Loš start na početku HNL-a sigurno neće poljuljati temelje kluba iz Zaprešića koji malo-pomalo postaju primjer stabilnosti za sve manje klubove u HNL-u, kako na sportskom, tako i na poslovnom planu. Prije analize Interove 2017. godine, vrijedi istaknuti i pohvaliti vodstvo kluba za transparentnost. Podaci o skupštinarima, upravi i revizorsko izvješće s raščlanjenjim stavkama bilance i računa prihoda i rashoda (u odnosu na šturo izvješće sa stranica Ministarstva financija) javno su dostupni na službenim web stranicama kluba čime se puno veći i razvikaniji klubovi s ‘europskog istoka’ ne mogu baš pohvaliti.
>> Sjajna poslovna godina ‘Diva iz predgrađa’
Prošlu sezonu Inter je završio na sedmom mjestu, sezonu ranije na osmom, a sezonu prije na petom (u kojoj se vratio nakon dvogodišnje pauze od prve lige), bez turbelencija i s dovoljnom bodovnom zalihom za mirno pripremanje novih sezona. Stabilizacija Intera u ligi značila je i stabilnost u klupskim financijama, što se konkretno osjeti na računu prihoda i rashoda. Inter je i prošlu godinu završio s plusom od 507.784,00 kn, što je ipak osjetno manje u odnosu na godinu ranije jer su prihodi pali za 3,7 milijuna kuna – sa 17,5 na 13,8 milijuna kuna, odnosno nije se dogodio jači transfer.
Prodaja Frana Mlinara, Ilije Nesterovskog i Josipa Posavca, najveća su prihodovna stavka kluba posljednjih godina, a i njihovo knjiženje, odnosno ugovoreno plaćanje, prikazuje kako se plodovi tih transfera kapitaliziraju tek godinu nakon prodaje igrača, odnosno, pretpostavka je da pričamo o klasičnom talijanskom običaju – posudba, pa prodaja, pa plaćanje – zbog čega su prihodi od prodaje knjiženi godinu dana kasnije. Kako je već gore spomenuto, za tri milijuna kuna u 2017. godini pali su prihodi od transfera u odnosu na 2016. što je velikim udjelom proporcionalno i padu ukupnih prihoda.
Prihodi od transfera čine preko 50 posto ukupnih prihoda, a financijski krvotok popravljen je i novcima od UEFA-e otkako se Inter vratio u prvoligaško društvo. Nadalje, vrijedi istaknuti dvije stavke koje nisu u iznosima značajne, ali ukazuju na dobar smjer poslovanja; povećanje zarade od prodaje ulaznica i postepeno smanjenje davanja javnog novca od Grada Zaprešića, što daje za pravo argumentaciji da uz razborito poslovanje novac poreznih obveznika ne mora služiti kao kasica prasica sportskim klubovima za krpanje minusa. Na rashodovnoj strani, najviše se ističe smanjenje troška vezanog uz prodaju transfernih prava s 5,4 na 1,9 milijun kuna. S druge strane trošak usluga, osoblja i kategorija ostalih troškova imaju osjetni rast što je povezano s troškovima novo otvorenog pomoćnog terena iza gostujuće tribine čime se riješio dugogodišnji problem putovanja na treninge preko skele na Savi.
Vrijednost kluba od 3 milijuna kuna zadržana je na istoj razini kao i u 2016. godini, a vrijedi istaknuti kako je ovogodišnja bilanca cakum-pakum zato što je u potpunosti saniran minus iz 2014. godine koji se kalemio posljednje dvije godine.
Uzimajući u obzir pokazatelje likvidnosti, vidljiv je progresivni rast Intera i stabilnost u upravljanju financijama kluba. S nešto manje od milijun kuna na žiroračunu na koncu 2017.godine, klub u potpunosti može idući dan pokriti sva dugovanja prema dobavljačima, zaposlenicima i ostale obveze što je za svaku pohvalu, a pogotovo uspoređujući nekoliko godina ranije kada je klupski žiroračun bio skoro prazan sa svega 360,00 kuna (2014.).
Koeficijent tekuće likvidnosti također govori puno o mogućnosti podmirenja svih kratkoročnih obaveza, na 1 kunu obaveza, postoji pokriće od 2,8 kn koje Inter može kapitalizirati. Naravno, u nogometnim klubovima tržišna vrijednost igrača prilikom transfera ovaj koeficijent za čas korigira, ali vrijedi pohvaliti kako i bez toga klub uredno servisira sve svoje obveze.
Koeficijent zaduženosti pokazuje do koje mjere Inter koristi zaduživanje kao oblik financiranja. Ukupan odnos svih obaveza i imovine u 2017. godini je na 47%, što znači kako je rizičnost financiranja čak ispod preporučenih 50% i ima tendenciju smanjivanja što se i vidi iz priložene tablice.
Istovremeno, vežući se uz zaduženost, koeficijent vlastitog financiranja od 53% pokazuje kako je više od pola imovine kluba financirano iz vlastitog kapitala i raste iz godine u godinu.
Stabilne financije uz održivi rast predstavljaju temelj svake zdrave nogometne sredine. S druge strane postavlja se pitanje, je li ovo maksimum zaprešićkih Žutih ili postoji još mjesta za eventualni napredak?
Klub će zasigurno sportski i poslovno napredovati nakon dovršenog pomoćnog igrališta za treniranje i postavljanja novog kvalitetnog travnjaka koji više neće ličiti na njivu u zimskim mjesecima. Može li međutim Inter dignuti letvicu više, od puke borbe za što ranije osiguravanje ostanka u prvoj ligi? Za veću razinu potreban je ozbiljniji kapital. Dosadašnja ulaganja u prvoligaške klubove u pravilu su bila vreće bez dna zahvaljujući primarno očajnom rukovođenju istima, a posebno je to vrijedilo za sve manje klubove koji nemaju bogatog mecenu, navijačku bazu ili jakog lokalnog sponzora. Ako se izuzmu te varijable, Inter kroz svoje poslovanje posljednjih godina provodeći politiku „dovedi besplatno = prodaj skupo“ ostavlja dojam najozbiljnije male nogometne sredine u Hrvatskoj i bilo bi zaista interesantno vidjeti napredak kluba na sportskom i poslovnom terenu kada bi se uprava Intera okuražila na stepenicu više.
Mihael Polovanec
Vezano za temu:
>> Analiza financijskih izvještaja/Financije
