Borba za Dinamo više ne postoji?

Facebook: Zajedno Za Dinamo
Share on facebook
Share on twitter
Share on linkedin
Share on whatsapp
Share on telegram
Share on email

Smjena Velimira Zajeca u ljeto 2010. s pozicije trenera Dinama početak je sustavne borbe protiv aktualne uprave Dinama, a započeta je bojkotom od strane Bad Blue Boysa, uz paralelno pokretanje inicijative Zajedno za Dinamo (ZZD).

Primarna uloga ZZD-a bila je administrativna borba za raspisivanjem izbora u klubu. Birokratsko-politički aparat onemogućio je nešto što iz njihove perspektive postoji isključivo u zemljama Trećeg svijeta – kao što su Njemačka ili Španjolska. Spomenuta inicijativa postojala je sve do 2015. godine kada je, intervjuom u Nacionalu, zabilježen njihov posljednji medijski istup.

S druge strane, Boysi su svih ovih godina prolazili kroz težak period; imali su razne oblike bojkota, posebno domaćih utakmica, što je bilo uzrokovano crnim listama kojima se opoziciji onemogućavalo izražavanje protiv Uprave. Istovremeno, unutar grupe pravljena je šteta kroz djelovanje ‘petokolonaša’ koji su se kasnije kroz BBB Fan Club javno potvrdili kao plaćenici uprave Dinama.

Uz ZZD i Boyse 2014. godine dogodila su se dva važna trenutka u borbi za slobodni Dinamo. U prvoj polovici godine pokrenuta je inicijativa Za naš Dinamo. Vođena od strane četiri bivša klupska kapetana (Dario Šimić, Tomo Šokota, Igor Bišćan i Silvio Marić) inicijativa je skupila gotovo pedeset tisuća potpisa. Nekoliko mjeseci poslije, premijerom na Šalati predstavljen je malonogometni klub Futsal Dinamo, prvotno zamišljen kao utočište ‘prognanih’ iz Maksimira te nit vodilja koja će svojim radom sve do danas pokazati da je moguće uspješno voditi klub u vlasništvu njegovih članova.

Četiri su to različita oblika borbe u homogenom cilju slobodnog Dinama. Što je od svega toga na kraju ostalo? Inicijativa Zajedno Za Dinamo, koja je temelje polagala u formi jedan član=jedan glas, više ne postoji. Nestankom inicijative naglasak na članskom modelu i ideji sociosa više ne postoji. Gašenje ZZD-a uzročno-posljedično dovelo je do apsurdne situacije koja vlada danas. Javna je tajna da dobar dio kritične mase nisu članovi kluba. Ili su članovi Futsal Dinama ili su članovi KND Bad Blue Boys, ili su lijeni, ili u želji da budu pragmatični za ono što se zalažu, izbore po članskom modelu – članovi Dinama nisu. Razlozi su infantilni i neopravdani; ne žele financirati Mamića. Ne želi ga nitko financirati (kao što primjerice nitko ne želi financirati Bandića, HDZ, SDP i ostali politički krkanluk) no to je isključivo argument u korist okupatora koji na taj način još lakše s oporbom briše pod.

Nadalje, činjenica je kako su Boysi posljednjih godina zanemarili borbu za Dinamo. Izuzev pjesama, zvučnih parola i nekoliko priopćenja godišnje (što se svede na navijački folklor), njihov primarni fokus nalazi se unutar sebe i bavljenja prvo grupom, a tek onda ostalim, odnosno klubom.

Inicijativa četiri kapetana dovela je definitivno do najvećeg razočaranja, možda zato što su uz nju i prvotne rezultate u vidu potpore vezana i najveća očekivanja. Imati skoro pedeset tisuća potpisa u svojim rukama i nakon toga ekspresno završiti trivijalnom konferencijom za medije (u kojoj se poželio “mir u svijetu i vjera u pošteniji Dinamo”) jedan je od udžbeničkih primjera aktivističke nepismenosti, kratkovidnosti i političke potkapacitiranosti; trenutak u kojem je postalo jasno da su akteri neočekivano stekli ogromnu masu iza sebe koja je više vjerovala u njih, nego oni u sebe.

Najživljiji i najozbiljniji projekt u ovih sedam i pol godina borbe za slobodni Dinamo definitivno je njegov malonogometni imenjak. U tri i pol godine od prve Šalate i druge lige do borbe za naslov uz zdrave financijske temelje i demokratičnost kluba bez incidenata (izuzev onog napada navijača na golmana Nacionala) vrijedno je divljenja, čestitki i želja za daljnjim što uspješnijim radom. No, postavlja se pitanje koji je današnji i budući smisao takvog malonogometnog kluba u koegzistenciji s pravim Dinamom. Radi li se i dalje o klubu kojem je smisao očuvanje duha Dinama, odnosno pružanja ‘praktičnog’ primjera da je moguće imati socios model; ili je Futsal Dinamo prerastao prvotnu ideju i jednostavno egzistira kao vlastiti entitet koji traži mjestom pod suncem unutar malog nogometa kao sporta? Ako je na kraju i Futsal Dinamo izgubio taj prvotni smisao, onda se zaista može zaključiti da više ne postoji nikakva opozicija današnjoj upravi kluba iz Maksimira.

Sva energija, vrijeme i živci potrošeni su uzalud ako smo svi mi dopustili poraz Dinama. Borba za Dinamo nije više borba za klub, igrače ili nešto materijalno; borba za Dinamo je borba za hrvatski nogomet, borba protiv kriminala, borba za ideale i borba za bolje i demokratičnije društvo – makar na sićušnoj mikrorazini koja veže isključivo navijače Dinama, a svima nama Dinamo je prvenstveno – prva dječačka ljubav i radost. Treba biti realan i reći da je to i borba s vjetrenjačama, no i takva borba – u kojoj vjerojatno znaš ishod već na početku – nije poraz. Širenjem ideje demokratičnosti i borbe protiv koruptivnog sistema gradimo i oplemenjujemo sami sebe, postajemo bolji ljudi.

Prekid konstruktivne borbe znači i potpis kapitulacije. Kapitulacija znači eutanazija, klinička smrt. Neovisno što će on i dalje biti tu na starom mjestu i u istoj ligi s istim bojama, imenom i grbom, ali sve ono neopipljivo što čini jedan klub – navijači, emocija i ljubav – više ne postoji. Ovaj GNK danas nema veze s Dinamom koji žele njegovi navijači.
Na kraju, treba biti iskren i potegnuti za dozom samokritike. Ako klub za kojeg tobože navija jedna polovica Hrvatske ne može u 2018. iznjedriti više ni jedan mogući oblik borbe, oporbe ili konstruktivne ideje, na kraju se možemo svi zapitati zaslužujemo li mi Dinamo, ili još bolje pitanje: zaslužuje li Dinamo nas ovakve; s kroničnom kurcoboljom za klub koji deklarativno zovemo Svetinjom i za koji ‘i u nebo s njim i u pakao’ idemo?

Mihael Polovanec


Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 3,72 kn s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.
Share on facebook
Share on twitter
Share on linkedin
Share on whatsapp
Share on telegram
Share on email