova krila, debelo preko linije centra, stoperi bi na svojoj polovici ostajali na velikom prostoru, pokrivajući cijeli teren po njegovoj širini. To je Albancima omogućilo križanja na velikom prostoru i često je krilo sa suprotne strane utrčavalo iza leđa Dinamovim bočnim igračima i primalo loptu. Za razliku od Pjace ili Soudanija na suprotnoj strani, nisu pokazali naročiti individualnu klasu u rješavanju takvih situacija, i dok bi Dinamo često iz takvih scenarija izašao u priliku, Albanci bi pogriješili ili bi stoperski par Dinama nekako pokrpao rupu. Kad smo već kod njih, Sigali izgleda kudikamo bolje nego lani, izgleda da mu je kratak mandat na liberu koji mu najbolje odgovara donio mnogo na samopouzdanju, a čitanje igre ima na sasvim pristojnoj razini.
Agresivna igra bekova isplatila se jer su krila Albanaca (preko kojih se sve dešava u igri gostiju) često griješila i mnogo puta Dinamo je osvajanjem lopte na centru mogao brzo loptu gurnuti iza leđa suparniku, najčešće Soudaniju koji bi vukao polukontru. Inače, još se jednom pokazalo koliko Dinamov napad bolje izgleda kada Alžirac ulazi centralno, i s loptom i bez nje mdash; daje sasvim novu dinamiku napadu, tjera obranu na rotaciju ili preuzimanje a otvara golemi prostor Pintu da stigne u napad, a Portugalcu je taj segment igre mnogo jači nego onaj defenzivni.
Dodatni problem predstavljala je vezna linija mdash; Goncalo stoji prilično doslvno “ispred obrane”, zbog čega nema dinamike ni rotacija u toj zoni, što tjera Machada i Ćorića na uvijek nova protrčavanja i često se desi da se lopta izgubi prije zauzimanja pozicije u kojima se ista može primiti (posebno što je Dinamo odigrao dosta nestrpljivo u obje utakmice, prerano tražeći direktni pas prema naprijed), što je veznu liniju stalno ostavljalo na “ničijoj zemlji”, gdje su veznjaci imali puno previše povratne trke i svaku kontru gostiju ostajali su za metar, dva ili pet prekratki mdash; greška koja se na višem nivou neće opraštati.
Skenderbeu je imao puno više problema. Postavljeni u dosta “ravnih” i jasno razdvojenih linija u 4mdash;5mdash;1 rasporedu, puno su puštali. Suradnja među linijama nije bila dobra, vezni igrači bi se lagano odvojili od obrambene i tu su opet Pjaca, Soudani i Ćorić, baš kao u prvoj utakmici nalazili loptu u međuprostorima. Posebno su tu na štih došli Dinamovi krilni igrači koji bi primili loptu zabadajući u sredinu na svoju jaču nogu, a albanski pivot bio je predaleko od beka koji bi pratio taj trk, da zatvori Pjacu/Soudanija s dijagonalne strane mdash; par puta je uspio, tek prekršajem.
Ukratko, Albanci nisu bili kompaktna zona, rupe su bile očigledne, a vezni i prednji red nisu dovoljno dobro radili pritisak prema igraču s loptom da isprovociraju više tehničkih grešaka kod dinama. Dinamo treba gledati unaprijed mdash; kvalitativna razlika koju posjeduje nad Skenderbeuom nestaje u Ligi prvaka, i tamo se napad neće moći zasnivati na 1 v 1 igri prednjeg trojca, trebat će puno više toga.
Za svo to vrijeme, vrlo rano su počeli padati golovi. U 8. minuti Dinamo nakon jednostavne ali efektivne kombinacije dolazi do viška na krilu, a Pivarić vrlo dobro gađa Soudanija na drugoj stativi koji se naklanja za vodstvo.
Kod izjednačujućeg pogotka, istina, izgubio je (Pivarić) duel, ali rijetko tko spominje da je najprije bio uvučen kretnjom jednog igrača usko blizu njegove zone, a onda se brzo morao prešaltati široko mdash; što pokazuje da suradnju i preuzimanje Dinamo s Ademijem i Goncalom radi na dvije totalno drugačije razine. Ovo je posebno došlo do izražaja kad je Dinamo ostao s desetoricom, i živa je zanimacija kako će Dinamo riješiti problem pivota u prvoj utakmici grupne faze. Posebno jer mu fali mišića u veznom redu i tu suparnik osvaja puno previše duela i drugih lopti.
Već u 15. minuti Hodžić zabija za 2:1, lijepim udarcem s vrha 16. Pri tome je malo odmaknuo strahovito neprimjerene i površne kritike na svoju igru u Albaniji, a gosti su pokazali nezavidnu razinu povratne trke u tranziciji i presingu, jer osim Ćorića koji je primio loptu iz drugog plana, Dinamo je imao još barem tri opcije i 5 scenarija po kojima je polukontru mogao dovesti do kraja, odnosno zabiti gol.
U 51. minuti zamirisalo je na novi Dinamovu avanturu, kada je Goncalo pocrvenio (Zoran Mamić je odmah reagirao uvođenjem Antolića umjesto Hodžića), a tri minute kasnije Albanci ulaze u prvu pravu, izrađenu do kraja šansu na utakmici. Nervozu i konačno pitanje prolaska riješio je Taravel samo par minuta nakon toga, nakon prekida. Kad smo kod njih, Dinamo je gotovo svaku europsku utakmicu dosad imao neki pokušaj kombinacije na prekidima i vidi se da se na tome radi na treninzima. Zasad nije dalo direktnog ploda, ali svakako je pohvalno za vidjeti da se ne zanemaruje taj segment.
Već u 63. minuti Albanci us uspjeli izjednačiti posjed i iako su prividno imali dominaciju i dolazili naprijed s mnogo igrača, no loše odluke u pripremi završnice za posljedicu su imale jako mali broj stvarnih šansi i opasnosti mdash;izgledalo je kao da će Dinamo prije zabiti iz kontre, nego oni na duboko postavljenu obranu (jedini problem su bila zavlačenja iza leđa veznoj liniji, gdje bi Dinamovi bekovi ostali razapeti između dvojice suparnika i brzo donijeti odluku koji je prioritet, u opasnoj zoni). To se desilo u 80. minuti, kada opet pogađa Soudani a gostujući vratar Shehi odnosi nagradu za najgore skraćivanje kuta koje je Maksimir ikada vidio.
Sve u svemu, uvjerljiva pobjeda Dinama, ali i dalje s jasnim naznakama aspekata koji bi im mogli stvarati poteškoće u idućoj fazi. Ima li Dinamo kadar i sustav za biti bolji nego u prve dvije epizode? Ima, ali pitanje je koliko. Zasad igra ne ulijeva pretjerano samopouzdanje, a rezultatski ionako ne može gore od već viđenog. Valjda.
Vice Karin
