Čudna je nogomet igra. Nakon niza partija u kojima su igrali u većoj (Dinamo, Zagreb) ili manjoj (Split) mjeri bolje od suparnika i nisu uspijevali pobijediti, sada kada su Bijeli odigrali najskromnije unatrag poduže vremena i teško da bi se na temelju pokazanog moglo reći da su zaslužili pobjedu, barem ne nedvosmislenomdash; sada su pobijedili.
Hajduk je startao u onih svojih 4mdash;3mdash;3 s određenim zadacima i većom slobodom kretanja za prednju trojku: Kalinićmdash; Bašić, Maloča, Milović, Jozinovićmdash; Bradarićmdash; Sušić, Caktašmdash; Mezga, Gotal, Kouassi. Pošteno je notirati i izostanak čak 9 igrača: Mikanovića, A.Milića, Vršajevića, Anđelkovića, Vlašića, Maglice, Stipice, Bencuna i Domeja.
Igra je bila siromašna, vrlo malo toga smo vidjeli u 90 minuta. Tek po dvije prilike s obje strane, te par dobrih pokušaja iz daljine: Istra je priprijetila velikom šansom Špehara zahvaljujući izraženoj naklonosti sudaca. Prvo je Zebec propustio dosuditi čist prekršaj nad Kouassijem, da bi u kontri Špehar pucao iz zaleđa koje nije signalizirano (linijski sudac Modrić koji je i u drugom dijelu oštetio Hajduk kada je signalizirao nepostojeće zaleđe Caktaša i time spriječio veliku šansu za Kouassija), no srećom, Kalinić je bio na visini zadatka, a potom i Jozinović. Drugu priliku domaći su imali kasno u utakmici već kod 2:0 za Bijele, kada je ispao Bašić, a Jozinović zakasnio sa zatvaranjem Heistera koji se ubacio na drugu stativu i tukao preko gola. Hajduk je bio opasan kad je Kouassi pucao glavom na Bradarićevu loptu, te kod 2:0 kad je odličnu akciju Kouassija lošim prvim dodirom upropastio Gotal.
Počeli su Bijeli kratko od Kalinića, no vrlo brzo su se uslijed pritiska Puljana odlučili na ispucavanja vratara ili nekoga iz zadnje linije kao inicijaciju napada. Već se i tu da nagovijestiti problem s kojim se Hajduk i inače zna susresti u igri i ne samo na Drosini: nedorečenost u raznim elementima igre. Primjerice, ako se igrači dok je lopta u Kalinića postave u tzv salidu lavolpianu(Lavolpeov izlazak mdash; početak napada od vratara karakteriziran širokim postavljanjem stopera, podizanjem bekovima 10mdash;15 metara uz aut liniju, te spuštanjem jednog ili više veznih igrača u prostor između stopera po loptu kako bi s njom u posjedu krenuli licem prema naprijed i ovom postavkom otežali pritisak protivnika ovako visoko), onda je potpuno nekorisno, nerijetko čak i kontraproduktivno i opasno, da loptu naprijed šalje jedan od stopera ili da se ona igra naprijed izravnim pasom koji nije siguran dok su srednji braniči tako van svojih pozicija.
Vrlo slično se događa i u ostalim segmentima igre. Primjerice, i u Puli je Hajduk relativno lagano dolazio u zonu Istrinih 30 metara što je za svaku pohvalu, no tada nije bilo rješenja i lopte su se gubile serijski, a posve nepotrebno. Većina igrača je u toj zoni igrala privatne utakmice, solirala, pa bilo da se radilo o pokušajima prodora (Sušić) ili onog izravnog zadnjeg pasa za šansu (Caktaš, Kouassi). Nerijetko je primjetno da ne samo Hajdukovim igračima, već općenito hrvatskim nogometašima nedostaje kultura pasa i kretanja u slijedu mdash; onaj jednostavni siguran pas igraču do sebe i otvaranje, dakle brža lopta koja radi za tebe. Koliko se god činio jalovim i nekorisnim, niz takvih dodavanja ljulja obranu, lomi zonu i otvara prostor za onaj završni pas na kojem su Hajdukovi igrači na silu inzistirali na postavljenu obranu. Nadalje i kretanja igrača Hajduka nisu omogućavala maksimalno korištenje prostora koje je protiv ekipa koje se ovako duboko brane sa svih 10 igrača mdash; jako bitno.
Ukratko, može se reći da je utakmica bila slična onoj iz Parka mladeži, pa čak još i gore odigrana, no, za razliku od tada, sada je Hajduk imao bljesak individualca koji mu je tada nedostajao mdash; Sušićev gol, te poklon od strane protivnika mdash; Brkićeva reakcija kod drugog gola, a može se reći da je i kod prvog gola morao bolje reagirati. I to je riješilo utakmicu. To je bila razlika.
Također je bilo vidljivo da Bašić nije uigran ni sinkroniziran svojim ofenzivnim kretanjima s ostatkom ekipe, a i duboka i kompaktna Istrina obrana (svih 10 igrača iza lopte: zadnja 4 usko na 16 metara, bočni vezni sasvim nisko, skoro u liniji s ova 4 zadnja i još 4 prednja usko u prvoj liniji na 25 metara) je pridonijela tome da nije moglo biti onih dugačkih dijagonala iza protivničke zadnje linije karakterističnih za igru Bijelih s Vršajevićem u glavnoj ulozi.
Defenzivno, iako se može reći da je Hajduk odigrao vrlo solidno, bez većih grešaka, također jedna situacija upada u oči kao paradigma maloprije spomenute nedorečenosti u igri: ona kada je Woon pogodio stativu. Naime, na lijevoj strani Hajdukove obrane u jednom momentu se nalazi čak 5mdash;6 igrača koji prave svojevrstan, kako to Englezi vole reći mdash; kavez. I to je vrlo korisna i zanimljiva taktička varijanta pritiska na loptu, međutim, kao i presing općenito mdash; vrijedi i koristi dok se ne probije. Ako se probije mdash; nastupaju problemi. I to se i dogodilo, Bijeli nisu uspjeli spriječiti loptu da izađe iz kaveza i na drugoj strani se odmah otvorio prostor za šut.
Inače Istra je posebno u prvom dijelu kontinuirano napadala Gorana Jozinovića dugim dijagonalama na svog desnog braniča Horvata široko uz aut liniju koristeći situaciju u kojoj je Kouassi bio daleko da bi pomagao splitskom lijevom braniču. Srećom, nije bilo koristi, iako je Horvat dvaput pobjegao i poslao vrlo upotrebljive lopte u sredinu.
Kalinić, da nije one obrane Špeharumdash; nezaposlen. Bašić je, možemo povući paralelu sa Zvonom Milićem i njegovim nastupom u Osijeku, odigrao sasvim dobro, mirno i koncentrirano na desnom braniču. Primjetno da je nije dovoljno sudjelovao u napadačkoj fazi igre što valja pripisati više njegovim suigračima koji očito još nisu kliknuli s njim. Imao je dva jako lijepa prodora po desnoj strani kada je već otišao na krilo po ulasku Nižića, ali i grešku koja je dovela do šanse Istre na kraju susreta. Jozinović se mučio s Horvatovim ubacivanjima iz drugog plana u prvom dijelu, nije ispratio Heistera kod prilike domaćih, ali je imao nekoliko finih ofenzivnih akcija, te je i spriječio gol, blokiravši Špeharov šut na praznu mrežu. Stoperi su bili vrlo dobri uz dva Milovićeva izleta u nepoznato, srećom bez posljedica. Pošteno je reći da se radilo o situacijama u kojima je Goran nastojao spriječiti potencijalnu štetu u nastanku, a ne o remdash;akcijama na akcije protivnika, pa se ispadanja da i opravdati do neke mjere. Bradarić je ponudio svašta mdash; i kašnjenja i loših postavljanja i lutanja s loptom, ali i bitan blok, par pametnih faulova i konačno mdash; gol. Caktaš je veći dio susreta proveo na krilu i nije uspio utjecati na utakmicu. Sušić je opet bio najbolji iako je opet isuviše znao cariniti loptu i razbijati ritam napada. Definitivno klasa za HNL. Mezga rano izašao zbog ozljede. Kouassi također vrlo dobar, no jednu šansu je promašio, a drugu neopravdano zaustavljen zastavicom. Gotal nije donio onu razinu igre leđima i borbe za poziciju i proigravanje koju inače nosi Maglica. Također nije bio pravi. Vuković je ušao umjesto Mezge, no osim velike borbenosti nije donio novo, izgubio par lopti. Nižić i Tima nisu bitno utjecali na igru.
Dakle, primjetno je da je igra Hajduka u padu. Iako postoje objektivne olakotne okolnosti poput dosta ozljeda i kazni, te niza igara izvan svog stadiona što se nastavlja i u nedjelju, opravdanja nema. Slijedi Rijeka u Dugopolju, u neuobičajenim okolnostima o kojima ste mogli čitati na našem portalu. Bit će vrlo zanimljivo vidjeti kako će manji teren utjecati na igru, pogotovo Hajduka, te kakve nas promjene u sastavu čekaju, a i koliko će na momke s Kvarnera utjecati europski dvoboj sa Sevillom. Je li ovaj niz sve lošijih predstava Bijelih trajniji ili ćemo u Jadranskom derbiju vidjeti bolju igru Hajduka? Pitanja je mnogo, odgovori slijede vrlo brzo.
Ivan Rilov
