21. kolo MAX tv Prve lige, RNK Split- HNK Hajduk 1:1
Prvu utakmicu Hajduka u nastavku sezone, najjednostavnije je analizirati u četiri čina.
Čin 1. – Prvo poluvrijeme
Hajduk koji smo vidjeli i na pripremama. Čvrst i kompaktan prema natrag, u sustavu 4-3-1-2. U ranoj fazi napada, Savvas se spušta između stopera, jedan od bekova, češće Juranović, odlazi odmah vrlo visoko, i onda se sa Savvasom, dva stopera i jednim bekom, pokušava prenijeti loptu u drugu trećinu terena. To je trebao biti zadatak Frane Vojkovića, Hamze Barryja i Frana Tudora. Tu negdje, malo prije centra, čekao je i RNK Split. Hajduk iz posljednje linije kruži, dođe do 60-ak metara od protivničkog gola, ali dalje ne ide. Hamza i Vojković bi: ili po loptu došli pre nisko, pa bi i oni bili u posljednjoj liniji, ili bi primili loptu nešto više, ali okrenuti leđima i onda bi ih Splitova obrana opet otjerala pre daleko. Potpuno isti problem Hajduk ima od početka sezone, vezna linija naprosto nije u stanju na kvalitetan način donijeti loptu u zadnju trećinu i predati napadačima, koji su po svim kriterijima sam vrh ove lige, ali u zadnjih 30 metara. Nikakve koristi nema od Marka Futacsa ako se on mora spuštati po loptu do centra. Isto vrijedi i za Ohandzu, pa i Saida, koji je ovaj susret započeo na klupi za rezerve.
I tako je prošlo prvo poluvrijeme. Način na koji se igralo, sugeriralo je 0:0 utakmicu. Hajduk oprezan, tako da Split teško može nešto iz kontranapada, a s druge strane potpuno bezidejan po pitanju probijanja bloka protivničke ekipe.
Čin 2. – Početak drugog poluvremena
Formacija 4-3-1-2 koju je Carrillo odigrao prvi put u derbiju protiv Dinama, a zatim nastavio forsirati tijekom priprema, činila se logična iz nekoliko razloga. U takvoj formaciji mogu igrati istovremeno dvojica od trojca Futacs, Ohandza i Said. U svim ostalim varijantama, dvojica moraju na klupu, jer su sva trojica klasični napadači, a ne krila. Drugi, možda i još važniji razlog, ta formacija ima i polušpicu, koja bi trebala povezati veznu liniju i napadače. Izgledalo je da je ta pozicija rezervirana za Nikolu Vlašića, za kojeg se očekivalo da će na toj poziciji dati najviše. Međutim, Carrillo je na otvaranju proljetnog dijela prednost na toj poziciji dao Franu Tudoru, koji je usput budi rečeno, bio najmanje loš od svih ofenzivaca u prvom poluvremenu.
Vratimo se mi dakle na utakmicu. Carrillo nezadovoljan razvojem događaja u prvom dijelu, mijenja Hamzu i uvodi Vlašića, ali ne na poziciju polušpice. Početkom drugog dijela Hajduk kreće u 4-4-2 formaciji, s Vlašićem na lijevom boku, Tudorom na desnom, te Savvasom i Vojkovićem, kao dva centralna vezna. Tih 4-4-2 na pripremama nismo vidjeli.
Čin 3. – Ulasci Ercega i Saida
Ako ovih 4-4-2 bila novost, i odustajanje od formacije koja se uigravala kroz mjesec dana priprema, što onda reći na formaciju Bijelih nakon ulaska Ante Ercega umjesto Vojkovića?
Klasični va banque! Savvas sam na sredini, uz nekakvu pomoć Vlašića u organizaciji, a Erceg, Ohandza, Futacs i Tudor naprijed, s tim da bi i Vlašić jako brzo otišao na svoje lijevo krilo. Ulaskom Saida umjesto Ohandze, tu se ništa nije promijenilo.
Čin 4. – Golovi
Carrillo je želio pogotke pošto, poto, i dobio ih je. Doduše prvi u svoju mrežu. Najprije je jedna kontra Splita, nakon greške, i inače očajnog Ćosića, konačno urodila plodom, a onda je i Vlašić napravio, ono što inače radi najbolje. Centaršut nakon driblinga, Erceg na mjestu i zabija. Mogao je do kraja Hajduk i pobijediti (greda Tudora, šansa Saida).
Zaključak
Kad se povlačila crta na jesenski dio MAXtv 1. HNL, na portalu Telesport, koji zajedno s tvrtkom In Stat ima uvid u statistički učinak ekipa, napisana je i ova rečenica:
„Momčadski InStat Index pokazatelj je koliko je koja momčad – pojednostavljeno rečeno, i po InStat parametrima koji nisu savršeni, kao što nisu ni bilo koji drugi – naprosto dobro igrala. Po njemu, Rijeka (253) i Dinamo (251) su za klasu iznad ostalih; Osijek i Hajduk su tek na 229, Lokomotiva 226, Slaven 224, Inter 215, Istra 210, RNK Split 207 i Cibalia 206.“
Ovo gore su brojke, koje, da i ja ponovim, nisu savršene ali ipak govore nešto. Ako tome dodamo i dojam, onda je zaključak sljedeći: Igra Hajduka u jesenskom dijelu je puno dalja od vodećih Rijeke i Dinama, a puno bliža ostatku lige. Vidjelo se to i utakmicama protiv vodećeg dvojca ove jeseni. Pušnik nije uspio posložiti igru i zato je, dva kola prije završetka jesenskog dijela došao novi trener, Španjolac Joan Carrillo.
Njegov zadatak, na proljeće je, osigurati mjesto na tablici koje vodi u kvalifikacije za EL, ali možda još i važnije, podići igru Hajduka, na nivo koji će igrom biti ravnopravni najboljima u HNL-u.
Sudeći po ovoj utakmici, dug, ali jako dug, put je pred Carrillom. Sve što je Hajduk napravio jučer, napravio je na individualnu klasu svojih igrača i to kad se odustalo od igre koja je uigravana mjesec i pol dana.
Jasno je da se do igre ne može „preko noći“, ali nakon mjesec i pol dana priprema, pošteno rečeno, očekivanja su bila puno veća od onoga što smo sinoć vidjeli u Parku mladeži.
Miće Katunarić
