Čudan slučaj Nicolása Leandra Véleza

U prošlih se par Hajdukovih prijelaznih rokova, koji se mogu u principu okarakterizati kao uspješni, dalo vidjeti puno skepse oko određenih igrača. Uz standardno pljuvanje na prazno, uvele su se i prijetnje kidanja pretplate, članskih iskaznica ili čega već ne. Tako je, uglavnom, uvijek kad dolaze eto igrači iz liga o koje ne pretjerano upućene osobe nisu upoznate. I to je normalno. Vučevićevi su se recentni potezi se mahom, ipak, isplatili. Tu skepsu nisam dijelio s većinom. Kod svakog se moglo naći nešto, pa i dosta, što bi uputilo da se potencijalno radi o igraču s određenom kvalitetom i potencijalom.

Ipak, moram priznati da me vijest da je dolazak Nicolaacute;sa Veacute;leza praktički siguran malo izbacila iz takta. Jednostavno je priča djelovala pomalo neozbiljno. Ali čemu drama? Prođimo njegovu karijeru dosad i vidimo je li opravdana sumnja. Možda sam sebe razuvjerim, tko zna?

Najuspjeniji dio karijere imao je u Singapuru kad je proglaen za najboljeg mladog igaa lige

Nicolaacute;s Leandro Veacute;lez je napadač / krilo iz Buenos Airesa, Argentine, visine 1.73m, rođen 4.7.1990. Prošao je kompletnu školu velikog River Platea – što nešto i govori, recimo. Prema člancima, voli se pohvaliti da je igrao s Erikom Lamelom, Robertom Pereyrom, Manuelom Lanzinijem npr. – redom mlađim igračima od sebe, doduše. Nije se zadržao ipak u matičnom klubu i jako je brzo otišao u Club Atleacute;tico Huracaacute;n gdje je, navodno, smatrao da ima više šanse igrati za prvu ekipu – iako River Plate nije bio u dobrom stanju i bio je na putu ispasti iz lige. Seniorski je debi za novi klub imao tek u prosincu 2010, kad je ušao zadnjih 26 minuta u utakmici s Tigreom. Nije se te sezone, kada je i Huracaacute;n ispao iz lige, pojavljivao više u igri. Nije mu se situacija popravila ni u 2. argentinskoj ligi, samo 3 minute izgleda u kompletnoj sezoni. Nije, čini se, bio ni mladi reprezentativac – u nekom od članaka spominje da je navodno dosta teško Argentincima španjolskog porijekla ući u nju. Je li to istina, pravdanje ili kombinacija to dvoje ostavljam vama na razmišljanje, premda pomalo zabavlja vijest da ima i talijansku putovnicu, što čini tu izjavu bizarnom. Naravno, u Argentini je i konkurencija ogromna, pa mu nemojmo zamjeriti. Sve u svemu, u par godina u Huracaacute;nu učinak mu je bio 2 ulaska s klupe.

Iduća mu je postaja bila baš Španjolska, klub Atleacute;tico Sanluquentilde;o CF na samom jugu države – koji se taman plasirao te 2012 iz Tercere (“treće”, tj. četvte španjolske) u Segundu B (stvarno treću) španjolsku ligu. Tamo je došao na polusezoni, pa je do ljeta nakupio tek 8 ulazaka s klupe, bez učinka, 171 minuta ukupno. Nije se zadržao u klubu i ostatak je 2013. čini se proveo kao slobodan igrač.

Kako to već biva, završava u Singapuru, čiju ligu i ne krasi neka oveća kvaliteta, ali/pa je Veacute;lezu odlično poslužila da, zapravo, sa 23, pa 24 godine napokon realno i pokrene svoju karijeru. Klub je bio Warriors FC, nekadašnji SAFFC – vojni klub. Napokon je tada dobio priliku i početi utakmicu u prvih 11 – što je napravio 26 puta te sezone, uz 21 gol (čak 2 hat-tricka). Na polusezoni igra i za reprezentaciju singapurske lige u prijateljskoj utakmici protiv Juventusa – glatko su izgubili, dakako, 5-0 a suigrač mu je bio i Hrvat Miroslav Pejić (ex- Zagreb, Lučko, Samobor, škola Lokomotive itd.). Iako nije bio najbolji strijelac lige dijelio je 2. mjesto s još anonimnim Brazilcem i Japancem, Gelsonom Mourom i Kazukijem Sakamotom, gol više od nikog drugog do Gorana Ljubojevića, 3 gola manje od Brazilca Rodriga Tosija. Iako je napunio 24 godine, zanimljivo, dobio je nagradu za najboljeg mladog igrača lige.

Krenuo je jako i u sezonu 2015 singapurske lige, 8 golova u 12 utakmica, uz, opet, nastupe za selekciju lige, ovaj put protiv Stoke Citya i Arsenala (2-0 i 4-0 porazi). Kao možda i najistaknutiji igrač te lige, nije bilo pretjerano čudno što je završio u Indian Super League – natjecanju van normalne ligaške piramide u Indiji, s franšiznim klubovima, koje traje 2 mjeseca u godini na jesen, napravljeno s ciljem popularizacije nogometa u Indiji – uglavnom i kroz dovođenje ostarjelih zvijezdi. Angažirao ga je NorthEast United i od svih je stranaca bio daleko najmlađi – on s jedva 25, ostatak od 30 do 39. Među suigračima su mu bili i legendarni Simatilde;o Sabrosa (36 g.), Kamerunac Andre Bikey (30), Senegalac Diomansy Kamara (35) itd. U klubu je bio u rotaciji zapravo, 7 startova i 7 ulazaka s klupe, ali i prvi strijelac kluba s 5 golova. Puno ili malo? Teško procijeniti. Da se pronaći više članaka koji ga i hvale zapravo i čini se da i je napravio ime, barem tamo. Vrijednost učinka je teško procijeniti ipak.

Ostaje na kraju nada da su njegove pohvale iz Azije ne samo opravdane nego i znak kvalitete koja može igrati na višoj razini nego što je dosad u karijeri. Radi se o igraču koji je prema viđenom podosta agilan i ima nekakav potez – više ga se da možda vidjeti kao krilnog igrača. Ali jednostavno, barem meni, na prvu ne djeluje kao prava špica – i pomalo se nadam da nije doveden za to. Nezahvalno je naravno pričati o igraču gledajući kompilacije, bilo za pohvale, bilo za pokude (naročito jer su one u principu skrivene na takvima). Njemu je ovo vjerojatno određen make it or break it trenutak, povratak u Europu, u puno relevantniji nogomet, pa se nadam da će davati svoj maksimum ako potpiše. Hajduku treba nasušno napadač. Nadajmo se da ovo neće biti pogreška i da će Veacute;lez biti dostojan dresa koji će, izgleda, obući.

MODD