Luke Modrića javnost je doznala niz detalja iz nakaradnog odnosa Dinama, Mamića i igrača. Ono što je bilo znakovito u svjedočenju Modrića jest to da je izmijenio svoj iskaz iznešen tijekom svjedočenja pred državnim tužiteljima u istražnom procesu. >> Afera Godot: Modrić promijenio iskaz Izmjena iskaza je priličan udarac USKOK-u jer je praktički od toga da je aneks (po kojem Modriću pripada 50% transfera u Tottenham) potpisan 2008. godine, nakon što je Luka već bio u Londonu, sada ispalo da se Modrić malo „zbunio“ i da je to ustvari isti aneks koji je već postojao 2004. i 2005. godine – točnije, da je on zaista potpisan 2008. godine, i to samo zato što je u onom ranijem navedeno da novac treba sjesti na račun u stranoj banci, a ovim aneksom je uređeno da uplata bude izvršena na račun u Hrvatskoj. U niti jednom trenutku podizanja optužnice pravosudnom aparatu nije bilo sporno da je Modrić sudionik u ovom kaznenom djelu. Ono što smo se pitali jest zašto ga tako ne tretira i USKOK. Zašto protiv Modrića nije podignuta optužnica? Realno, meta je Mamić i svakako da je njegovo prvobitno svjedočenje išlo u prilog, ali isto tako kako nije potpisao da je svjedok pokajnik, niti ponovio sve što su oni očekivali – time je praktički došao do toga da je kao svjedok tužitelja (USKOK) govorio u korist tuženika (Mamića). Može li se USKOK sada predomisliti? Teoretski može, ali teško da će se to dogoditi jer time sami sebi skaču u usta. Uostalom ako Mamiću ne dokažu kriminal, ne mogu ni Modriću kao onome koji je držao vreću. S druge strane još je jedan ključan detalj zašto Modrić nije optužen – a taj je da se u tom slučaju može braniti šutnjom, što bi više štetilo slučaju nego ovo. Sudac će sada procijeniti koje svjedočenje će uzeti u obzir – ono dano u uredima državnog odvjetnika ili ovo pred sudom. Pitanje je naravno i postoji li snimka njegovog svjedočenja, te je li Modrić bio u pratnji odvjetnika – ako nema i nije – velika je vjerojatnost da će sud morati prednost dati iskazu koji je Modrić iznio pred sudom. Ipak,nešto drugo je u cijelom slučaju vrlo bitno – to je način na koji Mamićeva obrana gura vodu na svoj mlin konstantno ponavljaljući da je ovakvo ponašanje/poslovanje u nogometnom klubu normalno. Red je da se tome pristupi s posebnom pažnjom. Prvo, teško da je normalno u bilo kojem pravnom subjektu biti odgovorna osoba (što Mamić jest) i potpisati ugovor o proviziji koja završava u džepu odgovorne osobe. Zamislite samo situaciju da direktor Škver d.o.o. proda brod za 20 milijuna eura, te prodavatelju isplati proviziju od 10 milijuna eura, a prekosutra istom tom direktoru na ruke dolazi 8 milijuna eura od navedenog posla?! Kakav god papir imali potpisan, sumnjamo da bi se odgovorna osoba opravdala od kaznenog progona. Drugi problem koji se rijetko spominje u javnosti je porez – nismo uopće sigurni koliko je taj dio zastupljen u optužnici, ali to što je Dinamo platio porez na isplatu Luki Modriću i 10 milijuna eura, ne znači da je porez riješen i za primitak od 8 milijuna eura koje su Zoran i Mario primili na ruke. Moguće da nitko nije fokusiran na to jer je utaja puno „manji“ grijeh od oštećivanja Dinama za stotinjak milijuna kuna, ali sigurno nije zanemariva činjenica da na 8 milijuna eura porez iznosi barem 2 milijuna – eura. Prema Kaznenom Zakonu kazna za utaju poreza je od 6 mjeseci do 5 godina zatvora, a za izrazito tešku utaju od godine do 10 godina. Treći problem je što je obrana proračunato uspjela zbuniti cjelokupnu javnost o samoj važnosti potpisanih aneksa. Idemo redom. Proces prelaska iz jednog kluba u drugi u sportskom pravu izgleda ovako: 1. Igrač ima važeći ugovor (i anekse) s klubom u kojem trenutno igra (u Modrićevom slučaju Dinamo) 2. Klub i igrač prihvaćaju ponudu kluba koji želi kupiti igrača (u Modrićevom slučaju Tottenhama) 3. Trenutni i budući klub potpisuju ugovor o transferu (Dinamo i Tottenham) 4. Igrač i bivši klub potpisuju sporazumni raskid u kojem definiraju ili se odriču svih preostalih obveza iz ugovora (i aneksa) o profesionalnom igranju koji je do tada bio ‘na snazi’ (Modrić i Dinamo potpisuju sporazumni raskid ugovora). 5. Igrač potpisuje ugovor s novim klubom (Modrić potpisuje ugovor Tottenhamom) Najvažniji trenutak jučerašnjeg suđenja je onaj u kojem je Luka Modrić na pitanje tužitelja je li pri odlasku iz Dinama potpisao da nema potraživanja prema klubu odgovorio da je mislio da se to odnosi samo na plaće i premije, a ne i na podjelu novca od transfera. Naime, aneksi za koje obrana (promjenom iskaza i Modrić) tvrde da su potpisani još dok je Luka igrao u Dinamu (i na ime kojih mu pripada 50% od budućeg transfera) su sastavni dio Ugovora o profesionalnom igranju. Kada je Modrić prešao u Tottenham taj ugovor je raskinut, a analogijom je raskinut i aneks. U nogometu je upravo ovaj ugovor o profesionalnom igranju osnova za dobivanje odštete kod prodaje igrača. Ako nemate ugovor, igrač, još od Bosmana, odlazi bez odštete. Tako da je Modrić imao ugovor u trenucima kada je napravljen Ugovor o transferu između Dinama i Tottenhama. Prilično je uobičajeno da u ugovoru o transferu stoji točka po kojoj će Dinamo nakon potpisa ugovora sporazumno raskinuti ugovor o profesionalnom igranju, da bi Modrić mogao potpisati isti s Tottenhamom. I tu je ključni dokaz farse koju nam prodaje Mamić sa svojom obranom – Ugovor o profesionalnom igranju raskida se Sporazumom o raskidu ugovora i u njemu se navede sve što još proizilazi iz samog Ugovora o profesionalnom igranju – dakle sve eventualne obveze Dinama prema Modriću tu trebaju biti popisane, jer nakon što se ugovor raskine i on i aneksi prestaju važiti (!!!). I upravo je u tom dokumentu navedeno, što je USKOK i naveo već kod podizanja optužnice (a Modrić jučer ponovno potvrdio izjavom da je mislio da se odricanje odnosi samo na plaće i premije), da su Dinamo i Modrić potpisali da više nemaju nikakvih potraživanja jedni od drugih. Dakle, ni u jednom trenutku, neovisno o postojanju il’ nepostojanju ankesa kojim je omogućeno da Modriću pripadne 50% vrijednosti transfera, nije (sporstko) pravno osporeno da je nemoguće da Modriću pripadne 50% transfera neovisno jesu li aneksi bili sastavni dio ugovora (kako obrana tvrdi) ukoliko nakon potpisivanja sporazuma o raskidu Modrić nije imao potraživanja od kluba, a to je i jučer potvrdio, tvrdeći da je zbunjen. Nije li time nebitno što je pisalo u aneksu, te je li on potpisan 2004., 2005. ili 2008. godine? Jasno da bi USKOK-u bilo lakše da je Modrić naveo da je taj aneks potpisan 2008. godine, te time dodatno pomogao dokazivanju tužbe, ali samim zatvorenim krugom indicija o tome da se baš i ne zna što je pisalo u aneksima, da se pola aktera ničega ne sjeća, a da su milijuni usprkos sporazumnom raskidu bez potraživanja izvučeni iz Dinama – sve je prilično jasno. Zar ne? Ovo je i prva optužnica u kojoj, osim Modrića ima još nogometaša koji će iznijeti pred sudom svoje priče. Jedan od nih je trebao danas svjedočiti – Dejan Lovren. Spominje se i Ivan Bošnjak. Lovren je, kako pišu mediji u prvom iskazu imao kontradiktorne izjave, Bošnjak je potvrdio da on ništa nije potpisivao. Ima li ih još? >> Izrežirana farsa? Mamić novim cirkusom ostao bez odvjetnika i spriječio nastavak suđenja Druga optužnica i suđenje koje još nije ni krenulo izgleda još pogubnija za vladara Dinama – naime, tamo se barata i s transakcijama po računima koji vode do Mamića i njegovih jataka. Transakcije, uplate i isplate, za razliku od nogometaša, ipak imaju bolje pamćenje.
Bojan Islamović
