Na 17. izdanju AFC Azijskog kupa u Ujedinjenim arapskim emiratima se tek odigralo drugo kolo, a već su dva trenera dobila otkaz.
Prva žrtva turnira, koji svake četiri godine okuplja najbolje reprezentacije Azije, bio je srpski trener Milovan Rajevac. Nogometni savez Tajlanda mu je nakon visokog poraza protiv Indije u prvom kolu, već sljedeći dan uručio otkaz, a na burzi rada pridružio mu je se nekoliko dana kasnije njemački kolega Bernd Stange. S klupe Sirije oprašta se bez golova i s jednim bodom nakon utakmica protiv Palestine i Jordanije.
Za 70-godišnjeg Stangea, koji je u 80-ima vodio Istočnu Njemačku, Sirija je četvrta azijska reprezentacija koju je trenirao, dok je Rajevcu Tajland druga. Nekadašnji branič Borca iz Čačka i Crvene Zvezde veće uspjehe postigao je u Africi, točnije u Južnoj Africi s Ganom, kad mu je samo ruka Luisa Suareza spriječila prolaz u polufinale svjetskog prvenstva 2010. Stranci na klupama Azijskog kupa su pravilo, ne iznimka.
Od 24 reprezentacije, čak njih 20 je na turnir došlo sa strancem na klupi. Jedine iznimke su Australija, Sjeverna Koreja, Japan i Turkmenistan. Pregled preostalih klupa nudi mnogo poznatih imena. Uspjeh ekipa koje pišu velike čekove za strane trenere u Aziji je, kao i u Africi, stvar vječne debate.
Reprezentaciju domaćina (UAE) vodi 65-godišnji Alberto Zaccheroni, osvajač Scudetta s AC Milanom 1999. godine. UAE se nadaju da će Zaccheroni ponoviti uspjeh iz 2011. kada je Japan odveo do zlata na Azijskom kupu u Kataru. Nakon kompletiranog drugog kola skupine A Emirati su vodeći s 4 boda na kontu (remi s Bahreinom, slavlje nad Indijom), te u posljednjem kolu igraju protiv Indonezije, koja kao i Indija, u posljednje kolo ulazi s bodom manje od domaćina. Vrijedi istaknuti da Emirati ovaj turnir igraju bez najboljeg igrača države (prema mnogima i Azije) Omara Abdulrahmana koji natjecanje propušta zbog ozljede križnih ligamenata koju je zaradio nedugo nakon dolaska u redove saudijskog velikana Al Hilala.
Još jedan legendarni talijanski trener sudjeloje na najvećem azijskom reprezentativnom turniru. Kinu s klupe predvodi Marcello Lippi (osvajač svjetskog kupa s Italijom 2006. godine) i daje svoj doprinos državnom projektu koji još uvijek nije rezultirao vidnim uspjehom na nekom takmičenju. Zanimljivo, za kinesku nogometnu omladinu brine se Nizozemac Guus Hiddink koji je zadužen za U-21 reprezentaciju. Lippi je s Kinom nakon dva kola osigurao prolazak skupine, slavlja nad Kirgistanom i Filipinima osigurala su im miran sraz protiv Južne Koreje u posljednjem kolu.
Dok se Sjeverna Koreja pouzdaje u domaće stručnjake, njihovi su južni susjedi na klupu doveli Paula Benta. Nekadašnji veznjak, koji si je trenersko ime stvorio na klupi Sportinga, četiri godine vodio je i portugalsku reprezentaciju. Skupinu C, grupu slavnih trenera, dopunjuje stručnjak na klupi Filipina Sven Goran–Eriksson. Švedski trener, koji već pet godina Aziju naziva domom, na turnir nije stigao s velikim očekivanjima. Filipine je preuzeo nakon prvih uspješnih kvalifikacija za neki Azijski kup za tu otočku naciju i sada im u srazu s Kirgistanom u posljednjem kolu ostaje eventualno osvojiti i prve povijesne bodove na velikom turniru.
U grupi D trenera Irana ne treba posebno predstavljati. Carlos Queiroz Iran trenira neprekinuto već od 2011. godine. Na ovom Azijskom kupu nada se boljem rezultatu od prethodnog (2015. godine) kad su takmičenje završili već u četvrtfinalu, nakon poraza u osmoj rundi jedanaesteraca protiv Iraka. Ovaj put te susjedne zemlje susreću se već u grupni fazi, na klupi Iraka će se Queirozu suprotstaviti Srečko Katanec. Legendarni trener, koji je u slovenskoj nogometnoj javnosti preputovao put ‘from hero to zero’, drugi puta preuzima neku arapsku reprezentaciju. Za sada su obojica odradila uspješan posao, sa po šest bodova na kontu uvjerljivo su osigurali prolazak skupine u kojoj su još Vijetnam i Jemen.
Od zanimljivijih trenerskih imena tu je još i legendarni Héctor Cúper na klupi Uzbekistana, Podgoričanin Miodrag Radulović na klupi Libanona, Slovak Jan Kocian trenira Jemen, a Čeh Miroslav Soukup Bahrein.
Hrvatskih stručnjaka na 17. izdanju Azijskog kupa nema, a posljednji su put hrvatski treneri vodili azijske reprezentacije na kontinetnalnom natjecanju održanom 2004. godine u Kini. I to vrlo uspješno. Branko Ivanković s Iranom i Srećko Juričić s Bahreinom tada su osigurali polufinalne nastupe. Ivankovićev Iran u polufinalu je izbačen nakon jedanaesteraca od domaćina Kine, a Juričićev Bahrein od kasnijeg osvajača Japana nakon produžetaka. U borbi za treće mjesto uspješniji je bio Profesor, koji je s Iranom slavio rezultatom 4-2. Upsrkos porazu Juričićevo ostvarenje s Bahreinom i dalje je najveći uspjeh ove otočne kraljevine.
Antun Katalenić