Najdraži sportski prijatelji GNK Dinama iz Zagreba, susjedi s Kajzerice poznatiji pod imenom NK Lokomotiva i ove su godine prihodovali više nego prosječni prvoligaš, pogotovo ako uzmemo u obzir da prihoda od publike nemaju jer je interes onih koji bi plaćali da ih gledaju – gotovo nepostojeći.
Već smo analizirali njihove lanjske financije i došli do zaključka da bez pomoći “starijeg brata”, ne bi bilo prvoligaškog nogometa za Lokose, a ovom prilikom ćemo se koncentrirati na financijske rezultate u 2014. godini. Ono što odmah upada u oči je kontinuirani porast prihoda već treću godinu zaredom – 2012. oni su iznosili 18.463.136 kn, iduće godine popeli su se na 25.826.250 kn, a prošle su godine čelnici ustvrdili da je klub imao prihode od 33.679.898 kn, dakle, gotovo 34 milijuna kuna. Iznos je to koji primjerice za gotovo 20 milijuna premašuje poslovne rezultate Slaven Belupa prošle godine.
Kako nažalost financijska izvješća udruga nisu standardizirana kad su u pitanju nogometni klubovi, tako Lokomotiva svoje prihode od transfera vodi pod stavkom – prihodi od prodaje dugotrajne imovine. S 2013. na 2014. godinu ostvaren je rast od gotovo 10 milijuna kuna, pa su Lokosi tako lani od transfera dobili 27.017.936 kn, što znači da čak 80 posto prihoda dolazi iz samo jednog izvora – a to su transferi. Jedina veće stavka prihoda uz transfere su “prihodi od donacija”, a tu ulaze i oni iz proračuna Grada Zagreba.
Iz gradskog proračuna se za klub s Kajzerice u 2015. godini izdvojilo 2.616.000,00 kuna. Od tog iznosa 1.000.000,00 kuna se odnosi na održavanje stadiona u Kranjčevićevoj na kojem Lokomotiva igra svoje domaće utakmice. Sa 620.000,00 kuna se financiraju troškovi kluba u domaćim natjecanjima. Tako su i NK Lokomotivi plaćeni troškovi organizacije utakmica, ali i putni te smještajni troškovi kad nastupaju izvan Zagreba.
Također, pod prihodi od donacija zavedena su još dva veća iznosa – 1.025.567 kn pod prihodi od inozemnih vlada i međunarodnih organizacija (UEFA) i 1.054.198 kn po stavkom prihodi od trgovačkih društava i ostalih pravnih osoba. Što se pak rashoda tiče, oni dosežu iznos od 33.044.157 kn, što znači da je Lokomotiva prošlu godinu završila u plusu od 635.741 kn, a najveći dio toga odlazi na plaće igračima – 14.973.719 kn ili gotovo 15 milijuna kuna. Osim toga, velik iznos izdvaja se i za plaćanje radne zajednice, odnosno zaposlenih u klubu poput trenera – čak 4.694.441 kuna. Ako možemo govoriti o tome što bi trebalo zabrinjavati čelnike Lokomotive, obzirom na svu apsurdnu situaciju oko ovog kluba, onda je to da im klub troši skoro duplo više nego Slaven Belupo, a velikih razlika u rezultatima nema. Zlobnici bi doduše dodali, da u Lokomotivi rezultat ionako nije na prvom mjestu.
Ipak, ima i jedna pozitivna promjena za klub s Kajzerice – dok je u 2012. i 2013. godini Lokomotiva od poznatijeg brata, GNK Dinama “ubrala” 30,9 milijuna kuna kroz transfere, što je činilo 70 posto svih prihoda tog kluba, u 2014. godini ostvareno je nekoliko transfera koji nisu išli u pravcu Maksimirske 128. Stranica transfermarkt navodi da su Ante Budimir i Mathias Chago napustili Lokomotivu za ukupno 1,13 milijuna eura u strane klubove (Budimir za 900 tisuća eura u St. Pauli, a Chago za 230 tisuća eura u Fooland), što znači da se veći novac (za hrvatske prilike) može zaraditi i ako se ne prodaje isključivo u Dinamo. Ipak i prošle godine je najvrjedniji transfer bio onaj u klub u kojem stoluje Zdravko Mamić – Marko Pjaca prodan je Dinamu za milijun eura, no čini se da je i ta priča polako gotova jer u sezoni 2015/2016 nisu zabilježeni veći transferi na relaciji ova dva kluba. Stoga, bit će zanimljivo vidjeti kakav će financijski izvještaj biti za ovu godinu.
Bilanca kluba pokazuje pozitivan trend u smislu rasta (2013. godina – 10,8 mil. kuna 2014. godina – 18,7 mil. kn);, no u puno bitnijem pitanju – zaduženosti, likvidnosti – pokazatelji su poprimili negativan trend.Na strani imovine, ističe se vrijednost nematerijalne imovine (igrača) koje je dosegla vrijednost 11,6 milijuna kuna. Financijska imovina (ekvivalent kratkotrajnoj imovini kod poduzeća) doživljava osjetan rast u 2014. godini (s 2 milijuna 2013. godine, na 9,5 milijuna). To je prije svega posljedica prodaje igrača, od čega 5,3 milijuna kuna još nije naplaćeno, pa se nalazi u potraživanjima kluba. Novac u banci i blagajni iznosi tek 450.000 kn, što nije ni približno dovoljan iznos da bi se, recimo, “prvoga” u narednom mjesecu isplatile plaće radnicima i igračima.
Obveze Lokomotive sa danom 31.12.2014. godine iznose više od 13 milijuna kuna, što je porast za 7 milijuna kuna u odnosu na godinu dana ranije. Najveći udio sadržan je u obvezama prema dobavljačima u zemlji koje iznose 8,9 milijuna kuna (2013. godine – 4,2 mil. kn). Pretpostavljamo kako su u ovoj stavci sadržane obveze prema igračima, a prema visini i porastu iznosa, čini se kako Lokomotiva nije u stanju redovito isplaćivati davanja igračima i ostalim dobavljačima.
Probleme se likvidnošću potvrđuje i potreba za zaduživanjem. Klub je bio prisiljen pozajmiti 2,5 milijuna kuna (no, taj novac nije došao od kreditnih institucija).Vlastiti izvori (= kapital) su, uslijed pozitivnog poslovnog rezultata, dosegnuli iznos od 5,5 milijuna kuna. Problem je što taj iznos čini tek 30% bilance, dok 70% čine gore spomenute obveze. 2013. godine je omjer kapitala i obveza bio puno bliže 50-50, što je svakako znak za uzbunu i upozorenje vodstvu Lokomotive da “stegne remen” i racionalizira poslovanje.
Zaključak koji se nameće stoga, sličan je kao i prošle godine, klub koji toliko ovisi o sredstvima dobivenih iz transfera, nema budućnost u vlastitim rukama, nego ovisi o nečem vrlo nestabilnom, poput tržišta nogometaša. Ipak, ostaje dojam da će Lokomotivu prije dokrajčiti, bar kad je prvoligaški nogomet u pitanju, izvjesna “politička volja” i provođenje zakona, a ne njene financije.
Ivan Prekratić, Veljko Tomić
Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za pluralizam u sklopu projekta “Ilegalne potpore u sportu, “legalne potpore” u diskriminaciji.”
