Dobre vijesti stigle su za sve Dinamove navijače. Nakon nekoliko dana, na Facebooku je uskrsnula stranica “Za naš Dinamo”.Bila je zatvorena zahvaljujući intervenciji Dinamova odvjetničkog tima koji je stranicu prijavio Facebooku zbog kršenja intelektualnog vlasništva. Netko maliciozan zapitao bi se zasto ruše stranicu koja ima 35 tisuća lajkova (većinom) Dinamovih navijača, a to nisu napravili sa stotinjak drugih Facebook stranica koje koriste grb, ime ili logo kluba. Povodom tog poteza, medijima se obratila “Dinamova četvorka”. Prenosim izjave Silvija Marića koji zna gdje je uzrok problema:
-Možda motiv za takvu prijavu leži u činjenici da smo u dva tjedna skupili preko 25 tisuća potpisa ljudi koji žele promjenu u našem Dinamu? Možda zato jer se polako dokazuje kako stadion nije prazan jer ljudi više ne vole svoj klub? Možda zato što nam je u tjedan dana pisalo 312 ljudi, 312 volontera koji sada prikupljaju potpise za naš Dinamo?Možda zato što se potpisi za naš Dinamo u ovom trenutku prikupljaju u preko 80 gradova, u 10 država na tri kontinenta?- zapitao se član legendarne brončane generacije sa Svjetskog prvenstva 1998. godine te nastavio:
-Dinamo nije samo vlasništvo GNK-a, on je puno više od toga. Iza te ‘riječi’ stojimo svi mi. Svi oni koji ovom peticijom samo traže da budu dio tog kluba. U tome i leži njegova ljepota. U tome što je velik, što je otvoren za sve i što je svačiji, od onih koji ga žele i koji ga vole.
Uz to, Marić je dodao da inicijativa ide dalje sa skupljanjem potpisa, s novom Facebook stranicom, te svoj emotivni nastup završio zaključkom:
-Dva puta su u novijoj povijesti Dinamovi navijači i simpatizeri odigrali važnu društvenu ulogu. Prvi put kad se raspadala bivša država, drugi put kad se vraćalo sveto ime Dinamo. Mislim da je ovo treći put.
Peticiju moete potpisati u ovim gradovima
Navijači jasno poručuju sadašnjoj upravi da su spremni do temelja urušiti njihova Potemkinova sela, konformističke utvrde samodopadnosti i arogancije skrivene iza tisuću mehanizama, institucija i lica. Pred plavim pukom je ogromna odgovornost, obaveza veća nego ikad zadnjih pitaj Boga koliko godina. A to je ona da moramo opet pokazati da je Dinamo pokret, otpor, prkos i religija. Još jednom se mora ići kontra svake logike, prioriteta i staviti u fokus svojeg djelovanja tu prokletinju iz Maksimira koja vam je donijela puno više suza nego smijeha. Jer nikada, baš nikada nećete biti toliko živi u nekoj i nečijoj pobjedi koliko ćete biti živi u Dinamovu porazu. Jedino te on može natjerati da stojiš na kiši protiv Zadra na onoj derutnini dok gledaš po tko zna koju u nizu irelevantnu utakmicu sam ko pas dok te kornjače gledaju i pomisliš: “To je to.” Osjećamo to, pokreće nas, a sada imamo dužnost.
Peticija je prvi korak na tom putu. Vrijeme je da angažirate svakog prijatelja, znanca i neznanca kojem je plava boja u krvi. Vrijeme je da pregrizete ponos i javite se onoj curi ili tipu s kojom ste se rastali na pas mater i pronađete njihov broj. Baš je sada vrijeme da vidite onu dosadnu tetku koju izbjegavate cijelu godinu da bi ju vidjeli na proslavi djedova rođendana. Svakog slučajnog i namjernog prolaznika kroz vaš dom potaknite da nam pomogne. Dinamo je jako dugo bio sam, a sada treba sve nas.
Plavi puče, jesi li se zaželio Dinama? Ako jesi, dosta priče, klišeja i filozofiranja – papir u ruke i potpisuj. Dinamo treba bas tebe, pomozi mu.
