Analiza utakmice Italija-Hrvatska 1:1

Share on facebook
Share on twitter
Share on linkedin
Share on whatsapp
Share on telegram
Share on email

Hrvatska ipak nije krenula s Kramarićem kao drugim napadačem koji bi opteretio talijansku tročlanu užu obranu, već se Kovač odlučio za Olića na krilu. Jedino malo iznenađenje je Vida na stoperu, ali uzimajući u obzir trenutnu formu njega i Lovrena, odluka se doima sasvim logična. Kod Talijana se Ogbonna ipak nije oporavio, pa je na stoperu krenuo Darmian.


Osnovna postavka u obrambenom segmentu kod Hrvatske je bio visok izlazak na suparničke braniče s loptom, čime se nastojalo maksimalno skratiti fazu njihovog napada.Time se koristila mobilnost prednje linije i Brozovićmdash;Modrić vezne linije koji mogu pratiti takvu dinamiku igre u obrani. Na slici vidimo izlazak s 4 igrača na suparničku polovicu, po jedan za svakog Talijana koji je blizu lopte/igre. S obzirom da Talijanima jedinu mobilnost u gradnji napada obično daju 2 špica koja dosta rade na “suho” i 2 beka koji sprintaju uz liniju, ovo je “prepolovilo” taj učinak. Naime, bekovi su se morali vraćati dublje nego su htjeli jer bi bili sasvim odsječeni iz igre, pa su Talijani izgubili njihovo priključivanje iz drugog plana.



S druge strane, Talijani su čekali u svojem standardnom, srednje niskom bloku u kojem su špicevi bili aktivni i pratili Modrića čim bi se spustio blizu njihove zone po loptu. Pri tome je Hrvatska u zadnjoj liniji imala mnogo vremena na lopti jer ih nitko ne napada:

Dok je sredina terena bila podosta “natrpana”. Osim vezne linije Talijana koji veći dio utakmice nastoje zadržati istu formu, dodatna pomoć su bili napadači koji su branili prostor ispred njih:

Iz takve talijanske forme logično je proizašao fokus hrvatskog napada mdash; preko bokova. Posebno preko lijevog, i to iz nekoliko razloga:

mdash; Perišić je na lopti bolji od Olića na suprotnoj strani (koji je zapravo postajao drugi napadač većinu vremena)

mdash; Talijani su namjerno više prostora na lopti puštali Pranjiću (treba reći kako je Srna ipak većinu utakmice imao liniju sasvim za sebe, dok je Pranjić ispred sebe imao Perišića uz liniju kojeg bi čuvao talijanski bek, pa mu je to donosilo dosta vremena na lopti)

mdash; stopera je na toj strani zaigrao Darmian, što nije prva i najbolja opcija za Contea

Dakle, Talijani stoje usko, Hrvatska ima prostora na bokovima i konstantne ulaske bekova:

Ovo je značilo strahovito mnogo šansi za centaršut s poludistance, ali iz toga je proizašla tek jedna šansa i to nakon Buffonove greške u izlasku na loptu.

Igra je bila zgusnuta u sredini terena i hrvatski naleti ovisili su uvijek o tom jednom pasu koji bi prenio težište igre s jednu na drugu stranu gdje bi onda bio višak na boku. Vezni red je uspio naći prostor za taj pas sasvim zadovoljavajući broj puta u prvih 20mdash;ak minuta utakmice. Izvan toga, opet je bilo dosta nelogičnosti/manjkavosti mdash; prije svega niska produktivnost Olića koji ni sam ne zna što mu je točno zadaća van priključivanja na centaršut, a zatim i loše korištenje Mandžukića mdash; nekoliko puta su krila dolazila duboko po loptu i time izvlačila beka ili stopera iz linije što je bio idealan teren za Mandžu da utrči u taj kanal i primi loptu. Umjesto toga, velik dio utakmice se naguravao stoperima u krilu i pokušavao učačkat kakav faul ili karton.

Talijani su, s druge strane, ciljano igrali jedan te isti napad s par varijacija na temu. Pritom su izbjegavali tražiti pas u sredinu terena, i ciljali su na dvije hrvatske bolne točke:

mdash; sporost jednog od stopera (Ćorluka) koja dolazi do izražaja na većem prostoru

mdash; nepostojanje zadnjeg veznog (nije floskula, postoji vrlo jasan uzorak na kojeg je i Conte ciljao. Ne dijagnosticirati taj problem znači ne otkloniti bolest, a to bi se u vrlo skoroj budućnosti moglo pokazati ključnim)

Dakle, Talijani bi iz zadnje linije (u kojoj bi par puta loptom “okružili” da izvuku suparnika), dugom okomitom loptu po podu tražili svoje špiceve koji bi onda u suradnji s Candrevom radili “overload” zone u kojoj bi inače stajao zadnji vezni. Kako ga Hrvatska nema, a sekunda ili dvije koliko trebaju Modriću/Brozoviću da preuzmu igrača su obično predugo, taj posao uglavnom je odrađivao Vida.

Primjer:

Lopta je kod Rannochie, on ima malo prostora na lopti i odmah bira taj okomiti pas po zemlji:

on sada pronalazi Zazu koji služi kao mantinela suigračima koji ga okružuju s obje strane. Metoda pokušaja i promašaja, cijelu utakmicu su baš na taj način pokušavali stvoriti prednost. Par puta su stoperi ostali sami na širem prostoru protiv viška suparnika, ali je Vida sjajnim reakcijama i duelom te situacije riješio odmah u njihovom primanju lopte. U takvim situacijama se vidi da ebkovi često nerazumno visoko ostaju u fazi napada (na obje strane), pa nisu blizu za ispomoć u branjenju tih prostora.

Ključnu ulogu tu je imao Candreva. Ovdje vidimo sličan, brz prijenos lopte špicama u noge:

Nakon čega on otvara i trči u koridor poludesno, između Vide i Pranjića:

Nekoliko puta su “prodali tu akciju, ali zbog tehničkih grešaka nikad nije dovedena do pravog kraja. Hrvatska greška ovdje bila je već u ranoj fazi napada: baš je Rannochia imao najviše prostora za dati ovakve pasove, a uvijek je bolje kanalizirati napad suparnika prema strani, tj. pustiti nekom od bočnih stopera da traži taj pas mdash; oni zbog geometrije mogu naći mnogo uži kut za okomit pas, što olakšava obranu takvih situacija.

I iako je takav rasplet događaja bio očekivan s obje strane, vrlo brzo je svaka ekipa zabila po gol, kao direktnu ili indirektnu posljedicu gore navedenih teza.

Kod Candrevinog gola, Hrvatskoj je jako falila središnja vezna figura koja bi bila ispred obrane, i čak dvaput su Talijani u osjetljivoj zoni osvojili odbijenu loptu:

Nije potrebno posebno analizirati gol, ipak je riječ o udarcu s 20mdash;ak metara, ali fino se vidi kako ni Modrić ni Brozović nisu pozicionirani tako da brane najosjetljiviju opciju, i Zaza može odigrati najlakši i najočigledniji povratni pas na utakmici.

S druge strane, Hrvatska je odlično kaznila talijansko kašnjenje u prešaltavanju:

Hrvatski napad ide po desnoj strani, vezna linija Talijana je malo privučena prema tamo. Dolazi do prebrojavanja na drugu stranu, talijanskog kašnjenja u pokrivanju po širini terena, lopta dolazi do Rakitića:

On ima čist pas na suprotni bok gdje Perišić i Pranjić napadaju usamljenog De Sciglia. Gol ide Buffonu na društvu, ali do šuta je i došlo zbog iskorištavanja viška na boku.

U 26. minuti obje ekipe napravile su značajne promjene. Hrvatskoj se ozlijedio Modrić, što je značilo da se Rakitić povlači na njegovo poziciju a Kovačić ulazi kao desetka, lutalica. S druge strane, Conte je vrlo rano prepoznao Ahilovu petu svoje ekipe te je vađenjem Pasquala i nizom rotacija osigurao puno bolju protekciju na svojem desnom krilu. Sada je Soriano bio tamo, pozicioniran više nego Candreva prije njega, što mu je omogućavalo da mnogo ranije napadne Pranjića na lopti i oduzme Hrvatskoj mobilnost po toj strani:

Čak se i na slici vidi kako ga Conte priziva da izađe još više i brže na tu liniju. S vremenom je Perišić počeo igrati više centralno, što je značilo da ga umjesto beka preuzima stoper, pa Pranjić ima još “pola igrača” više na boku na kojem igra. Negdje između ovih promjena i propuštenog momentuma nakon početnih pogodaka, utakmica je zamrla i ostala bez upečatljivijih pojava do kraja poluvremena.

2. poluvrijeme

Od 45. minute do malo prije prekida utakmice (cca 65 minute) bilo je jedno od čudnijih razdoblja u igri ove selekcije. Totalna premoć u posjedu lopte, totalno prepuštanje inicijative od strane domaćina, ali bez finalnog produkta i šanse.

Talijani su se povukli u duboki blok:

I nakon svakog idućeg napada izgledalo je kao da se povlače metar po metar.

Hrvatska je u tom razdoblju promijenila fokus napada. Olić je “čistio” Srni stranu i odlazio rano prema sredini šesnaesterca, što je omogućavalo Srni ulaske iz drugog plana na dubinske i dijagonalne lopte prema njemu. Protok je bio malo prespor a plan preočit da bi polučio veće rezultate, ali opet mdash; Hrvatska je bila jednu pravu loptu, odbijanac ili centaršut do gola.

U 52. minuti Conte opet dosta rano prepoznaje kuda idu kola i uvodi El Sharaawya, i tada Talijani napokon prelaze na nešto što je blizu 4 5 1 rasporedu (iako podosta asimetričnom), gdje Conte dodatno dupla bokove i to izgleda ovako :

Gdje je El Shaarawyeva brzina trebala doći do izražaja na način da koristi Srninu ofenzivnost i utrčava mu iza leđa u tranziiciji, da Talijani napadnu taj prostor. Međutim, loptu su previše propustili i do daha na njoj nisu došli pa je takav plan prema naprijed propao.

Jako su se u toj fazi trošili Zaza i Marchisio (sada najofenzivniji vezni) budući da su trčali i pritiskali uvijek bar jednog braniča viška, pa i nisu predstavljali problem u svojem presingu. Za nešto više prema naprijed Talijanima je falilo igrača naprijed.

Zaza je ostajao izoliran, sve je češće morao ulaziti u duele i loviti poprilično napamet izbijene lopte, pa je dodatno trošio snagu. Jedna ilustracija o omjeru snaga u tom segmentu i razdoblju:

Nakon prekida i malo čudnih okolnosti u kojima je utakmica nastavljena, nije bilo značajnijih promjena. Tek su Talijani malo došli do daha, sada su i oni mogli raširiti teren i napad od linije do linije i prolongirati svoju fazu napada. U 76. minuti opet skoro pada gol iz “neimanja” zadnjeg veznog mdash; na jedan centaršut iz drugog plana uletava Marchisio kojeg nitko od hrvatskih veznjaka ne prati,. ali za malo kasni.

Sve u svemu, nema velikih zaključaka mdash; Talijani su pokazali osnovne koture svojeg sistema na kojeg se očekuje nadogradnja koju Conte slabo radi i to mu mnogi prigovaraju i smatraju razlogom posrtanja njegovog Juventusa u Europi. Rasplet toga ćemo vidjeti s vremenom, ali i više nego pohvalne su obje rane kadrovskomdash;taktičke izmjene kojima je onako šahovski, kada shvatiš da nemaš pobjedu, uzeo remi. Falio je i Balotelli, njegova klasa, iskra, potez.

Hrvatska je odigrala dobru utakmicu protiv jakog suparnika i poprilično potvrdila da plasman ne bi smio biti upitan u ovom konceptu kvalifikacija. Još uvijek se dio igrača (a prvi Olić) stavlja u kontekst u kojem ne može dati maksimum. Ne mora se ovo tvrdo shvatiti, on može počinjati utakmicu na krilu, ali onda ostale okolnosti treba podrediti tome da se on dovede u situacije i zone u kojima je najbolji. Za Mandžu, zapravo, vrijedi ista stvar. Jako različite role i zahtjeve imaju njih dvojica u klubu i reprezentaciji. Vida je odigrao najbolju utakmicu u reprezentativnom dresu, Rakitić vrlo dobar u teškim uvjetima.

Dobar posao u Italiji? Pa ajde, i je.

Vice Karin, General poslije bitke


Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 3,72 kn s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.
Share on facebook
Share on twitter
Share on linkedin
Share on whatsapp
Share on telegram
Share on email

Zadnje objavljeno

Twitter