Čarobnjak iz Sherwooda – prvi dio (VIDEO)

Foto: bethut.co.uk
Share on facebook
Share on twitter
Share on linkedin
Share on whatsapp
Share on telegram
Share on email

Popularizacija televizije donijela je u svako podneblje nešto novo. Kod nas je to, bar tako kažu oni koji se sjećaju, bilo gledanje crtića u vatrogasnom domu i glas Mladena Delića u sportskim prijenosima, a na drugom kraju kontinenta, pa još dalje, preko poznatog kanala i iza visokih, bijelih doverskih stijena, u domovini nogometa, on se također polako selio sa stadiona u te čudne nove plastične kutije koje su preuzele ulogu glavne zabave u kućanstvu. Početkom 70-ih nogometni su prijenosi i analize postajali ozbiljna stvar.

Bilo da se radi o lordovima u dvorcima koji večeraju na suprotnim krajevima onih dugačkih uglancanih stolova i dovikuju se ili o nekim stvarnim Trotterima koji, okruženi šarenim tapetama, sjede u 30 godina starim foteljama nepoznatog porijekla u gradskom stanu, povezivalo ih je poslijepodne provedeno pred televizorom. Na programu dnevnik, negdje između John Cleese ulaže reklamaciju za mrtvu papigu dok ostatak ekipe raspravlja o drvenastim i limenim riječima, a za kraj nogomet, pregled kola uz gosta u studiju. A tko je bolji gost od karizmatičnog čudotvorca?

Brian Clough je, direktan, iskren, uglavnom i previše samouvjeren, imao karizmu i taj način da objasni nogomet tako da zaokupi svakoga tko ga gleda, ali je zbog toga imao i veliki broj onih koji ga nisu mogli podnijeti. Volio je pojavljivati se na TV-u i volio je pobjeđivati. Imao je, kao nekakav superjunak iz stripa, svog arch-nemesisa u liku Dona Reviea, trenera stare škole čiji je Leeds United u to vrijeme bio najveći rival njegovom Derby Countyju. I na kraju, ne potpuno nebitno, napravio je najsenzacionalniji uspjeh u europskoj nogometnoj povijesti.

Fantastičnu napadačku karijeru Briana Clougha (251 gol u 274 utakmice u rodnom Middlesbroughu i kasnije Sunderlandu) u 29. je godini prekinula teška ozljeda koljena. Dan poslije Božića 1962., na teškoj kiši i zaleđenom terenu, nakon sudara s protivničkim golmanom otišla su mu dva ligamenta i to je bilo to. Iako više nikad nije ozbiljno zaigrao, umirovio se tek 1965., a odmah potom preuzeo četvrtoligaškog davljenika Hartepool United gdje je sa sobom doveo i prvi put surađivao s Peterom Taylorom koji će mu ostatak karijere i života biti jedan od najbližih suradnika i prijatelja. Tu je prepoznao i talentiranog vratara Lesa Greena i tada 15-ogodišnjeg Johna McGoverna koje će kasnije sa sobom voditi u mnoge klubove koje je trenirao.

Foto: Imago/Clough u dresu Middlesbrougha

Nakon dvije godine u Hartepoolu, koji je bio u takvom rasulu da je Clough morao položiti za vozača autobusa da ih može voziti na gostovanja jer nisu imali ni za prijevoz, odlazi u Derby County koji je tada bio prosječan drugoligaš. Tu zapravo počinje priča o Brianu Cloughu.

Kada prosječnog drugoligaša u drugoj sezoni uvedete u First Division, a za još dvije postanete ozbiljan contender za naslov prvaka, privući ćete pažnju na sebe. A kad ste egoist kakav je on bio u tim mladim danima – a radi se o čovjeku koji je na prozivku Muhammada Alija, naravno u šali, da je „čuo za nekog Engleza, nogometaša ili nešto tako, koji misli da je novi Muhammad Ali, ali da je on samo jedan i da prestane s glupostima“ odgovorio „neka dođe, potući ću se s njim“ – pažnja vam itekako godi. Od 1968. do 1973. trajala je konstantna borba za vrh engleskog nogometa između Liverpoola, Cloughovog Derbyja i Leeds Uniteda Dona Revieja: u tom razdoblju Clough je uzeo jedno prvenstvo, prvo ikad za Derby County, dok je Leeds dvaput bio najbolji engleski klub. Liverpool se kao već ugledan i dugo uspješan klub ponašao „gospodski“, no Revie i Clough znali su se zakačiti u svakoj prilici.

Jedan je bio tvrdi Škot u 40-ima, konzervativan u svom pristupu nogometu, pragmatik čiji Leeds je bio jedna od najprljavijih momčadi cijele Europe, dok je drugi bio avangarda, desetak godina mlađi trener koji je taktičkim znanjem, ali još više psihologijom i onime što Englezi zovu man management, znao izvući iz svojih igrača i više nego su oni sami bili svjesni da mogu dati. Novine i televizijske nastupe redovito je koristio da kritizira Revieja i prljavštinu njegove ekipe, govoreći da su najveće zlo engleskog nogometa i pozivajući da ih se izbaci u Second Division.

Foto: dcfc.co.uk/Titula pvaka države s Derbyjem u sezoni 1971/1972

No, neočekivani vrhunac tog rivalstva tek se približavao, a došao je 1974.: nakon 13 godina u Leeds Unitedu, Don Revie je preuzeo englesku reprezentaciju i Leeds je ostao bez trenera. Clough je godinu ranije zbog, najblaže rečeno, nesuglasica dao ostavku u Derbyju; predsjedniku kluba nije najbolje leglo što je ovaj svako malo prijetio ostavkom, za igrače nudio stotine tisuća funti bez njegova znanja, previše pio (ali nikad prije treninga ili utakmica) i na televiziji te domaćim i europskim pressicama pričao svašta, između ostalog i nakon utakmice s Juventusom propitkivao hrabrost talijanskih vojnika u Drugom svjetskom ratu. Ali prije svega, nije mu se svidjelo to što je Clough polako prerastao njegov klub. Njegov je odlazak, očekivano, uzrokovao veliko nezadovoljstvo navijača, a još je gore bilo što su se iz solidarnosti s njim pokupili i njegov suradnik Peter Taylor te svi treneri i skauti.

Tu je godinu nakon ostavke Clough proveo na jugu Engleske, u Brighton Hove&Albionu, bez nekog uspjeha, a onda je stigao poziv iz samog Mordora, ili iz njegove yorkshireske verzije, da sjedne na upražnjenu klupu na Elland Roadu – i Brian Clough ju je prihvatio. Međutim, Taylor je nakon velike svađe ostao u Brightonu i Clough je nastavio sam.

Uslijedio je, možete pretpostaviti, cirkus neviđenih razmjera. Igrači kojima je Revie bio kao drugi otac sad su umjesto njega imali ne samo njegovu suštu suprotnost nego i svog do jučer najvećeg neprijatelja, trenera koji je i njihovu igru želio preokrenuti za 180 stupnjeva. Na prvom treningu u lice im je rekao (bolje rečeno ponovio) sve što misli o takvoj igri i da su im svi trofeji nezasluženi jer su osvojeni trikovima i prljavštinama. Njihovu staru (ali redovito updateanu), debelu knjižurinu koja je sadržavala sve pojedinosti o ostalim momčadima First Divisiona bacio je u smeće jer „mi igramo svoju igru i drugi nas ne zanimaju“. Zauzvrat je dobio samo jednu pobjedu u 7 utakmica. Duže od 44 dana nije išlo i, nakon loših rezultata i navodnog bojkota igrača, uprava Leedsa nije imala strpljenja i dobio je otkaz

Foto: footballwhispers.com/Clough kao trener Leeds Uniteda

Isti dan kad su mu priopćili vijest o otkazu, imao je dogovoren televizijski nastup u kojem će gostovati zajedno sa svojim prethodnikom Donom Reviejem. Cijela Engleska zalijepila se uz TV prijemnike, a dvojica ljutih neprijatelja nisu razočarali – gledatelji su svjedočili jednoj od najpoznatijih debata u nogometnoj povijesti. Slušati dvojicu trenera iz 1974. koji znaju o čemu pričaju i sposobni su to izreći u civiliziranom razgovoru nažalost kod nas, u danas već dalekoj budućnosti, u Hrvatskoj 2018., još nismo dostigli – svakako pogledajte.

Usput rečeno, današnji stručnjaci za body language zaključili bi da je Clough, unatoč okolnostima u kojima je došao u emisiju, odnio glatku pobjedu. Bio je jednostavno briljantan – u nekim se trenucima činio kao profesor koji objašnjava gradivo mladom studentu.

I da je tu stalo, da je sve poslao u neku stvar, uzeo otpremninu i ostatak života pecao i kosio travu, mogli bismo o njemu pričati kao velikom treneru. Međutim, ono najbolje tek je trebalo doći.

Nakon Leedsa uzeo je tromjesečnu pauzu, a onda, nakon pomirbe s Peterom Taylorom (koji će ipak još neko vrijeme ostati u Brightonu), krenuti u novi pothvat. Bio je 6. siječnja 1975., a ljude koji su se ujutro spremali ili vozili u autu na posao i slušali radio pozdravio je poznati glas: „Dobro jutro, 7 je sati, a ovo je jutarnji pregled BBC radija Nottingham. Nakon serije loših rezultata i otkaza bivšem treneru Allanu Brownu, poznato je ime čovjeka koji će ga naslijediti: novi trener Nottingham Foresta je Brian Clough“.

Matija Palijan


Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 3,72 kn s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.
Share on facebook
Share on twitter
Share on linkedin
Share on whatsapp
Share on telegram
Share on email