Search
Close this search box.

Čarobnjak iz Sherwooda – treći dio (VIDEO)

Foto: bethut.co.uk

„Sjetio sam se finala Kupa Prvaka 1960., Real Madrid protiv Eintracht Frankfurta. Dominguez, Marquitos, Pachin…“- nabrojao je cijelu Realovu jedanaestoricu u dahu, sve iz glave. „Puskas je zabio četiri komada. Uvijek sam mislio da su finala Kupa Prvaka za njega i tipove kao što je on, a sad sam ga ja igrao. To je nešto o čemu sanjaš“.

>> Čarobnjak iz Sherwooda – prvi dio (VIDEO)

>> Čarobnjak iz Sherwooda – drugi dio (VIDEO)

U fantastičnom dokumentarcu I believe in miracles iz 2015. godine, ove je riječi rekao John Robertson, danas već čovjek od šezdeset-i-nešto godina. Gotovo svi igrači te generacije pojavljuju se u filmu i svi o toj utakmici imaju isti doživljaj. Znali su da je to najveća utakmica koju će ikad odigrati.

Dok su izlazili na teren, gdje god da su pogledali, teško da su mogli vidjeti ijedno prazno mjesto pod prozirnim visećim krovom munchenskog Olympiastadiona. 68 000 navijača uspjelo je doći do ulaznice i svjedočiti tom povijesnom dvoboju. S jedne strane svjetloplavi dresovi i švedske zastave, s druge more crvenih navijačkih obilježja i Union Jackova.

Foto: 11freunde.de

Nije puno trebalo proći od prvog zvižduka austrijskog suca Ericha Linemayra da postane jasno kako je Malmo FF u teško podređenom položaju. Bez trojice ponajboljih igrača ništa im drugo nije ni preostalo.

Da ne bude zabune, ni Nottingham nije bio Barcelona – nije tu bilo sitnog veza, lažne devetke ni kakve slične taktičke inovacije. Presing na svojoj polovici, kontre i sloboda u napadu (najviše slobode imao je Robertson) bili su osnova na koju je Clough nadograđivao sve ostale detalje. Njegova filozofija bila je naći talente, razviti ih, naći im najbolje mjesto na terenu i uvjeriti ih da su najbolji na svijetu. Četvorica onih drugoligaških igrača otprije par godina bila su u prvih jedanaest u tom finalu 1979. i to definitivno nije slučajno. „Ako naporno radiš, dobro ćeš igrati. Ako dobro igraš, uživat ćeš“ bila je njegova glavna misao koju je usađivao svojim igračima jer je vjerovao da je nogomet zapravo jednostavna igra.

Foto: skysports.com

Sjećate se onog pravila koje je Trevoru Francisu dozvolilo da igra jedino u finalu? Clough i Taylor odlučili su „dečka od milijun funti“ od početka utakmice gurnuti u vatru, a ovaj im je vratio za svaku potrošenu funtu: golom u sudačkoj nadoknadi prvog poluvremena Nottinghamu je donio naslov prvaka Europe.

U Engleskoj se, naravno, spremao veliki doček na ulicama grada koji do prije dvije godine gotovo da nije ni postojao na nogometnoj karti Europe. Uvijek se vraća pitanje: Kako?

„Možda i nismo tako kvalitetni kao neki drugi, ali pobjedit ćemo ih jer oni sami sebe uništavaju manjkom discipline, priprema, stava i samokontrole,“ rekao je kada je 1969. upitan kako je preživio prvu Derbyjevu sezonu u First Divisionu. Upravo tako je osvojio i Kup Prvaka deset godina kasnije. I jedanaest: sljedeće godine imali su kudikamo teži zadatak u finalu, ali su na Santiago Bernabeuu, opet s 1:0, bili bolji od HSV-a.

Izvor: watson.ch

Menadžer Nottingham Foresta ostao je 18 godina, do svibnja 1993. Način života polako mu je narušavao zdravlje, mentalno više nije bio toliko „unutra“ i neizbježan je bio dolazak nove generacije. Ipak, Brian Clough uspio je postati Brian Clough, OBE (Order of the British Empire), što je on spremno prihvatio rekavši da ga je kraljica imenovala Old Big ‘Ead, što mu je i ostao nadimak do kraja života. Nikad više nije trenirao nijednu momčad.

Početkom 2000-ih jetra mu je bila u lošem stanju i morao je na transplantaciju nakon čega je, „da smiri sve zabrinute“, objavio kako mu „nisu presadili staru jetru Georgea Besta“. Nedugo kasnije, u ljeto 2004. dijagnosticiran mu je rak želuca od kojega je vrlo brzo i umro, 20. rujna te godine.

Njegovo ime danas nosi cesta koja povezuje Derby i Nottingham, inače velike rivale; njegove se biste i spomenici nalaze u Nottinghamu i rodnom Middlesbroughu; jedna od tribina City Grounda također nosi njegovo ime i općenito se smatra najboljim engleskim menadžerom koji nikad nije bio izbornik, „the best England never had”.

Foto: rchappo2002 / flickr.com

Međutim, najveća je njegova ostavština saznanje da se može, da ništa u nogometu nije neostvarivo bez obzira na vrlo očitu činjenicu da njegov nekadašnji i naš sadašnji nogomet nisu usporedivi. Da je možda neki trećeligaš ili drugoligaš i danas blizu, za neki mali detalj udaljen od onog klika kada sve sjedne na mjesto i kada se velika priča počinje pisati.

Matija Palijan


Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 0,49 € s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.

Zadnje objavljeno

Twitter