Nogomet 21. stoljeća je s međunarodnim natjecanjima, masovnim medijima, multimiljunskim sponzorskim ugovorima i deveteroznamenkastim tranferima davno izgubio svoju prvotnu ulogu “rekreacijske aktivnosti” radničke klase. Nogometni klubovi danas su globalno poznati brendovi i korporacije. Na prvi su pogled jako jednostavne organizacije s jasnom svrhom postojanja: sudjelovati u organiziranim nogometnim natjecanjima. Ako promislite van ovog jednostavnog okvira, morate se upitati: što iz nogometne perspektive znači “sudjelovati”?
Sudjelovanje je najčešće prihvaćeno s premisom da jest ili ima cilj biti uspješno. Sad se približavamo glavnom pitanju, što znači biti uspješan? Hrvatski jezik definira uspjeh kao: postizanje nekog planiranog cilja, a može biti uspjeh u sportu, školi, na financijskom planu, dobivanje posla i drugo. Dok je cilj definiran kao: svrha ili meta postojanja.
Kao što je prije navedeno, nogometni klubovi danas su međunarodne organizacije koje djeluju na globalnom tržištu, ali i sportske momčadi koje se natječu pod specifičnim pravilima i regulacijama. Kritičari modernog nogometa često navode da je nogomet u 21. stoljeću više orijentiran ostvarivanju profita, a manje k socijalno-kulturnom aspektu najvažnije sporedne stvari na svijetu. Logična premisa bila bi da će nogometni klub što je uspješniji u domaćim i međunarodnim natjecanjima ostvarivati veći profit, pa tako postati sve bogatiji. “Nažalostrdquo;, realnost je znatno drukčija, te natjecateljski uspjesi obogaćuju klub samo do određene razine. Kako bih dokazao misao, pojasnit ću vam to na primjeru.
Prošle sezone (2012/2013.) Real Madrid je završio sezonu kao 2. u La Ligi, ali i svi se još dobro sjećamo njihovog ispadanja od Borrusije Dortmund u polufinalu Lige Prvaka. S druge strane, baš je Borussia Dortmund postigla čak i bolje rezultate (viceprvack Bundeslige i Lige Prvaka).
Real Madrid je u 2013. godini postigao rekordni prihod od 513 milijuna eura, dok je Borussijin prihod bio “svegardquo; 189 milijuna eura. Osim prihoda, časopis “Forbesrdquo; svake godine objavljuje godišnju procjenu ukupne vrijednosti nogometnih klubova (“Soccer team valuation listrdquo;). Razlike pri usporedbi ukupne vrijednosti još su drastičnije. Naime, Forbes procjenjuje ukupnu vrijednost Real Madrida na 2,6 miljardi eura, dok je ukupna vrijednost Borussije 359 milijuna eura (7 puta manja).
Izvor: Forbes Soccer Team Valuation, www.forbes.com
U tablici iznad možete vidjeti usporedbu u vrijednosti i izvorima zarade Real Madrida i Borussije Dortmund. Kao što vidite, Real Madrid ima najveću zaradu od laquo;TV i drugih prijenosaraquo; (1,154 milijuna). Razlog tomu su različite regulacije njihovih nacionalnih liga, ali i činjenica da je Real još uvijek mnogo prepoznatljiviji globalni brend. Još jedan zanimljiv segment je činjenica da je Realova laquo;zarada na dan utakmiceraquo; više od 10 puta veća od Borussije Dortmund. To ne bi bilo toliko čudno da prosječna gledanost na Signal Iduna parku (80 510) nije veća od onog na Santiago Bernabeu (71 368) . Santiago Bernabeu ima kapacitet za 85 000 gledatelja(sjedećih mjesta), dok Westfalenstadionraquo; (danas Signal Iduna Park) može primiti maksimum od 80 720 (sjedeća mjesta + stajanje), dok na međunarodnim natjecanjima može primiti samo 65 718 sjedećih mjesta, zbog pravila UEFE o zabrani tribina “stajanja”. Cijene jednokratnih karata za utakmice Borussije kreću se od 16 za najjeftiniju do 60 eura za najskuplju, dok se za utakmice Reala se kreću od 35 do 600 eura. Uprava Borussije Dortmund mogla bi podići cijene karata te ostvariti još veći profit, ali ne želi jer bi, kako kažu, “ugrozili lojalnost članova” . Treba uzeti u obzir da se prikazana zarada na dan utakmice također odnosi i na sav popratni prihod ostvaren od prodaje artikala, hrane, pića i sličnih usluga. Uprava Borussije i kroz taj segment iskazuje svoju orijentiranost navijačima/članovima, što se može vidjeti i kroz izjave njihovog CEO-a Hansa Joansima Watzkea: “Izgubili bismo kredibilitet, lojalnost i sve ono što nas povezuje s navijačima, a to bi nas jako koštalo. Evo npr.,naša služba za stadionski catering je zahtijevala da se cijena pola litra pive poveća s euro;3.70 na euro;3.80. Morali smo odbiti taj zahtjev, jer što nam znači tih 10 centi više ako to ne zadovoljava navijače.rdquo;
Ovaj primjer jasno pokazuje dva različita pristupa upravljanja nogometnim klubovima, tematiku kojom ćemo se baviti daljnom serijom tekstova.
Mislav Radić
