Na obalama rijeke Manzanares vjerojatno još uvijek traje slavlje, nakon nove nezaboravne noći koju je priredio Atletico svojim pristalicama. U glavama odzvanja ritam bubnjeva i zarazne pjesme sa stadiona, koji nudi pravu nogometnu, navijačku atmosferu. Dok se diljem Europe nekad kultni stadioni danas pune turistima, Calderon je zadržao onu iskonsku, navijačku kulturu dokazujući da je spoj tradicije i suvremenih uspjeha moguć. I to ne samo kao jednokratno čudo! Uostalom čudo i slučajnost nisu adekvatan opis onog što dvojac Simeone/Burgos rade sa svojom ekipom.
Los antilde;os han pasado
Prošle su 2 pune godine od posljednjeg susreta Atletica i Barce u ovom istom dijelu natjecanja. Kao i jučer, Madriđani su slavili i prošli u polufinale Lige prvaka, ostavivši jednu od najboljih nogometnih družina ikada bez konačne nagrade. Ekipa koja je do prije par tjedana izgledala kao najveći favorit za obranu titule ostala je bez odgovora na energiju Atletica i savršenu kolektivnu obranu, koju Simeonova ekipa prikazuje mjesecima, godinama zapravo. Unatoč kadrovskim promjenama, odlascima igrača, pogotovo onih najboljih, stvari izgledaju isto, ako ne i bolje.
U vrh španjolskog nogometa opterećenog klasičnom dihotomijom, dvoglavom kastiljsko-katalonskom zvijeri, vratili su se tiho, stotinama milijuna eura udaljeni od proračunskih vrhunaca rivala. Iako se ne radi o siromašnom klubu, usporedba sa domaćim ili europskim rivalima nakrcanim katarskim, emiratskim ili nekim drugim dolarima jasno svjedoči da se radi o svojevrsnom ružnom pačetu europskog nogometa. Njihova pojačanja nikad ne dolaze iz prvog, pa čak i drugog ešalona najtraženijih igrača u nekom prijelaznom roku. Oni će prodati Costu ili Ardu Turana,a dovesti Jacksona ili Carrasca, a od Griezmanna iz Sociedada će učiniti jednog od najboljih igrača Europe.
Sinoć je upravo Griezmann sa dva pogotka doveo Calderon u ekstazu, po jedan u svakom poluvremenu. No temperamentni argentinski trener kaže “ovo je samo jedan korak, ništa više od toga.” Dok euforija vlada crveno-bijelim dijelom Madrida Simeone opet pokazuje drugačiji mentalni sklop od većine. Ne, jedna pobjeda nas ne čini velikima, jedna pobjeda protiv skuplje i bolje momčadi nije naš konačni cilj. Ovo je put koji može poslužiti kao poučak mnogima, ne samo u nogometnom svijetu. Njegov gotovo pobunjenički duh u suglasju sa idejom, vizijom i radnom etikom doveo je Atletico pred vrata raja. I oni tu ne misle stati. Cholo se ne zadovoljava utješnim nagradama.
Atleti yo te amo
“Možemo pobijediti ili izgubiti, ali mi vjerujemo u neke opće životne vrijednosti: poštovanje, ustrajnost, borbenost i volja da ustanemo i izađemo i igramo i sa onima koji su talentiraniji od nas. Rekao sam svojim igračima da imaju vlastitu vrijednost pojedinačno i kao grupa. Nikad nismo prestali vjerovati!”
Ovo nije priča o najboljoj nogometnoj družini, koja je hodala planetom. Mnogi će reći da je to upravo Barcelona, koju je Atletico već dva puta izbacio iz natjecanja. Atletico Diega Simeonea nudi životne poučke i istine, koje ni nogometni super bogataši ne mogu zanijekati. Njegov nogomet je možda reaktivan, ali je savršen spoj pobune protiv autoriteta i globalnog nogometa, protiv kontemporarnih celebova i bliceva mobitela na stadionu. Njegov nogomet je ideja da ne moraš biti najbogatiji da uspiješ.
Atletico je savršeni dokaz da su radna etika, ideja i vizija uistinu dominantni nad novcem. Atletico i dalje neće biti favorit, ali je dokaz da su alibiji za one koji ne razumiju ništa. Autor ovih redaka nije navijač ili simpatizer Atletica, no u nastavku natjecanja će čvrsto podržavati momčad koja je pokazala da je sve moguće. I to ne kao jednokratno čudo.
Los antilde;os han pasado
y el Frente sigue igual
honrando tus colores
por toda la ciudad
no importa lo que pase no nos separaraacute;n
Atleti yo te amo iexcl;contigo hasta el final!
Alegrave;, alegrave;, alegrave;raquo;.
Edo Zdravković
