Search
Close this search box.

Analiza financija: Rijekina 2017. – titula donijela financijski vrhunac, stabilnost tek treba održati

Analizu financijskih izvještaja HNK Rijeke za 2017. godinu ne možemo započeti bez da se podsjetimo da je riječ o rezultatski najuspješnijoj godini u povijesti kluba. Osvojen naslov prvaka Hrvatske pojačan je osvajanjem kupa, a upečatljiv nastup u Europi (gdje se posebno ističu utakmice protiv Salzburga i pobjeda nad Milanom) bio je šlag na torti.

Kako je taj značajan rezultatski iskorak utjecao na financije kluba? Ima li ozbiljnijeg rasta u prihodima? Koja je održiva razina rashoda, odnosno – kakvim budžetom doprvak raspolaže u kratkom i srednjem roku?

Račun dobiti i gubitka daje nam odgovor na prvo pitanje. Da, rast prihoda je ozbiljan i očigledan u svim segmentima, klub se približio budžetu od 20 milijuna eura.

Poslovni prihodi drastično su narasli, čak i kad ih usporedimo s 2014. godinom (kada je Rijeka također imala euro-jesen). Ključna razlika u stavci su nagrade UEFA-e, koje iznose 57,7 milijuna kuna (play-off Lige prvaka + 7 bodova u skupinama Europa League).

Osnovni, bazni prihodi su također podosta poboljšani, no osim što imaju pozitivan trend, veličina tih brojki nije na ozbiljnom nivou. Svakako je lijep rezultat ostvariti 9 milijuna kuna prihoda od ulaznica, no to je tek 11% poslovnih prihoda i svega 7% ukupnih prihoda (kada uključimo transfere). Prihod od sponzora je gotovo identičan, a najgora situacija je s TV pravima. Novac kojeg Rijeka dobije iz tih izvora (1,6 mil. kn) dovoljan je tek za godišnju plaću nekog solidnog nogometaša, i ništa više.

Kada stvari stavimo u perspektivu, a perspektiva je takva da Rijeka treba 10-15 milijuna eura godišnje da zadrži postojeći nivo kvalitete, onda je jasno da 3 milijuna eura koje uspije zaraditi iz tri osnovna izvora prihoda (ulaznice, sponzori, TV prava) nije ni približno dovoljno i to stavlja veliki pritisak na transfer politiku, kao i trenersku struku koja mora stvarati igrače bez da rezultat pati. Nije čudo da neformalni vlasnik Mišković traži razna rješenja i pokreće inicijative za financiranje sporta. Našem sportu definitivno treba i ozbiljna strategija i financijska pomoć. No, profićima mora biti jasno da nema poklona, nema igranja tuđim novcem. Biznis je biznis… sve je bruto i neto, prihod minus rashod, „pokrij se koliko si dug“. Jednostavno.

>> Opatijska inicijativa

U tom pogledu, možemo analizirati rashode kluba, koji su svojim rastom pratili prihode. Poslovni rashodi dosegli su rekordnih 125,6 milijuna kuna (nikad prije nisu dosegli 100 mil. kuna). To je posljedica isplata bonusa igračima za postignute uspjehe, što je dignulo plaće igrača i trenera na 65 milijuna kuna (u odnosu na 41 mil. kn. 2016. godine). Druga važna stavka su troškovi usluga, točnije – intelektualne usluge. Teško je točno reči što se krije unutar te pozicije, no vjerojatno se radi o novčanoj naknadi koja se morala isplatiti GNK Dinamu Zagreb od transfera Franka Andrijaševića. Ostali troškovi su ostali otprilike na razini prethodnih godina i ne čine značajan udio u ukupnim rashodima.

Poslovni rezultat prije transfera, amortizacije i kamata je i 2017. godine prilično negativan, kao i svih prethodnih godina. Ipak, ovaj minus je osjetno zdraviji budući da je generiran iz gore spomenutih bonusa i podjele prava na transfer, a ne od redovnih troškova.

Kada u priču ubacimo i transfere, tada situacija postaje pozitivna. U 2017. godini ostvareno je 58 milijuna kuna prihoda od prodaje igrača (ugrubo – Mitrović 4 mil. EUR, Andrijašević 4 mil. EUR), što je veoma lijep rezultat. Troškovi/naknade/provizije temeljem transfera iznosile su 6,4 milijuna kuna.

Iz računa dobiti i gubitka ostala nam je još jedna pozicija za analizirati, a to je amortizacija. Radi se o samo jednoj brojci (čak i ne odveć velikoj – 7,6 milijuna kuna), ali iza nje skriva se nekoliko zanimljivih informacija. Najveći dio te vrijednosti odnosi se na nematerijalnu imovinu (igrače), čiji pregled donosimo u narednoj tablici

Iz Bilješki saznajemo da je klub tijekom 2017. investirao u kupnju igrača 8,6 milijuna kuna (Elez, Heber), te da je prodao igrače koji su u tom trenutku prema knjigama vrijedili 5,7 milijuna kuna. Od vrijednosti igrača oduzmemo akumuliranu amortizaciju (svih igrača koji su pod ugovorom u klubu) i dobijemo konačnu vrijednost momčadi od 11,3 milijuna kuna, koja se iskazuje u bilanci na strani imovine. Naravno, ova vrijednost nije realna u smislu tržišne vrijednosti, nego se odnosi na neotpisanu nabavnu vrijednost igrača.

Rezime računa dobiti i gubitka jest slijedeći – ukupni prihodi 142,6 milijuna kuna, ukupni rashodi 139,9 milijuna kuna, dobit prije poreza 2,7 mil. kn. Može se reći da je poslovanje uravnoteženo, blago pozitivno (isto vrijedi i za 2016. godinu).

Nakon analize prihoda i rashoda, odnosno – profitabilnosti, dolazimo do analize bilance, kao najvažnijeg financijskog izvještaja koji pokazuje stabilnost, zaduženost, likvidnost i aktivnost poduzeća/kluba.

Aktiva bilance prikazuje vrijednost imovine, koju dijelimo na kratkotrajnu (likvidnu) i dugotrajnu. Već smo se detaljno dotakli pitanja nematerijalne imovine, ovdje možemo samo dodati da se njezina vrijednost kroz godine praktično ne mijenja (10-11 mil. kuna), što znači da klub otprilike jednak iznos godišnje amortizira (otpiše/proda) koliko i uloži.

Unutar pozicije dugotrajne imovine, ističe se još financijska imovina (18,9 mil. kuna). Ta stavka odnosi se na zajmove društvu Stadion Kantrida d.o.o., koji dospijevaju na naplatu 31.12.2022. godine.

Vrijednost kratkotrajne imovine značajno je porasla u 2017. godini (73,8 mil. kuna u odnosu na 57,5 mil. 2016. godine), a povećanje je ostvareno na poziciji potraživanja od kupaca (32 mil. kuna, od čega se 18,6 mil. kn. odnosi na inozemne kupce) i u novcu kojim klub raspolaže na zadnji dan godine (40 milijuna kuna).

Kao što to obično biva, svaka medalja ima dvije strane. Visok rast imovine popraćen je i ozbiljnim rastom obveza. Dugoročne obveze su svedene gotovo na nulu, što je rezultat vraćanja pozajmica vlasniku u iznosu od 19 milijuna kuna kroz 2017. godinu, te prebacivanje ostatka 16,5 milijuna kuna duga prema Stichting Social Sportsu (5.186.000,00 kn) i Prodeco International Ltd-u (11. 269.000,00 kn) na kratkoročne obveze (koje dospijevaju na naplatu 31.08.2018.). I dok su obveze temeljem kredita smanjene, obveze prema dobavljačima drastično su narasle. Nažalost, u financijskom izvještaju nema detaljnijeg objašnjenja kome klub duguje gotovo 50 milijuna kuna. Za pretpostaviti je da je vjerojatno riječ o bonusima igračima za ostvarene rezultate, što je trošak koji se u Rijeci ‘aktivira’ samo ako klub sezonu okonča na jednom od dva vodeća mjesta prvenstvene ljestvice.

Kako bilo, kratkoročne obveze dosegle su iznos od 66,8 milijuna kuna čime su se veoma približile iznosu kratkotrajne imovine. Time je koeficijent tekuće likvidnosti, kao najvažniji pokazatelj sposobnosti poduzeća da podmiri svoje obveze, pao na vrijednost 1,1 (poželjna vrijednost ovog pokazatelja je 2). Za usporedbu, prethodne dvije godine kretao se oko brojke 4. Situacija nije alarmantna, ali jasno pokazuje stanje – klub mora i morati će prodavati dugotrajnu imovinu (igrače) kako bi osigurao likvidnost i stabilno poslovanje. To je sasvim normalna pozicija za naše klubove, no ipak je bilo za očekivati da će nakon iznimno uspješne sezone na rezultatskom planu (te nekoliko dobrih transfera), financijska likvidnost i stabilnost kluba biti na većem nivou.

Prije zaključka, osvrnimo se još na poziciju kapitala u bilanci. Zahvaljujući ostvarenom profitu u zadnje tri godine, vrijednost kapitala postepeno raste i dosegla je 34 milijuna kuna. Nagomilani gubici smanjeni su sa 74 na 50 milijuna kuna. Pozitivno poslovanje pozitivno utječe na vrijednost kapitala, kao i na veličinu cijele bilance. Ukupna vrijednost bilance skočila je na 105 milijuna kuna, no vlastiti izvori (kapital) i dalje čine samo 1/3, dok obveze (tuđi izvori) čine čak 2/3 bilance.

Osnovni zaključak jest da HNK Rijeka traži stabilnost, traži svoj red veličine, traži – samoodrživost. Nakon brzog rasta temeljenog na ulaganjima vlasnika, i u momčad i u infrastrukturu, dosegnut je vrhunac osvajanjem dvostruke krune i odličnim nastupom u Europi. Taj uspjeh dovoljan je za vratiti sve zajmove, očistiti bilancu i krenuti u novi ciklus.

Osnovni cilj – zadržati stabilnost i konkurentnost u vrhu hrvatskog nogometa.

Ivan Prekratić

Vezano za temu:

>> Ukupni prihodi klubova HT Prve lige u 2017. godini veći od 700 milijuna kuna 

>> Analiza financijskog izvještaja Hajduka – rekordna zarada i rekordno trošenje 

>> FINANCIJE GNK DINAMO ZAGREB: Upaljen alarm 

>> Analiza financijskog izvještaja: Lokomotiva završila u minusu od 7 milijuna kuna 

>> Hrvatski nogometni savez u 2017. godini na promidžbu i informiranje potrošio više od 17 milijuna kuna 


Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 0,49 € s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.

Zadnje objavljeno

Twitter