Puno si mi značila, ljubavi. Putovao sam s tobom puno. Pisao sam ti duga pisma i ljubavne pjesme. Bila si najljepša od svih, svi smo bili zaljubljeni u tebe. Onaj francuski poljubac od prije 18 godina ostaje nezaboravan. Mona Lisa ti nije bila do koljena, čak i o tome smo pjesmu skovali.
Svakakve gluposti smo radili za tebe. Dizali kredite, bježali od kuće, putovali po svijetu, dobijali batine gdje treba i ne treba, ispili hektolitre zbog tvojih problema. Ali isplatilo se, bila si tako lijepa.
Kao i sve mlade i naivne, otkrila si čari bogatih hohštaplera i zaboravila na našu mladenačku ljubav. Polako, ali sigurno, primjećivali smo bore koje si dobivala, zabrinuta više za svoj račun nego za svoju ljepotu i ljubav koju smo ti davali.
Nismo svi i odmah primjetili te bore, previše nam je značila ta mladenačka ljubav, a i ona neodoljiva kombinacija koju si nosila tako vješto je prekrivala nedostatke koje si pokazivala sve češće.
Zaboravila si nakon nekog vremena na nas potpuno, počela si se davati cajkašima u bijesnim autima, koji su te počeli pratiti okolo, ne obazirući se na to kakva si postala, jer postala si slavna u međuvremenu. Nas koji smo se švercali u vlakovima i bili deseti u kombiju si zaboravila.
Njima si postala ulaznica za kratkotrajnu slavu i pet minuta medijske pozornosti, a mi smo s tugom gledali tvoje druženje s njima, lišeno one iskrene emocije koju smo ti davali mi, koji smo samo htjeli onu nevinu ljubav i ništa nismo tražili zauzvrat.
Najuspješniji među njima su otkupili prava na tvoje tijelo, a ti si im se predala bez borbe. Mi se nismo dali, pokušali smo te otrgnuti iz tog smrtonosnog zagrljaja koji je prijetio da će do kraja uništiti tvoju iskonsku ljepotu.
Ni pogledala nas nisi. Pljunula si nas u lice.
A mi te i dalje volimo. I nadamo se da ćemo se opet držati za ruke dok nitko ne bude gledao.
Bojim se goreg scenarija, bojim se da ćeš propasti skroz, bojim se da ćeš postati toliko stara i oronula da se nitko neće željeti ni slikati s tobom, pa će cajkaši naći bolju priliku za fotografiranje. Onda ćeš se vratiti nama. A mi ćemo te opet prihvatiti, kao i svi blesavi i zaljubljeni tipovi ovog svijeta.
I vratiti ćemo ti osmijeh i ljepotu, ne brini.
Goran Antonijević
