Dinamo je pobijedio Rijeku na Kantridi i odvojio se na vrhu prvenstvene ljestvice. Iako je Rijeka veći dio utakmice bila ekipa kojoj više ideja polazi za nogom, junak dana bio je Soudani koji je nakon Astre riješio još jednog protivnika. Sa strane možete vidjeti kako je to formacijski izgledalo.
.png)
Gledali smo utakmicu relativno predvidljivog taktičkog uzorka, uz minimalne razlike u dosljednosti držanja do istih, ali neke stvari mogle su se primijetiti.
Rijeka se na početku (prvih 20mdash;ak minuta) branila u poprilično agresivnom i visokom 4 4 2 presingu kojim su napadači (barem jedan od njih) pritiskali braniča s loptom, veznjaci usko markirali Dinamove, a zadnja linija digla se na 40mdash;ak metara od svojeg gola. Dinamo je zbog toga bio prisiljen preskakati igru, a Rijeka je na konto višeg stupnja agresivnosti i boljeg pozicioniranja iskontrolirala većinu takvih odbijenih lopti. Ipak, po takvom osvajanju falio im je igrač viška u sredini terena kojim bi stabilizirali posjed i mirno počeli napad. Moises je odigrao prilično dobro, ali čim bi se njega zatvorilo, štekalo je mdash; umjesto jednog veznjaka kojeg su svi očekivali Kek je stavio drugu špicu (Krstanovića) u igru, Cvijanović je igrao preoprezno za tu ulogu a krila su se prečesto kretala neovisno o poziciji lopte i situacije u kojoj ju njihovih suigrač ima. Nije to načelno izgledalo loše, ali dojma sam da se moglo dosta više izvući iz cijele priče, uz malo više strpljenja i mirnoće na pasu.
Rijeka se u napadu orijentirala na dvije stvari veći dio utakmice:
mdash; Brzi pas na bok kojim bi tražili napade brze završnice i relativno male vjerojatnosti uspjeha (išli su na kvantitetu napada kada uzmemo u obzir sve faktore). Tu su dobar dio utakmice krila odradila posao uz bekove koji su pružili jako dobru podršku, a ponekad i napadači (posebno Kramarić) koji bi se izvukli na krilnu poziciju u pokušaju da nađu zadnji pas ili rješenje
mdash; Koristili su nešto što je Dinamu boljka već neko vrijeme a rješenja nema na vidiku. Naime, Dinamov vezni red je nekompatibilan s obranom. Dok su u vezi igrači koji agresivno izlaze u pritisak na protivnika, obrambena linija se na konto Šimunićevih navika i sporosti rano povlači prema golu kako bi morala braniti manji prostor. To znači veliki prostor među linijama kojeg Ademi ne može sam držati. Tu su se ubacivali vezni igrači domaće ekipe, a nerijetko su tu operirali i napadači koji su se spuštali i pomogli prenijeti loptu u zadnju trećinu terena. Čak je i Krstanović koji je jako spor izgledao kao pristojna linkmdash;up opcija zbog toga koliko je prostora imao.
Rijeka je u prvih 15mdash;ak minuta izgledala smislenije i bliže golu. Dinamo se branio u jednoj visoko postavljenoj zoni koja se solidno držala u određenim fazama, ali je imala gore navedenu koncepcijsku manu pa bi svatko toliko pukao višak i Rijeka došla u obećavajuću poziciju pred kazneni prostor.
Dinamo je u fazi napada koristio mehanizam već viđen protiv Astre mdash; Soudani se s krila zavlačio prema sredini i tjerao Leovca da bude bliže stoperu, čime je Pinto dolazio naprijed u funkciju krila i odvlačio za sobom Jugovića čime je nastao prazan prostor na boku mdash; u kojeg su se spuštali Antolić i (češće) Brozović kako bi organizirali napad. Fina je ideja, ali zbog nemogućnosti uključivanja ostalih igrača, na pokušaju i ideji je uglavnom ostalo. Zapravo, teško se sjećam utakmice i poluvremena u kojem je Dinamov vezni red imao manje utjecaja na igru, gotovo nijednom nisu primili loptu licem prema golu. Sve strategije s trojcem u sredini se baziraju na nekoj vrsti rotacije u posjedu, ovako su se 2 od 3 veznjaka (jedan je uvijek bio Ademi koji se ne osjeća ugodno biti predaleko od obrane protiv opasnih suparnika) moraju spuštati duboko pa Antolić ostaje sam u sredini terena, iza prednje linije koja puno premalo radi bez lopte i ne daje dinamiku napada, pa posljedično, ni opcije za pas. Brozović je opet bio mantinela posvuda po terenu, ali nikad dovoljno blizu aktivne igre i većeg broja suigrača da osigura bolji protok. Rijeka je stalno izgledala kao da ima “pola igrača više”, iako to na papiru nikako nije trebalo tako izgledati. U samoj završnici napada Soudani je ulazio i s loptom prema sredini i pokušavao dijagonalom uposliti Wilsona, onako “mesijevski”, lijevom nogom.
Rijeka se brzo nakon početnog pritiska povukla u malo pasivnije linije dublje na terenu, što je Dinamovoj zadnjoj liniji dalo puno više vremena na lopti. U tom dijelu utakmice riječki napadači presporo su vršili tranziciju gdje su obrambeno trebali stajati centralno kako bi pokrili pas prema veznoj liniji Dinamo, a ofenzivno su trebali brzo širiti igru, dati ventil svojoj momčadi prema krilnim pozicijama i olakšati im izlazak u kontru. Ovako su ih Dinamovi stoperi i veznjaci, centralno pozicionirane, lakše uzimali u duel i odnosili lopte, zadržavajući posjed u svojim nogama.
Foto: http://nkmdash;rijeka.hr/
I tako je završio prvi dio mdash; malo iznadprosječna partija Rijeke, ispodprosječna partija Dinama. Nakon individualne greške u postavljanju i uklizavanju, Dinamo je poveo pogotkom Soudanija u 51. minuti. Pinto je probio stranu , centrirao sjajno i Soudani zabio kao da je to najjednostavniji gol na svijetu.
Ademi je bio igrač na najvećim mukama, sve češće su mu suigrači odlazili daleko i visoko u odnosu na njega, što je po gubitku lopte značilo da mora pokrivati veliki prostor mdash; odrađivao je tu rolu sasvim solidno, ali nije imao dovoljno podrške i protekcije.
Rijeka je stvarala dosta polušansi, uz stativu Jugovića, a u 54. minuti ušao je i Sharbini umjesto Vešovića. Uskoro je dotični asistirao Kramariću za gol, u jednoj polukontri odigran je pas na njega na vrhu 16mdash;erca, on odigrava na drugu stativu gdje Kramarić ostaje kao višak i to je šansa koju on ove sezone ne promašuje.
Reagirao je Zoran Mamić uvođenjem Henriqueza umjesto slabog i u krivi kontekst postavljenog Wilsona, čime se Čop prebacio na krilo. Rijeka je i dalje izgledala mrvicu bolje, sada je većim brojem ofenzivnih igrača radila opterećenje na zadnju Dinamovu liniju što je dodatno otežavalo Modrima da jednog veznjaka stave u poziciju odakle može pokrenuti tranziciju i izaći s loptom iz svoje polovice.
20 minuta prije kraja, Soudani zabija odlučujući gol. Sada se greška dogodila s druge strane obrane, Pivarić je dobio šansu za centaršut koju nije trebao, lopta se malo sretno odbija do Alžirca i on zabija peti gol u dvije utakmice. Mamić je reagirao uvođenjem Ćorića umjesto Čopa čime je Dinamo dobio dodatnog veznjaka i malomdash;pomalo stavio balans utakmice u okvire koji mu odgovaraju. Brozović je prekomandiran na polukrilnu poziciju mdash; na lopti ionako ni centralno nije bio dovoljno, a ovako je barem tamo bio igrač trkačkog kapaciteta koji može pratiti Tomečakove proboje po boku.
Foto: http://nkmdash;rijeka.hr/
Umjesto Jugovića je ušao Kvržić (prva zamjena je bila u 11. minuti kada se ozlijedio Samardžić,ali nije utjecala bitnije na koncepciju), ali Rijeka nije dobila momentum kojem se Kek možda nadao. Postala je to utakmica na grešku manje s Dinamove strane i bitka koncentracije/incidenata u kojem je sudački kriterij postajao sve bitnija odrednica. Na kraju, umjesto Brozovića je ušao Vukojević i time je Dinamo maksimalno stabilizirao zbivanja na terenu.
Od ostatka domaćih igrača, nešto što valja izdvojiti mdash; Vešović mi je izgledao dosta nespreman na zahtjeve i potrebe ove utakmice mdash; niti je dovoljno ulazio u sredinu stvarati višak, niti je dovoljno brzo razvlačio obranu istrčavanjem prema liniji, stalno u nekom međuprostoru čime je Antolića poštedio većeg trošenja u defenzivi. Moises je izgledao izvrsno na lopti, iako je ponekad htio previše s obzirom na to da ipak ne igra ofenzivnije pa je veći rizik i izgubiti loptu. Sve u svemu, relativno pristojna partija domaćih nije bila dovoljna za Dinamo koji ima igrača koji zabija sve što treba i ne treba momentalno, i lako je moguće da je ova prva prekretnica koja je riješila prvenstvo na samom travnjaku.
Vice Karin/General poslije bitke
