Godinama iz istih novinarskih pera čitamo (dez)informacije o stanju u Hajduku: kredit, stečaj, ostavka, prodaja u bescjenje i mnogi drugi naslovi, uz nezaobilaznu “PnP” (Panika na Poljudu), dio su medijske svakodnevnice. Klub se mrcvari iz Mordorahrvatskog nogometa, a cijeli Split i Dalmacija kunu se u ljubav. O upravama prije usvajanja Kodeksa teško se može nešto pozitivno reći, a današnja uprava i Nadzorni odbor gori su od tadašnjih, ako pažljivo čitate standardne kroničare i bivše funkcionere najvećeg hrvatskog kluba u dnevnim novinama. Kako je moguće da Hajduk još uvijek postoji i optimistično gleda u budućnost? Zbog svoje horde navijača, navijača koji se mjere u stotinama tisuća, a ako se provozate po magistrali od Zadra do Dubrovnika shvatit ćete da je ta brojka, ako dodamo koju stotinu tisuća iz kontinentalne Hrvatske i inozemstva, milijun navijača!
Zašto onda Hajduk ima ugrubo 6.000 pretplatnika?
Zašto onda Hajduk ima u zadnje tri godine 8.500, 4.500, pa lani 6.000 članova?
Zašto Hajduk nema dva milijuna eura godišnje samo od hajdučkog piva?
Zašto Hajduk ima prosjek od 10.000 ljudi na stadionu?
I tako možemo do sutra.
Kad vas put nanese u Split i širu okolicu, od Trogira do Omiša, nemoguće je ne vidjeti stotinjak murala, natpisa ili grbova posvećenih Hajduku. U tom području živi približno tristo tisuća stanovnika, Poljud nikome nije udaljen više od četrdeset i pet minuta lagane vožnje. Ako živite u zagrebačkoj Dubravi, a radite u Prečkom, putovat ćete barem petnaest minuta duže. Pretplata za sjever košta dvjesto šezdeset i koju kunu, članstvo u klubu vas košta dodatnih sto kuna s kojima imate pravo glasa u klubu po uzoru na najveće svjetske klubove: Barcelonu, Real, Bayern, Borussiju Dortmund, Benficu i mnoge druge. Drugim riječima: za kunu dnevno možete biti član Hajduka i ući na sve utakmice Hajduka te sezone, osim u slučaju ulaska u Europsku ligu gdje ćete morati kupiti tri ulaznice, na koje ćete također imati pravo prvootkupa! Glava Hajdukova odjela za članstvo, Jasenko Ljubica, vrlo je optimistično najavio kao cilj deset tisuća članova u 2014. godini, što će vjerojatno i ostvariti, jer je sredinom petog mjeseca 2014. učlanjen i 5.000. član. Sve pohvale gospodinu Ljubici, ali zašto Hajduk mora imati šefa odjela za članstvo za ostvarivanje deset, pa i dvadeset tisuća članova, ako na četrdeset i pet minuta vožnje od Poljuda živi barem pedeset tisuća zadrtih navijača koji se kunu u Hajduka? Odgovor je vrlo jednostavan: Hajduk ima pet tisuća navijača u tom području. Ostali vole Hajduka kad je to u điru. Ne vjerujete? Pogledajte brojke!
Od 1.6. je trebalo krenuti novo hajdučko pivo. Kuna po litri ide Hajduku, a bit će plasirano po cijeloj Hrvatskoj. Prosječno se u Hrvatskoj popije 18 litara piva po glavi stanovnika. Što će reći da u Dalmaciji na 860.000 stanovnika ode 15,5 milijuna litara pive. Ili 15,5 milijuna kuna godišnje Hajduku. Bez turista, bez ostatka Hrvatske. To su otprilike novci za koje je otišao Mario Pašalić i spasio klub. Ili trećina godišnjeg proračuna. Ili pola kredita koji je Hajduk podigao pretprošlu jesen. S ostatkom Hrvatske i turistima ta cifra ide i na dvadeset, možda i dvadeset i pet milijuna kuna.
Bez mlijeka i jogurta. Bez japanki, donjeg rublja, vina, rakije i Pipija. Bez sunčanih naočala koje nosi cijeli Split.Pipi će premašiti milijun bočica ove godine, ako je vjerovati Dalmacijavinu, a kuna po bočici ide Hajduku.Sunčane naočale, Galebov asortiman, vino, rakija i japanke neka donesu samo milijun kuna. Mlijeko i mliječni proizvodi su posebna kategorija, gdje bi, da deset tisuća kućanstava u Splitu kupuje isključivo hajdučke proizvode, zarađivaliminimalno 4 milijuna kuna. Ugrubo, Mils, Galeb, Dalmacijavino, Amazonas i Zlatan trebali bi donositi Hajduku minimalan prihod od šest milijuna kuna.
S dvadeset tisuća članova i deset tisuća pretplatnika koji godišnje donose klubu još sedam milijuna kuna.
Neka nas za početak zadovolji prosječno petnaest tisuća gledatelja na utakmicama Hajduka, tj. prosječno pet tisuća prodanih karata po utakmici na dvadeset domaćih utakmica bez kupa, dolazimo do sto tisuća gledatelja koji bi, ako računamo da je prosječna karta sedamdeset kuna, slili dodatnih sedam milijuna kuna u blagajnu.
Ako ugrubo zbrojimo članarine, pretplate, prihod od sponzora koji linearno povećavaju navijači konzumacijom istih, prihod od ulaznica do cifre između četrdeset i četrdeset i pet milijuna kuna koliko i iznose naši rashodi, ako zanemarimo vraćanje dugova prijašnjih uprava.
Članstvo mora biti prioritet svakoj osobi koja se smatra Hajdukovim navijačem. Ako ne možete doći ni na jednu utakmicu vašega kluba, odvojite tih trideset lipa dnevno i upravljajte svojim klubom. Naši očevi i djedovi sačuvali su ga za nas kroz teška vremena, momci iz Torcide i Našeg Hajduka dali su mu umjetno disanje i poslali ga na rehabilitaciju gdje ga njeguju, vi morate ubrzati rehabilitaciju! Morate djelovati danas! Jednog dana kad ova agonija završi procvatom ili propašću kluba, vaš će vas sin ili unuk pitati što ste vi napravili da spasite svoj klub?Nadajmo se da ćete mu to pričati prije utakmice na Poljudskoj ljepotici, a hoćete li se crvenjeti i lagati ili ponosno ispričati da ste bili dio vojske koja je učinila sve da spasi klub, ostaje na vama.
