Met Life Stadium, pred 82 104 gledatelja Barcelona je svladala Juventus rezultatom 2:1. Kako je to izgledalo sa samog stadiona, donosi vam naš Lovro Bilonić u svom novom izvještaju iz SAD-a. Jučer sam imao čast prisustvovati prijateljskoj utakmici Juventusa i Barcelone u East Rutherfordu, New Jersey. Utakmica je igrana pred 82 104 gledatelja čime je postala najgledanija nogometna utakmica odigrana u New Jerseyju (s trona je skinuto finale Copa Americe izmedu Čilea i Argentine, kojemu je nazočilo 82 026 gledatelja). No krenimo redom. Met Life Stadium, dom NY Giantsa i NY Jetsa, lociran je dvadesetak kilometra od centra Manhattana, ali ako nemate auto, dolazak i odlazak sa stadiona je frustrirajuće iskustvo, pa tako ni ovaj put na stadion nisam uspio doći bez frustracija. Jedno krivo skretanje Uber vozača produžilo je putovanje dodatnih 15 minuta, te sam odlučio jednostavno izaći i prošetati do stadiona. Spuštajući se tako prema zdanju s grupicom simpatizera Barcelone, pridružio nam se bus s igračima katalonskog kluba.
Pošto je ostalo dobrih 60 minuta do početka utakmice, bilo je vremena za tailgating. Cilj je bio saznati zašto toliki broj ljudi simpatizira Barcelonu ili Juventus, iako žive u SAD-u. Popričao sam tako s obitelji iz Hondurasa, te par mladića iz Kolumbije koji su rekli da za Barcelonu navijaju “zbog Messija i stila igre”. S druge strane, trojica mladića iz Bjelorusije kažu da su se u Juventus zaljubili 1996. gledajući velikog Del Piera, te nisu htjeli propustiti priliku da vide svoj omiljeni klub uživo. Temperatura je prije utakmice dostigla 33 stupnja i bilo je krajnje vrijeme za bijeg u klimatiziranu novinarsku ložu. U prošlom članku nisam kulinarski proanalizirao novinarsku hranu te mi je rečeno da moram vratiti taj segment. S obzirom na veličinu utakmica i stadion, očekivanja su bila velika. Kad ono… Suha riža, suha piletina, i salata koju krava ne bi pojela. Ali ja ipak jesam. Što valjda više govori o meni, nego kvaliteti hrane.
Nakon ‘kvalitetnog’ ručka bilo je vrijeme za trošenje tih kalorija. Do početka je ostalo 20 minuta, i momčadi su se zagrijavale na terenu. Novinarska akreditacija također služi kao karta s kojom se može ući na bilo koji sektor stadiona, pa sam to iskoristio da se približim terenu.
Početak je nakon kratkog đira bio udaljen svega par minuta pa je bio red vratiti se na radno mjesto. Utakmicu je bolje otvorila Barcelona, te je s dva fenomenalna pogotka Neymara lako došla do 2:0 prednosti. Iako je utakmici prisustvovalo 82 000+ ljudi, atmosfera na stadionu je bila vrlo tiha. Nema pjesme navijača, nema buke, samo povremeni ‘Messi, Messi, Messi’ i uzdasi kod prilika za pogodak. Prvih 45 minuta je prošlo vrlo brzo, u sasvim solidnoj prezentaciji (s obzirom na to da im je ovo prva prijateljska utakmica nakon početka priprema).
U drugom dijelu sam se odlučio spustiti među ‘narod’, te pogledati utakmicu s navijačima. Na tribinama, more dresova Blaugrane. Na svaki dres Juventusa, na stadionu je bilo barem dvadeset dresova Barcelone. U video klipovima ispod možete vidjeti dio prethodno spomenute atmosfere na stadionu.
U međuvremenu, Juventus je uspio smanjiti zaostatak golom Chiellinija u 63. minuti. Izmjene u drugom dijelu su razvodnile igru, te nije bilo previše uzbuđenja do kraja utakmice. Sažetak utakmice (ako već niste) možete pogledati na linku ispod, a ja nastavljam s prepričavanjem svojih doživljaja nakon utakmice.
https://www.youtube.com/watch?v=GGxPM5n1kkY
Nakon utakmice sam se uputio u mix zonu stadiona, gdje sam imao priliku vidjeti pozamašan broj poznatih ličnosti. No krenimo redom. Daleko najveću pomutnju nije izazvao igrač, nego otac jednog igrača. Neymar Santos Senior, otac Neymara je izazvao lavinu bliceva i novinarskih pitanja o budućnosti svog sina (šuška se o mogućnosti njegova prelaska u PSG). Najveću pomutnju u mom srcu su izazvale supruge igrača Barcelone. Prošle su mix zonom kao na modnoj pisti, ali nažalost Shakira nije bila jedna od njih. Iako moram priznati, Messijeva supruga je prelijepa uživo. Nakon roditelja i supruga, polako su počeli izlaziti i igrači. Nitko nije bio pretjerano zainteresiran za davanje izjava. Iskreno, i da jesu ne bi me previše zanimao njihov dojam utakmice, jer se puno toga zanimljivog događalo oko mene. U nekoliko minuta koliko sam proveo u mix zoni imao sam čast vidjeti (uz roditelje i supruge/djecu):
– Velikog Thierry Henryja:
– Našeg Ivana Rakitića i Marija Mandžukića,
– Allegrija, koji daje izjavu talijanskim medijima
– te za kraj, Neymara, koji je projurio mix zonom:
Na kraju sam se uputio prema press konferenciji trenera Barcelone, koja je već bila u punom jeku. Sva pitanja prema Valverdeu su bila na španjolskom, a nervozni prevoditelj s mukom je pokušavao objašnjavati nama koji nismo ‘na ti’ s španjolskim, što se događa. Dok je Valverde objašnjavo svoju trenersku filozofiju, iz mix zone se čuo glasak huk i uzbuđenje. Samo jedna osoba na stadionu je u mogućnosti kreirati toliko šušura. Iako nisam bio tu, znam da sam propustio vidjeti Lea Messija. Ali eto, tješiti ću se s tim da sam barem od Valverdea saznao da planira napasti titulu prvaka Španjolske.
Na kraju me čekao još jedan mukotrpan put od Met Life Stadiuma do doma . Sljedeća utakmica kojoj ću nazočiti je Roma – Tottenham, 25.7. u 20:00 po američkom vremenu. Do čitanja.
Lovro Bilonić
